Zašto muslimanske organizacije i dalje podržavaju policiju?

Od ubistva Michaela Browna u avgustu 2014. u Fergusonu, i sigurno nakon nedavnog ubistva Georgea Floyda u Minneapolisu, diskusije o destruktivnoj prirodi američke policije postale su uobičajene. Čak su i gradska vijeća ponavljala pozive da se ukinu finansije policiji – ideja koja je smatrana neprektičnom prije svega nekoliko mjeseci.

Uprkos ovakvom razvoju događaja, razgovori unutar većeg dijela necrnačke muslimanske zajednice u SAD-u i dalje odražavaju pretjerano oslanjanje na policiju. Lideri nekoliko američkih muslimanskih institucija izgleda više se brinu o tome da zaštite svoje delikatne odnose sa policijom nego da se usklade sa ugnjetavanim zajednicama koje protestiraju protiv državnog nasilja.

Ovo je uprizorio popularni učenjak i imam Yasir Qadhi iz islamskog centra East Plano koji je održao virtualno predavanje 16. juna sa načelnikom policije iz Plana Edom Drainom pokazavši nevjerovatno odsustvo sluha za događaje koji su se desili. Ovaj se događaj nastavio odvijati uprkos snažnoj lokalnoj i nacionalnoj kritici muslimana, zgroženih videosnimkom jezivog i sporog ubistva Georgea Floyda u sred bijela dana.

Dok se pokret za oslobođenje cijepao širom države, kataliziran raširenim pozivima da se ukine policija i sve brutalnijim prikazima nasilja protiv demonstranta, Qadhi je dao sve od sebe da pojača glas policijskog načelnika.

Ovu bezosjećajnu odluku dodatno je pogoršao stvarni sadržaj intervjua, koji je u suštini bio jednosatna policijska propaganda na platformi džamije. Ne samo da Qadhi nije ponudio značajnu kritiku policijskog nasilja i ubistva, njegov mlaki performans sadržavao je samo nekoliko opaski – uglavnom da hvali Draina za njegovu „posvećenost“, „podrobne odgovore“ i „odličan rezime“. Sam načelnik policije je iskoristio ovaj događaj da opravda upotrebu suzavca protiv antirasističkih demonstranta i regrutuje muslimane da se prijave kao članovi policije.

Qadhijev intervju pokazuje neopravdano povjerenje u policiju koje dijele mnogi muslimani u SAD-u. Još više uznemirava to što otkriva kako su muslimani Amerikanci – prvenstveno oni privilegovani – internalizirali logiku nacionalne sigurnosne države, koja nas klasificira kao neprijatelje države ali i kao potencijalne regrute koji će nadzirati „prijeteće“ segmente unutar naše zajednice.

Dodatni par očiju i ušiju za policiju

Ima još nekoliko drugih primjera širom države koji naglašavaju problematičan odnos između muslimana i policije. U Brooklynu, u New Yorku, muslimani su uspostavili Muslimansku patrolu u zajednici (MCP) nakon masakra u Christchurchu 2019. MCP se predstavlja kao „dodatni par očiju i ušiju za policiju“, koji radi da zaštiti zajednicu – što je upitna pozicija uzimajući u obzir kriminaliziranje muslimanske zajednice od strane policije.

Od najmanje 2002, njujorška policija (NYPD) je „izdvojila muslimanske vjerske i lidere iz zajednice, džamije, studentske asocijacije, organizacije, biznise i pojedince da ih „nadzire“. Ove mjere uključuju infiltriranje policijskih doušnika u muslimanske prostore da se prate lideri iz zajednice.

Iako je razumljivo da muslimani žele zaštiti članove svoje kongregacije, prečica do sigurnosti preko NYPD-ja ima svoje posljedice. Izvještaj o utjecaju programa nadzora njujorške policije otkrio je da su muslimani osjećali da je infiltracija policije u njihovu zajednicu „potisnula njihovu sposobnost da prakticiraju vjeru slobodno“, gurnuvši mnoge, posebno mlade, podalje od ovih vjerskih mjesta.

Ovi programi „mapiranja zajednice“ česti su širom države, LAPD je naprimjer, lagao o obimu svog „programa mapiranja muslimanske zajednice“, čiji je cilj bio da „identifikuje [muslimanske] zajednice…podložne nasilnom, ideološki zasnovanom ekstremizmu“.

Nakon 11. septembra, desile su se stotine pogrešnih krivičnih gonjena muslimana napadnutih u domaćem „ratu protiv terorizma“. Mnogi od lažno optuženih i zatvorenih bili su redovni posjetitelji džamija i aktivni članovi svojih zajednica.

Jedan primjer je slučaj Hamida Hayata, berača trešanja, čiji je slučaj, izgrađen na lažnom priznanju i upotrebi plaćenog doušnika, pozdravljen kao prvi slučaj „terorizma“ i „ćelije spavača“ u Kaliforniji nakon 11. septembra. Uprkos korumpiranim taktikama koje koristi FBI, i onoga što je bilo nadaleko priznato kao kontroverzan i slučaj pogrešne osude, muslimanski lideri u Sacramentu odlučili su produbiti svoje veze sa policajcima u nastojanju „da se udruže sa snagama koje se bore protiv potencijalnih terorista“.

Nakon izvjesnog vremena Hayat je pušten iz federalnog zatvora nakon što je odslužio 13 godina, kada je američki okružni sudac u Sacramentu odbacio optužbe protiv njega u julu 2019. Članovi porodice muslimanskih političkih zatvorenika, uključujući i Hayatove, često opisuju svoju traumu i izolaciju iz svojih zajednica, nakon što su njihovi voljeni napadnuti od strane vlade.

Još je gore kada ste prisiljeni gledati kako muslimanski lideri ne samo da ne uspijevaju zaštiti svoje članove kongregacije protiv politički motiviranog progona već i pojačavaju svoju saradnju sa istim agencijama koje su poslale njihove voljene u zatvor.

Traženje pomoći od nasilnika

Postoji obratan efekat unutar muslimanskih zajednica i institucija gdje mnogi osjećaju da da bi dobili sigurnost od države moraju dokazati da su joj posvećene. Zbog straha od političke izolacije i da ih ne tretiraju kao neprijatelje, marginalizirane muslimanske zajednice traže zaštitu i pomoć od istih nasilnih aktera koji ih napadaju i kriminaliziraju.

Muslimanski lideri i predstavnici naših zajednica koji uspostavljaju ovakve veze s policijom, doimaju se nespremnim da razmotre kako takvi postupci rezultiraju time da manji broj muslimana želi učestvovati u aktivnostima u džamiji ili čak ući na takva mjesta.

U previše slučajeva, lideri džamija su otišli dalje od pozivanja policajaca u džamije; zapravo, oni su aktivno koordinirali rad sa policijom na daleko dubljem i podmuklijem nivou. Naprimjer, mesdžid Muhammad, najstarija muslimanska zajednica u Washingtonu, prihvatio je grant od programa CVE od više od 531 000 dolara da se pozabavi širenjem „ekstremizma“ unutar regije DC-ja i šire.

Dio tog granta platio je „antiterorističkog stručnjaka“ da prati muslimanske aktivnosti online i da proizvede alternative „narativima radikalizacije“. Zatim, uslovi za dobijanje granta zahtijevali su od mesdžida da sarađuje, uključuje se i biva u partnerstvu sa imamima i organizacijama u zajednici kako bi osigurao da ovaj projekat bude holistički u svom targetiranju „različitih entičkih grupa“. Džamije i centri zajednice s kojima je mesdžid Muhammad sarađivao uključuju popularnu džamiju u Virginiji, i All Dulles Area Muslim Society (ADAMS). 

Ovo nije iznenađenje, s obzirom da je 2016. FBI nagradio ADAMS Centar za utjecajnu ulogu u „gradnji partnerstva između policije i muslimanske zajednice“.

CVE je antiteroristička strategija koja koristi distopijske „predkriminalne“ metode ciljanja da se identifikuju pojedinci koji mogu biti „izloženi riziku“ da postanu „teroristi“ ili „ekstremisti“. CVE programi „gotovo isključivo“ ciljaju na „muslimane i koriste neistinite kriterije kao što su religioznost i politički aktivizam i neodređene osjećaje otuđenja, kao posrednik za nasilne tendencije“.

Sama CIA je izjavila da „uprkos decenijama istraživanja… mi i dalje ne znamo šta vodi ljude da se uključe u političko nasilje“. Ključno je adresirati CVE u našim širim diskusijama u vezi odnosa muslimana spram policije jer ovaj program čini naše lidere i institucije provoditeljima islamofobnih politika u ime države.

Neki mogu odbaciti ove primjere i navesti druge džamije koje su odbile finansije od CVE-a i od Trumpove administracije. Pa ipak, većina ne shvata da se muslimani i dalje suočavaju sa neograničenim nadzorom i infiltracijom, dok se CVE pojavljuje i prodaje u različitim oblicima u našoj zajednici, a antiteroristički budžet unutar FBI-ja i zajedničke antiterorističke radne grupe (JTTF) ostaju na opasno visokom nivou.

Rad policije protiv američkih muslimana 

Nažalost, nisu samo naše džamije odlučile da se aktivno uključe u rad policije protiv interesa zajednice američkih muslimana. Ta'leef Collective, organizacija koja se reklamira kao sigurno utočište za najranjivije u muslimanskoj zajednici, koja čak podržava bivše zatvorenike, i funkcioniše kao alternativa tradicionalnim duhovnim mjestima, udružila se sa šerifovim uredom u okrugu Alameda da aplicira za grant od 500 000 dolara od CVE-a.

Blizu 270 000 dolara treba ići ovoj organizaciji za usluge „podrške [bivšim muslimanskim zatvorenicima] da se uspješno vrate u zajednicu i smanje rizik recidiva i radikalizacije i „da povećaju razumijevanje i izgrade snažnije veze sa muslimanskom zajednicom u okrugu Alameda“.

Iako se Ta'leef u konačnici povukao iz ovog programa nakon što su članovi zajednice izrazili zabrinutost, Micah Anderson tadašnji direktor Ta'leefovog odjela za zdravlje, učestvovao je u revidiranoj verziji istog programa kao direktor Projekta povećanja svijesti o tijelu i umu. Prema East Bay Expressu, Ta'leef je porekao da je imao formalni odnos sa MBA projektom i branio je Andersonov rad u ovoj organizaciji.

Policijsko udruženje američkih muslimana (MALEA) je još jedna organizacija koja daje prioritet podršci policiji nad podrškom za žrtve njene brutalnosti i nepravdi tražeći transformaciju. Cilj joj je da „pruži obuku, mentorstvo i promovira diverzitet u polju policijskog nadzora“.

Diverzitet u policiji je stalna reformska politika koju su mnogi zagovarali, i dalje je zagovaraju. Međutim, studija iz 2019. je otkrila da to nužno ne znači manje žrtava među crnim muškarcima i ženama. Ova studija je zaključila da „rasa policajca ne predviđa rasu ustrijeljenog građanina, drugim riječima, crni policajci će istom vjerovatnoćom ustrijeliti crne građane kao i bijeli policajci.“

Saradnja muslimanske zajednice sa policijom čak se proteže na njene obrazovne institucije. Prvi akreditovani muslimanski univerzitet u SAD-u, Zaytuna koledž, bilježi pokornost policiji. Zaytuna je šokantno bio domaćin „aktivne vježbe za strijelce“ za Urban Shield, globalnu izložbu oružja i organizaciju za obuku specijalaca koja podstiče na militarizaciju zajednica. Uključenost s muslimanima pomaže silama poput Urban Shielda da osnaže svoj PR i da odagnaju ideju da ne rade sa manjinskim zajednicama.

Saradnja Zaytune s policijom još se doima podmuklijom uzimajući u obzir da je, nakon ubistva Michaela Browna od strane policije u Fergusonu, u avgustu 2014, fakultetska administracija poslala e-mail najavivši da „u interesu vaše sigurnosti moramo odbiti dozvolu za studente da se približe ovim protestima ako se nastave“. U e-mailu je zatim pisalo da ovu direktivu podržava predsjednik Zaytuna koledža i utjecajna muslimanska ličnost Hamza Yusuf.

Student sa Zeytune koji je svjedočio ovoj odluci razgovarao je sa mnom pod uslovom da ostane anoniman i rekao je: „Postojao je pogodan spoj ideologije politike uvažavanja i bivanja dobrim, američkim muslimanima koji poštuju zakon i interesa finansijske, političke i kulturne dobrobiti ove akademske institucije. Poruka koju su pismo i naredba poslali je osnaživala tu ideologiju i činjenicu da je ta institucija važnija od života crnaca.“

Naravno, netrpeljive i nasilne taktike protiv muslimanskih zajednica ne trebaju biti jedini razlog zbog kojeg se neko aktivno protivi saradnji sa policijom i poziva na njeno ukidanje. Zajednica američkih crnaca suočava se sa nasilnim prisustvom policije od začetka američke policije.

Kako su mnogi komentatori, uključujući renomirane aktivistice za ukidanje zatvora Ruth Wilson Gilmore i Mariame Kabu, slavno primijetili, postoje važne poveznice između patrola za robove iz 1700-ih i 1800-ih i savremene policije. Policijsko ugnjetavanja crnačkih zajednica, muslimanskih ili ne, trebalo bi biti dovoljno da mi razmotrimo opciju raskidanja naših dubokih i ukorijenjenih veza s njima.

Želja da nas vide kao „američke muslimane koji poštuju zakon“ i da se dokažemo nasilnim predstavnicima države samo nam je koristila na površne načine. U međuvremenu su se ubistva nenaoružanih crnih muškaraca i žena samo pogoršala.

Američki muslimani imaju izbor: da li ćemo prigrliti ovaj historijski trenutak tako što ćemo zauzati principijelan stav i pridružiti se borbi protiv strukturalnog rasizma i ukorijenjene islamofobije ili ćemo i dalje hraniti svoju samodopadljivost protiv svojih interesa i interesa drugih marginaliziranih zajednica?

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera