Zašto je tako slaba elitna jedinica Vojske Slovenije

Loše snalaženje u manevrima, dotrajala obuća i drugi problemi s kojima su se suočili pripadnici elitne postrojbe slovenske vojske na NATO-vom testiranju borbene spremnosti rezultirali su smjenom generala Andreja Ostermana s mjesta načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga Slovenije. Nedovoljna ocjena na spomenutom testu trebala je, po mišljenju oporbe, biti i razlog za smjenu ministrice obrane Andreje Katič, no ostalo je samo na smjeni generala Ostermana. Umjesto njega, na tu važnu poziciju imenovan je njegov dosadašnji zamjenik Alan Geder.

Iako se ministrica Katič u izvještaju Vladi branila da je razlog debakla slovenskih specijalaca bila loša obuka, činjenica je da su vojnici trenirali 18 mjeseci u Sloveniji i inozemstvu. Slovenski mediji prenijeli su, među ostalim, da vojnici „nisu znali manevrirati u prostoru, oprema koju im je osiguralo Ministarstvo obrane pokazala se lošom, sa čizama su otpadali đonovi, a više je vojnika zbog promrzlina potražilo pomoć sanitetske službe i liječnika“. Elitni vojnici ostaju kod kuće, umjesto da su otišli služiti miru u Libanonu i na Kosovu.

I slovenski predsjednik Borut Pahor, koji je i zapovjednik oružanih snaga, zatražio je hitno izvješće o stanju u slovenskoj vojsci te za ubuduće odredio slična izvješća svakog mjeseca. Oporba se nije smirila, a njihovim zahtjevima za smjenu ministrice priključili su se i neke stranke iz vladajuće koalicije. No, Al Jazeerini sugovornici tvrde da stanje u slovenskoj vojsci baš i nije tako očajno kako se nastoji prikazati.

Iskrivljena slika

Novinar dnevnog lista Večer, Aleš Kocjan ukazuje da je predstavljena iskrivljena slika o stanju u slovenskoj vojsci. Po njemu, ključna vijest jeste da slovenski specijalci nisu uspješno položili provjeru pripavnosti prema NATO-metodi ocjenjivanja CREVAL (Combat Readiness EVALuation), ali je „priča o promrzlim vojnicima i pokidanim cipelama izvučena iz konteksta“.

Vojska i vatrogasci uživaju povjerenje

Usprkos problemima, slovenska vojska među ljudima uživa visok stupanj povjerenja, tvrdi novinar Aleš Kocjan, pozivajući se na rezultate istraživanja javnog mišljenja prema kojima je vojska, zajedno s vatrogascima, uvrštena na vrh ljestive povjerenja. Ujedno, prilikom svake prirodne katastrofe, postaje jasno da se u kriznim situacijama ljudi najviše oslanjaju na vojnike i vatrogasce koji prvi priskaču ljudima u nevolji.

„U međunarodnim krugovima, među saveznicima unutar NATO-a ili u međunarodnim operacijama, slovenski vojnici i njihovi nadređeni uživaju visok ugled jer su poznati po točnosti i pouzdanosti. Recimo na Kosovu, gdje se nalazi najveći slovenski kontingent, oni su zbog poznavanja kulture, povijesti i jezika, tradicionalno dobro i pozitivno primljeni kako od strane srpskog, tako i albanskog stanovništva. Zbog toga uživaju uvažavanje od strane savezničkih vojski“, konstatira Kocjan.

„Prema službenim informacijama iz vojske, vojnici su prošle godine dobili novu opremu, između ostalih i čizme koje odgovaraju vojnim standardima. Trošenje i uništavanje vojne opreme prema priopćenju vojnog vrha znači da pripadnici vojske ispunjavaju svoju zadaću i pripremaju se i za ekstremne uvjete“, konstatira Kocjan.

No, konstatira da slovenska vojska ima problema za koje navodi da su dugoročna posljedica gospodarske krize. Za vrijeme recesije, nastavlja, vlade su najviše sredstava otkidale iz proračuna za obranu, pa je u razdoblju 2010-2016 proračun za obranu smanjen za 42 posto. Podsjeća kako je za to vrijeme u potpunosti zaustavljena modernizacija, a „država je za vojne investicije namijenila manje od dva posto BDP-a, dok je NATO-va preporuka državama članicama da od toga iznosa barem 20 posto namijeni za investicije u vojnu opremu“.

„Nezadovoljstvo među vojnicima i njihovim sindikalnim predstavnicima je razumljivo zbog zaostajanja u opremanju, zbog niskih plaća kao i odsustva odgovarajućih boniteta za vojnike. Ipak, bilo bi pogrešno uopćeno zaključivati da je vojska bosa i poderana“, konstatira Kocjan.

Po njemu, „širiti takve informacije na osnovu izjava nezadovoljnh pojedinaca je neistinito i neodgovorno, a istovremeno uzrokuje štetu državi“. „Kuda to vodi govori zanimanje stranih medija koji stvaraju sliku o glavnom stupu slovenske obrane kao o skupini razmažene djece koji se u pokidanim cipelama ne znaju kretati po bojištu, a sada još i jadikuju zbog ozeblina koje to nisu. Mislim da je to potpuno pogrešna slika“, dodaje.

Kritike aktualnoj politici

No, bivši ministar obrane i političar iz redova oporbene Slovenske demokratske stranke, Aleš Hojs razočaran je stanjem u slovenskoj vojsci i smatra to posljedicom višegodišnjeg smanjivanja proračuna za oružane snage upirući prstom u aktualnog predsjednika Pahora. Kaže kako je kresanje sredstava za vojsku počelo prije 10 godina, kad je Pahor bio premijer, što se nastavilo „potcenjivačkim odnosom prema vojsci koji godinama izražava njegova stranka Socijalni demokrati“.

Hojs: Jača nostalgija za bivšim vremenima

Aleš Hojs vraća priču o stanju u kojem je slovenska vojska u nedavnu, ali i davnu prošlost optužujući „veliki dio lijevog političkog sustava da je nostalgičan za nekadašnjom državom i nikad nije bio za samostalnu i nezavisnu Sloveniju, niti se uspio pomiriti sa činjenicom da je slovenska vojska pobijedila jugoarmadu“: „Zato su im važnija neka davna vremena Drugog svjetskog rata i mistificiranje partizana, nego aktualna slovenska vojska.“

Kritike upućuje i vanjskoj politici šefa slovenske diplomacije Karla Erjavca, jer misli da je zbog njegovog djelovanja, okretanja Rusima, a ne Amerikancima (tvrdi da je Erjavec „barem osam puta posjetio Rusiju za šest godina svog mandata, a SAD nijednom“), Slovenija „izgubila status vjerodostojne članice NATO-a“.

Slovenska vojska ipak je aktivna u NATO-u, ali i mirovnim misijama, što im je i prioritet i što i Hojs priznaje da je do sada dobro obavljeno. Upozorava, ipak, da „realno stanje slovenske vojske narušava ugled vojnika i sprječava ih da održe visok nivo sudjelovanja u navedenim operacijama“.

„Aktualna politika koja snosi svu odgovornost za stanje naše vojske, pronašla je žrtveno jagnje u liku načelnika glavnog stožera kojeg je smijenila. Smjenu možemo okarakterizirati riječima da je smijenjen onaj koji je dulje vrijeme upozoravao na probleme u vojsci, a ne ona koja bi prva trebala odgovarati za takvo stanje, a to je aktualna ministrica obrane iz stranke Socijaldemokrata, Andreja Katič“, smatra Hojs.

Teško stanje, ali ne baš toliko

Stanje u slovenskoj vojsci jeste teško, ali nije toliko teško kako se prikazuje i posljedica je smanjenja financijskih potpora te konceptualnih nejasnoća i nedostatka jasne vizije razvoja, ukazuje vojni analitičar Klemen Grošelj. Primjećuje i kako slovenskoj vojsci nedostaje najmanje 1.000 vojnika, pa su sve to faktori koji su doveli do eskalacije lošeg stanja viđenog na NATO-testiranju.

„Pitanje jeste: što je uzrok tome? Jesu li u pozadini neke političke spletke, ili je to možda posljedica rivalstva unutar vojnog vrha, ili su greške vojnog vrha i nekih visokih časnika. Moguće da je sve skupa igra svih navedenih faktora. Slovenska vojska, prije svega, treba jasan i politički podržan koncept razvoja za narednih nekoliko godina“, kaže Grošelj.

Sigurnost se plaća sve skuplje

I Marinko Ogorec navodi kako su dosadašnja slovenska državna čelništva (ne samo aktualno, nego i njihovi prethodnici) izdvajali proračunska sredstva za potrebe obrane ispod razine održivosti obrambenog sustava. Konstatira i da se Slovenija (jednako kao i Hrvatska) može osloniti na NATO u smislu opremanja i svake vrste druge pomoći, međutim sve to košta i svaka takva pomoć itekako se plaća.

„Sigurnost je roba na tržištu kao svaka druga i plaća se sve skuplje. Drugim riječima, ako želite biti sigurni, itekako morate napuniti proračunska sredstva za te potrebe“, upozorava.

I on smatra da slika vojnika koji se ne snalaze na manevrima ili su u raspadnutoj opremi narušava ne samo ugled slovenske vojske, nego i Slovenije – kako u NATO-u, tako i u regiji, i pred međunarodnom zajednicom. Zato podržava pozivanje na odgovornost i sankcije, ali da to budu „ljudi koji su odgovorni, a ne žrtveni jarci jer će sve i dalje ostati kako je sada“.

Kako NATO djeluje?

No, bitno je sagledati stvari iz neutralnog kuta, pa je zanimljivo i viđenje hrvatskih vojnih stručnjaka, čije su oružane snage također dio NATO-sustava. Marinko Ogorec, predavač na Visokoj školi međunarodnih odnosa i diplomacije Dag Hammarskjöld u Zagrebu, ukazuje da Europska unija i NATO ne funkcioniraju po istom principu suradnje. Pogotovo je, konstatira, na djelu pogrešno tumačenje sustava kolektivne obrane koju pruža NATO.

„Kod nas se već duže vremena (nisam siguran da li zlonamjerno ili iz prostodušnog neznanja) pokušavaju plasirati teze kako smo sada članica NATO-a koji će nas braniti u slučaju bilo kakve vanjske ugroze. To nikako nije točno i može samo poslužiti kao ‘kamen smutnje’ u daljnjem vanjskopolitičkom profiliranju Republike Hrvatske unutar NATO-a“, objašnjava Ogorec.

Objašnjava i kako su članice NATO-a obvezne prvenstveno iz vlastitih sredstava financirati svoje oružane snage i po potrebi ih upućivati u zajedničke akcije NATO-a. Ukoliko su neki obrambeni sustavi izuzetno složeni i preskupi za pojedinu članicu, nastavlja, razvijeni su odgovarajući programi NATO-a koji omogućuju da se tim članicama pomogne u dostizanju pojedinih standarda ili „pokrije“ onaj obrambeni segment za kojeg konkretna članica nema dovoljno resursa (bilo da se radi o financijskim, materijalnim ili ljudskim resursima).

I za kraj, na vrlo slikovit način, kao što to objašnjava svojim studentima, Ogorec opisuje model djelovanja sustava kolektivne obrane.

„Obično to nastojim slikovito pojasniti kao mirnu ulicu nastanjenu pristojnim, uvaženim stanovnicima u kojoj odudara neki huligan koji ih sve maltretira. U jednom trenutku, pristojna većina stanovnika te mirne ulice shvati da je huligan prevršio mjeru, pa se dogovore da ga ‘nauče pameti’ i svi zajedno ga dočekaju u jednom mračnijem dijelu ulice, te ga konačno i ‘nauče pameti’. Naravno, to je krajnje pojednostavljeni primjer, ali sustav kolektivne obrane djeluje upravo tako – koliko možete i koliko ste spremni participirati u zajedničkim aktivnostima, toliko možete očekivati da vam se vrati kada je to potrebno“, zaključuje Ogorec.

Slovenska vojska kao dio pristojne većine stanovnika jedne mirne ulice iz Ogorčevog primjera doista ima mogućnosti i perspektivu ostati dio tog uvaženog društva. No, doista će im biti potrebno, unutar kuće, dogovoriti se što i kako dalje, jer postojeće stanje, što je vrlo očito, nije baš dugoročno održivo.

Izvor: Al Jazeera