Oglasi

Zašto je Trumpu 'Amerika na prvom mjestu'?

Učešće predsjednika SAD-a na samitu NATO-a u Londonu otvara pitanja o Trumpovoj viziji uspješne vanjske politike.
Američki predsjednik Donald Trump tokom NATO Samita u Londonu 4. decembra 2019.EPA

Sudjelovanje američkog predsjednika Donalda Trumpa na samitu NATO-a u Londonu, povodom 70. godišnjice osnivanja saveza, otvara pitanja o Trumpovoj viziji uspješne vanjske politike.

Od Trumpovog dolaska na vlast prije tri godine, stručnjaci su razmatrali njegove motive vezano za ta pitanja. No, istraživanje otežava nepostojanje ideološkog okvira kojem je predsjednik sklon ili ga se pridržava.

U vrijeme kada se čini da Trumpove stavove prema vanjskopolitičkim pitanjima najviše karakterizira "haos", pojedini politolozi predsjednikovu politiku tumače kao slijeđenje principa "Amerika na prvom mjestu".

U svom inauguralnom govoru Trump je ocrtao američku populističku viziju 21. stoljeća.

Ova vizija se fokusira na nedostatke, negativnosti i posljedice fenomena globalizacije, koji su u posljednjim desetljećima uglavnom usmjeravale i vodile Sjedinjene Američke Države, kako pod republikancima, tako i demokratama, ali ne nudi odgovor o razlozima usvajanja nekih politika koje nemaju zajedničke obrasce ili okvire.

Propala politika kao zaostavština

"Pratim Trumpa i njegovu vanjsku politiku otkad je došao na vlast prije tri godine. Mogu potvrditi da je prvi predsjednik od Eisenhowera koji ne brine o onome što mu prezentiraju institucije koje kreiraju vanjsku politiku poput State Departmenta, obavještajnih službi ili visokih savjetnika", kazao je Robert Blackwill, stručnjak Vijeća za vanjske odnose i bivši dužnosnik u nekoliko republikanskih administracija.

Blackwill vjeruje, što navodi i u studiji koju je objavilo Vijeće za vanjske odnose, pod nazivom "Trumpova vanjska politika bolja je nego što se čini", da je Trump naslijedio neuspjeh prijašnjih administracija u nekoliko važnih pitanja vanjske politike, poput nuklearnoga pitanja Sjeverne Koreje i beskonačnih ratova u Iraku ili Afganistanu.

On smatra da se principi bilo kojeg predsjednika u vanjskoj politici mogu jasno nazrijeti nakon zauzimanja stavova i donošenja prvih odluka. Time se dolazi do obrasca koji se može koristiti u predviđanju sljedećih koraka i odluka. Međutim, situacija je drugačija u slučaju predsjednika Trumpa, jer niko ne može predvidjeti sljedeću odluku.

Smatra da "predsjednik Trump oscilira između više političkih mogućnosti vezano za neko pitanje nekoliko puta istog dana i iste sedmice, zbog čega se ne može osloniti na neku strategiju ili princip koji predsjednik slijedi na osnovu čega bi se mogao predvidjeti Trumpov naredni korak".

Smatra da Trump proturječi sebi kada je riječ o NATO savezu. Tako je izjavio da NATO više nije koristan i da se evropske zemlje oslanjaju na njegovu zemlju po pitanju odbrane, da bi kasnije izjavio kako je taj isti savez stub odbrane Washingtona.

Trump je ismijavao ideje nekih evropskih političara o potrebi odbrambene nezavisnosti od Sjedinjenih Država. "Ideja evropske vojske nije se pokazala uspješnom u Prvom i Drugom svjetskom ratu. Ali, Amerika je bila tu za vas i uvijek će biti. Sve što tražimo od vas jeste da pravedno platite svoj udio za NATO. Njemačka plaća 1 posto, a Amerika 4,3 posto svog BDP-a da bi štitila Evropu. Želimo pravičnost", objavio je na Twitteru.

Nacionalna doktrina

Princip koji dominira vanjskom politikom u Trumpovoj eri ogleda se u knjizi ''Doba moći: populistički konzervativni pogled na vanjsku politiku'' profesora Colina Duecka sa Univerziteta u Oxfordu.

Profesor Dueck kritizira one koji govore da vanjsku politiku Donalda Trumpa karakterizira haotičnost i besciljnost. Naveo je četiri elementa koja olakšavaju razumijevanje vanjske politike Donalda Trumpa, uključujući veliki pritisak na saveznike i neprijatelje. 

Prvo, geostrateški pritisak na konkurente, posebno Kinu, Južnu Koreju, Iran i Rusiju. Dueck tako navodi eskalaciju protiv režima Pyongyanga, pa sve do susreta između dvije strane na samitu bez presedana.

Trump uveliko podržava američke saveznike u suprotstavljanju sve većem utjecaju Pekinga u Južnom kineskom moru kroz značajnu vojnu podršku Vijetnamu i Filipinima. Trump je izašao iz nuklearnoga sporazuma s Iranom, slijedi politiku snažnog pritiska, ponovno uvodi sankcije i šalje trupe i vojnu opremu u Arapski zaljev kako bi odvratio, prema tvrdnjama Washingtona, iranske neprijateljske aktivnosti.

Drugo, geostrateški pritisak na saveznike. Trump je izvršio neviđeni pritisak na najvažnije saveznike Washingtona u NATO-u, dva glavna saveznika u Istočnoj Aziji (Japan i Južna Koreja) i saveznike Washingtona u Arapskom zaljevu.

Trump tvrdi da članice NATO-a moraju povećati izdvajanja za odbranu na 2,5 posto BDP-a. Također, vrši pritisak na Seul i Tokio da pokriju troškove boravka više desetina hiljada američkih trupa stacioniranih u tim zemljama, koji se procjenjuju na milijarde dolara godišnje.

S druge strane, Trump ne prestaje tražiti od država Zaljeva, posebno Saudijske Arabije, da plate troškove zaštite vladajućih režima.

Treće: ekonomski pritisak na konkurente, posebno Kinu. To je vidljivo u trgovinskom ratu između dvije najveće svjetske ekonomije, što je rezultiralo nametanjem tarifa i protucarina iz Washingtona i Pekinga, bez naznaka zaustavljanja tog rata u bliskoj budućnosti.

Četvrto, ekonomski pritisak na azijske i evropske saveznike. Ni američki saveznici nisu izbjegli Trumpove trgovinske ratove. Predsjednik Trump se povukao iz sporazuma o slobodnoj trgovini s državama Pacifika i ponovo pokrenuo pregovore o sporazumu NAFTA sa susjednim Meksikom i Kanadom.

Trump se nije ustručavao nametnuti tarife na uvoz iz Južne Koreje i Japana, što je nagnalo dvije zemlje da ponovno pregovaraju s Washingtonom o sporazumima o slobodnoj trgovini koji bi Trumpu donijeli određenu zaradu.

Ništa besplatno!

Trump vodi vanjsku politiku svoje zemlje na način koji smatra poštenijim prema materijalnim interesima SAD-a, što su prethodne administracije zanemarile, i ne želi da Washington snosi troškove vojnih baza uspostavljenih kako bi štitile neke zemlje, poput Južne Koreje i Japana.

Od narednih administracija u eri iza Trumpa ne očekuje se da promijene ovaj pristup koji podržavaju i republikanci i demokrati. Možda će nacionalni karakter vanjske politike kao princip ili politička doktrina Trumpove ere iznjedriti doktrinu budućih administracija.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.