Zašto je Rezolucija o vojnoj neutralnosti opasna po RS

Oni koji danas ruše institucije BiH neće prezati ni od rušenja entitetskih, piše autor (Arhiva)

Rezolucija o zaštiti ustavnopravnog poretka i proglašenju vojne neutralnosti bh. entiteta Republika Srpska je opasan pravno-politički pamflet. Usmjerena je na rušenje suvereniteta države Bosne i Hercegovine. Puna je pravnih nedostataka, jer se predlagač usudio interpretirati, a ne prenijeti pravne činjenice. Politički je vrlo nedosljedna. Za ovu rezoluciju ne postoji ustavni osnov i njene odredbe u direktnoj su suprotnosti s nadležnostima i pravnim aktima institucija Bosne i Hercegovine. Pitanja iz domena vanjske politike i odbrane u nadležnosti su upravo državnih institucija, mada ih tako ne vole nazivati u RS-u.

Ovlaštenja u oblasti odbrambene politike prenesena su sa entiteta na državu, između ostalih, i poslaničkim i delegatskih glasovima predstavnika političkih stranaka iz RS-a. RS nema vojsku, pa samim tim ne može proglašavati vojnu neutralnost. U prvom članu ove rezolucije tvrdi se da je entitet trajno opredijeljen za poštovanje ustavnog poretka Bosne i Hercegovine nastale međunarodnim ugovorom, uz garancije velikih sila i potpise Srbije i Hrvatske.

Upitno je koliko institucije RS-a poštuju ustavni poredak Bosne i Hercegovine, posebno u posljednjim godinama, ali nesporna činjenica je da Bosna i Hercegovina nije nastala u Daytonu, pogotovo ne međunardnim ugovorom. Nastala je mnogo ranije, a njen državni kontinutitet potvrđen je mirovnim sporazumom, uz potpise ovlaštenih predstavnika Srbije i Hrvatske.

Pogrešna usporeda s Brčko distriktom

Bitno je napomenuti da je bosanske Srbe, kako ih nazivaju u međunarodnim dokumentima, tada u Daytonu zastupao predsjednik Srbije. Autor je, s očiglednom namjerom, koja je konstanta teksta Rezolucije, previdio odredbu Člana I Aneksa 4 Općeg okvirnog sporazuma za mir, u kojem piše da “Republika Bosna i Hercegovina, čije će službeno ime od sada biti ‘Bosna i Hercegovina’, nastavlja svoje pravno postojanje, u skladu s međunarodnim pravom, kao država, uz prilagođavanje njenog unutrašnjeg ustroja prema ovdje sadržanim odredbama te unutra njenih međunarodno priznatih granica”.

U trećem članu Rezolucije piše da je teritorija RS-a jedinstvena, nedjeljiva i neotuđiva, u skladu s Članom 3 Dejtonskog sporazuma i Aneksom 2 Dejtonskog sporazuma, pod nazivom Sporazum o graničnoj liniji između entiteta i odnosnim pitanjima. Član 3 preambule Dejtonskog sporazuma kaže da strane potpisnice pozdravljaju dogovor o razgraničenju između entiteta i da će raditi na njegovom provođenju. Aneks II bavi se tehničkim aspektima razgraničenja i nijedna od ovih odredbi ne ističe ono što bi se Rezolucijom željelo promovirati – jedinstvenost, nedjeljivost i neotuđivost teritorija.

U istom članu Rezolucije se neotuđivo pravo na teritorij pokušava utemeljiti na Arbitražnoj odluci za uspostavljanje Brčko distrikta Bosne i Hercegovine, kao suvlasništvo (kondominijum) oba entiteta, bez uspostavljanja teritorije Bosne i Hercegovine. Autor je i ovdje previdio da je Arbitražna odluka javni dokument, a u njoj, u Članu 9, doslovno piše da su entiteti delegirali svoja ovlaštenja na novu multietničku vladu distrikta pod isključivim suverenitetom Bosne i Hercegovine. Potom se u narednom članu odluke navodi da teritorij distrikta istovremeno pripada i RS-u i Federaciji Bosne i Hercegovine, ali da entiteti neće imati nikakvih ovlaštenja unutar njegovih granica.

Rezolucijom se direktno udara na odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine iz augusta 2016. godine, kojom je odbijena apelacija entitetskog Pravobranilaštva protiv odluke Žalbenog vijeća Suda Bosne i Hercegovine da se vojna imovina na Velikom Žepu kod Han Pijeska mora uknjižiti u vlasništvo državi Bosni i Hercegovini. Ono što je problem vladajućoj koaliciji u RS-u je činjenica da takva odluka predstavlja pravni presedan, koji otvara mogućnost da se i druga vojna imovina na teritoriji entiteta može knjižiti u državno vlasništvo. Da bi stvorili odstupnicu entitetske vlasti, u Narodnoj skupštini RS-a zauzeli su stav da provođenje odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o knjiženju vojne imovine na državu predstavlja udar na ustavnopravni poredak entiteta. Samo pažljivim čitanjem ovog člana, bez posebnog pravnog znanja, može se utvrditi da se radi o plitkoj političkoj manipulaciji.

Realizacija i mogući sukobi

Legitiman je politički stav protivljenja priključenju Bosne i Hercegovine Sjevernoatlantskom savezu, ali je, kao i u drugim slučajevima ranije, upakovan u opasnu formulaciju. Navodi se da RS svaki budući status ima namjeru koordinirati s Republikom Srbijom. Dakle, ne samo status u vojnim integracijama, nego svaki. I pravnom laiku jasno je da se ovaj stav direktno kosi s opredjeljenjem za poštivanjem ustavnog poretka Bosne i Hercegovine, jer je entitet oblik njene unutarnje organizacije. Prepoznaje se namjera da se na mala vrata uvede mogućnost prisajedinjenja RS-a Srbiji, što je u osnovi i dovelo do rata devedesetih zbog istih takvih namjera tada samoproglašenih Republike Srpske i (kasnije ugašene) republike srpske Krajine. Pokušaj praktične realizacije ove namjere sigurno bi proizveo nove sukobe.

Proglašenje vojne neutralnosti do eventualnog referenduma o pitanju pristupa NATO-u je neozbiljno, ali brine činjenica da niko od poslanika u Narodnoj skupštini RS-a nije ovu formulaciju osjetio kao udar na njihovu inteligenciju. Pri tome, u tekstu Rezolucije nije navedeno da bi takav referendum morao biti proveden na nivou države. Odnos političkih stavova u Bosni i Hercegovini prema NATO-u trenutno je takav da je rezultat moguće predvidjeti.

Da su predlagač i oni koji su Rezoluciju podržali izgubili odnos prema stvarnosti jasno je iz prijetnje sankcijom svima koji se odredbi ovog akta ne budu pridržavali, pa i predstavnici RS-a u međunarodnim organizacijama. Članstvo u međunarodnim organizacijama, prema mirovnom sporazumu na koji se vlasti entiteta tako često pozivaju, u nadležnosti je institucija Bosne i Hercegovine. U praksi smo već vidjeli da predstavnici Bosne i Hercegovine po svijetu vrlo često provode stranačke ili politike interesnih grupa, a ne odluke institucija, ali RS, kao pravni subjekt, nema svoje predstavnike u međunarodnim organizacijama.

Na kraju – vrhunac. Svi dokumenti Narodne skupštine RS-a o punopravnom članstvu u vojnim savezima prestaju da važe, piše u posljednjem članu Rezolucije. Entitet Republika Srpska nije član nijednog vojnog saveza, a na punopravno članstvo u nekoj međunarodnoj organizaciji u dogledno vrijeme ne može računati. U Rezoluciji se, očigledno opet s namjerom, ne navodi da je njen tekst u direktnoj suprotnosti s Članom 84 Zakona o odbrani Bosne i Hercegovine, gdje se izrijekom obavezuju predstavnici svih institucija da, u skladu sa svojim nadležnostima, rade na ispunjenu obaveza za prijem u NATO.

Manipulacije, falsificiranje, arogancija…

Obaveze postoje i u odbrambenom dokumentu Put Bosne i Hercegovine u procesu Partnerstvo za mir te odluka Predsjedništva Bosne i Hercegovine donesena konsenzusom u februaru 2005. godine kojom se izražava opredjeljenje Bosne i Hercegovine da postane punopravna članica NATO-a. Za sve te dokumente podignute su ruke predstavnika RS-a u odgovarajućim institucijama.

Dejtonskim sporazumom definiran je način kako se mijenjaju postojeći i svi budući aranžmani, pa i Ustav Bosne i Hercegovine. Ukoliko žele promjenu ranijeg stava, predstavnici RS-a u institucijama Bosne i Hercegovine mogu pokrenuti odgovarajuće procedure. Samo na taj način mogu pokušati pravno artikulirati svoj interes. Ovakvim aktima poput Rezolucije pokazuju, najblaže rečeno, neozbiljnost.

Zašto je Rezolucija opasna za entitet RS? Nivo manipulacije, falsificiranja činjenica, arogancija iskazana u njenom izglasavanju… pokazuju da bi se sličan scenario mogao ponoviti i prema Ustavu entiteta, njegovim institucijama i građanima, na kraju, ukoliko vladavina vladajuće većine bude dovedena u pitanje. Ekonomsko-socijalna slika entiteta pokazuje da su učesnici ozbiljnih novčanih tokova, mada ne uvijek i legalnih, podobni stranački kadrovi ili simpatizeri, lični prijatelji i rođaci lidera vladajuće koalicije.

Oni koji danas ruše institucije Bosne i Hercegovine neće prezati ni od rušenja entitetskih, ako se dogodi da njihovi interesi pojedinačno, grupno ili stranački budu ugroženi. Onda ih neće zanimati ni Republika (Srpska), ni ugroženost naroda, ni nacionalne svetinje.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera