Zašto je kampanja protiv Katara osuđena na propast

U ovoj trosmjernoj borbi, saveznici Amerike imaju jednak destabilizirajući učinak kao i njeni neprijatelji, piše autor (EPA)

Već neko vrijeme je očigledno da rat protiv grupe Islamska država Irak i Levant i njene prethodnice Al-Kaide nipošto nije jedini svoje vrste na Bliskom istoku. Zapravo, većinu vremena rat protiv terorizma je sporedni spektakl. Pokušaj da se disciplinira Katar zatvaranjem granica i opsadnim stanjem rasvijetlio je stvarne sile koje se natječu za dominaciju u regiji u postzapadnjačkom svijetu u kojem danas živimo.

Tri regionalna bloka se nadmeću za kontrolu.

Prvi blok predvodi Iran – njemu pripadaju države Irak i Sirija i nedržavni akteri šiitske milicije u Iraku, Hezbollah i Husi.

Drugi blok čine režimi apsolutnih monarha Zaljeva: Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati i Bahrein, a uključuje Jordan i Egipat.

Treći blok predvode Turska, Katar, Muslimanska braća i snage ključne za Arapsko proljeće.

U ovoj trosmjernoj borbi, saveznici Amerike imaju jednak destabilizirajući učinak kao i njeni neprijatelji, a kampanja pokrenuta protiv Katara glavni je primjer toga.

Saudijska Arabija je napravila stratešku grešku u koracima pokušavši nametnuti svoju volju malom Kataru. Jer, učinivši to, poljuljala je regionalni poredak na koji se oslanjala da bi se mogla suprotstaviti dominaciji Irana u državama širom kraljevstva.

Drugim riječima, ako je građanski rat u Siriji, koju je podržao Iran, povezao Saudijsku Arabiju i Tursku, sukob s Katarom je napravio upravo suprotno. Zapravo, mogao bi voditi ka formiranju zajedničkog pokreta Irana, Turske i sila sunitskog političkog islama – koliko god se to činilo bizarnim.

Ove dvije sile ne bi se povezale prirodno, ali mogle bi se udružiti usred nepromišljenih i kratkovidih politika Saudijske Arabije. Iranski ministar vanjskih poslova boravio je u Ankari u srijedu.

Pentagon proturječi Trumpovim objavama na Twitteru

Dva događaja koja bitno mijenjaju situaciju u vezi saudijske kampanje protiv Katara su odluka turskog Parlamenta da ubrza zakonsku proceduru koja dozvoljava turskim vojnicima odlazak u bazu u Katar, i izjave Iranske Revolucionarne garde da optužuju Saudijsku Arabiju za napad na iranski Parlament i Khomeinijev mauzolej, u kojem je poginulo 12 ljudi.

Ovo ostavlja Saudijsku Arabiju u izolaciji. Ona može pokazivati silu pred manjim nacijama, ali ne može braniti vlastite granice bez značajne strane vojne pomoći.

Bez obzira šta njihov vrhovni komandir objavljuje na Twitteru, američka vojska u Zaljevu daje sve od sebe da izbjegne obavezu da pruži pomoć Saudijskoj Arabiji. To je vjerovatno jedan razlog zbog kojeg su Bijela kuća i Pentagon davali različite izjave vezane za Katar ove sedmice.

Nedugo nakon zatvaranja katarske kopnene granice sa Saudijskom Arabijom u zoru 5. juna, Pentagon je hvalio katarsku “ustrajnu posvećenost regionalnoj sigurnosti”.

Pentagon je u vezi zračne baze Udeid, koja je isturena baza Centralne komande američkih zračnih snaga, rekao da se “svi letovi nastavljaju kako je i planirano”. Blizu 10 000 američkih vojnika tamo je stacionirano.

Onda su uslijedile Trumpove objave na Twitteru, u kojima je on u suštini preuzeo zasluge za neobične poteze protiv Katara, rekavši da su oni proizvod govora koji je održao u Rijadu pred 50 arapskih i muslimanskih lidera. Potom je uslijedila druga izjava Pentagona, u kojoj ponovo hvali Katar, u kojem su smješteni američki vojnici.

Pentagonu se pridružila Evropa, ili bar ministar vanjskih poslova njene najznačajnije države Njemačke. Sigmar Gabriel je rekao: “Očigledno, Katar će biti izoliran manje ili više u potpunosti i pogođen egzistencijalno. Takva trampizacija načina ophođenja posebno je opasna u regiji koju već potresa kriza”.

Nedugo nakon odluke Turske, Trump je telefonom pozvao katarskog emira, ponudivši posredovanje; 24 sata nakon svoje objave na Twitteru, izgleda da je poruka njegove vojske doprla do njega.

Pogrešne procjene

Saudijska Arabija i Emirati sada su zagrizli više nego što mogu sažvakati.

Njihova prva greška bila je to što su pali na Trumpovu priču. Kada kupite Trumpov proizvod, kupujete puno više od samog proizvoda. Postoje nuspojave, najvažnija od njih je količina prezira, neprijateljstva i otpora koju je Trump izazvao u domovini.

Ovo nije beznačajno kada uzmete u obzir ko sve prezire Trumpa – Centralna obavještajna služba, Pentagon, State Department, senatori svih rasa i sudije. Ovo nije samo “duboka država”, ali sve i da su samo oni, dovoljno ih je.

Ambasador Emirata u Washingtonu Yousef Al Otaiba, koji je u posljednje vrijeme mnogo prisutan u vijestima, napravio je klasičnu grešku, pomislio je da će ga podržati i ostatak ministarstva odbrane zato što je pridobio bivšeg ministra odbrane Roberta Gatesa, što se naravno, nije desilo.

Ruski ambasador u SAD-u Sergey Kislyak, kojeg sada smatraju najopasnijim diplomatom u Washingtonu, pao je zbog slične oholosti. Svi ovi ambasadori pomiješaju svoj uspjeh kao lobista sa izradom vanjskih politika. Te dvije stvari nisu iste.

Njihova druga greška bila je pretpostavka da zato što je Katar mala država, nijedna veća nacija neće stati u njegovu odbranu. I Saudijska Arabija i UAE imaju značajne investicije u Turskoj, od kojih je jednu Abu Dhabi napravio nakon što je pokušao zbaciti s vlasti Recepa Tayyipa Erdogana u sklopu državnog udara. Obje ove države su mislile da su kupile Tursku.

Desilo se suprotno. Erdogan je shvatio da će, ako Katar padne, on ostati jedini u kampu.

Njihova treća greška bila je to što su otkrili svoje prave zamjerke u vezi Katara, koje nemaju nikakve veze sa finansiranjem terorizma ili ulizivanjem Iranu. Zapravo, Emirati uveliko trguju sa Iranom, i dio su koalicije koja optužuje Katar da staje na stranu Teherana.

Njihovi pravi zahtjevi, saopšteni emiru Kuvajta – koji je u službi posrednika – su zatvaranje Al Jazeere, prestanak finansiranja Al Arabi al Jadida, Al Quds al Arabija i arapskog izdanja Huffington Posta, kao i progon palestinskog intelektualca Azmija Bishare.

Ovo su mediji koji otkrivaju – na arapskom jeziku – upravo one priče koje ovi arapski diktatori ne žele da njihovi građani čitaju. Nije im dovoljno što su zauzdali vlastite medije, žele ugasiti sve medije koji otkrivaju neugodnu istinu o njihovim despotskim, potkupljivim, korumpiranim režimima, bez obzira gdje se nalaze u svijetu.

Izrael se pridružuje nesretnoj družini

Hamas i Muslimanska braća tek su na sedmom mjestu ove liste zahtjeva. Uključivanje Hamasa na listu je još jedna greška, jer šta god SAD misli o palestinskom pokretu, on je popularan u Zaljevu.

Tu se Izrael pridružuje nesretnoj družini. Kako otkrivaju hakirani e-mailovi Otaibe, Emirati i vlada Benjamina Netanyahua bliski su kao prst i nokat.

Izraelski premijer je u pravu što misli da ima podršku glavnih arapskih država u gušenju svakog progresa za uistinu nezavisnu palestinsku državu. To je zadnja stvar koju Egipat, Jordan, UAE ili Saudijska Arabija žele. Ova kraljevstva toliko žele normalizovati odnose sa Izraelom da je saudijski analitičar nedavno prvi put intervjuisan na Kanalu 2.

Egipatsko-palestinski pjesnik Tamim al Barghouti dao je odgovarajući komentar na ovu situaciju. On je napisao na Facebooku:

„Na 50. godišnjicu izraelske okupacije Jerusalema, egipatsko-saudijsko-UAE-bahreinsko-izraelski savez formira i izvodi kopnenu i zračnu opsadu oko jedne arapske države ni zbog kojeg drugog razloga već zbog podržavanja palestinskog i libanskog otpora i arapskih revolucija u protekle dvije decenije, posebno egipatske revolucije koja je svrgnula s vlasti izraelskog saveznika i ugrozila vojni autoritet Camp Davida u Kairu. Ne kažnjavaju oni Dohu zbog Sirije, Libije, Jemena i američke baze.

„Kažnjavaju je zbog svjedočenja Al Jazeere u ratovima u Iraku, Libanu i Gazi i zato što je podržavala palestinski otpor 2009., 2012., i 2014. i libanski otpor 2000. i 2006. Kažnjavaju je zbog Mubarakovog pada 2011.

„Bankrotirani i prestrašeni vojni oficir koji pati od Macbethovog sindroma i koji ruke uprljane starom krvlju pere novom i adolescent koji žuri da postane kralj, koji je ambiciozan da pretekne svog rođaka na tronu bez obzira na cijenu, odabrali su peti juni da najave kako su se njihove države pridružile izraelskoj strateškoj dubini.“

A konačna pogrešna procjena? Katar nije Gaza. Ima prijatelje sa velikim vojskama – država s populacijom manjom od Houstona ima suvereni fond bogatstva vrijedan 335 milijardi dolara. Najveći je proizvođač prirodnog gasa na Bliskom istoku. Ima vezu sa Exxonom. Saudijska Arabija i Emirati nisu jedini igrači u Washingtonu. A čak je i Gaza preživjela opsadu.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera