Oglasi

Zašto je Evropska unija podbacila na Zapadnom Balkanu?

Evropska unija ima sposobnost da riješi glavne balkanske probleme, kao što je spor između Srbije i Kosova. Zašto se suzdržava?
Angela Merkel i Emmanuel Macron na samitu sa liderima Zapadnog Balkana u BerlinuEPA

Ovosedmični mini samit o Zapadnom Balkanu koji je u Berlinu organizovala njemačka kancelarka Angela Merkel bio je uistinu „mini“ u pogledu rezultata i formata.

Kao što su neki posmatrači primijetili, jedini stvarni rezultat ovog formalnog sastanka bio je taj što je novi zakazan za juli, a organizovat će ga francuski predsjednik Emmanuel Macron u Parizu. Drugim riječima, nije bilo pomaka ni na koju osjetljivu temu, uključujući zabrinjavajući ćorsokak u pregovorima između Srbije i Kosova.

Na razočarenje pobornika Evropske unije na Balkanu, Brisel je ponovo pokazao da mu nedostaje političko jedinstvo da lobira za konkretno rješenje za glavne regionalne probleme.

Zašto dakle EU ne ostvaruje napredak po pitanju Kosova?

Dugo vremena nakon što je Priština proglasila nezavisnost od Beograda 2008, članice Evropske unije su bile podijeljene u vezi tog da li tu nezavisnost priznaju ili ne. Danas je druga tema koja izaziva podjelu ono kako bi pregovori o normalizaciji između Beograda i Prištine pod pokroviteljstvom Evropske unije trebali biti.

EU podijeljena oko promjene granica

Šefica vanjskih poslova Evropske unije Federica Mogherini, podržava široku ideju za zamjenu teritorija da Srbija zauzvrat prihvati suverenitet Kosova, što je nedavno predložio predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i njegov kosovski kolega Hašim Tači.

Merkel je skeptik i ona ne misli da će išta dobro izaći iz ponovnog crtanja granica u bivšoj Jugoslaviji; ona favorizira Briselski sporazum iz 2013, koji predviđa široku autonomiju za kosovske Srbe. Implicitno, ovo je ključni korak prema tome da Srbija prizna Kosovo što bi uklonilo veliku prepreku na njenom putu ka članstvu u Evropskoj uniji.

Macron izgleda neodlučan. Bez odbijanja plana Vučića i Tačija, on pokušava biti na Merkelinoj strani.

Da dodatno zakomplikuje situaciju, Trumpova administracija – preko savjetnika za nacionalnu sigurnost Johna Boltona – također je izrazila podršku za Vučićevu i Tačijevu ideju, a isto je napravio i ruski predsjednik Vladimir Putin, iako zbog drugog razloga. Putin je podržao ovu ideju jer je očito u srazu sa dosadašnjom zapadnjačkom politikom u vezi ove rasprave i mogla bi potkopati pregovore koje sponzorira Evropska unija.

U međuvremenu su Srbija i Kosovo jedna drugoj za vratom mjesecima. Kampanja Beograda da države širom svijeta povuku priznanje kosovske državnosti rezultirala je nametanjem kažnjeničkih taksi od strane Prištine i pokrenula je verbalni rat. Pregovori o normalizaciji su bili jedna od prvih žrtava, i kako je okupljanje u Berlinu pokazalo, restart nije neminovan.

Merkel i Macron imaju dobar razlog da strahuju kako ovaj ćorsokak ide na ruku rivalima. To uključuje Rusiju, pa čak i Kinu, čiji ekonomski trag raste, kako je nedavni samit 16+1 između Pekinga i država centralne i istočne Evrope pokazao.

„Možda smo potcijenili Kinu i precijenili Rusiju“, komesar Johannes Hahn, zadužen za proširenje Evropske unije na Balkanu, primijetio u nedavnom intervju.

Odgađanje odluke o proširenju EU

Pa ipak mrštenje zbog geopolitičkih prijetnji, neposrednih ili udaljenijih, je besmisleno sve dok su države članice Evropske unije nesigurne u vezi svojih ciljeva.

Evropska unija je trebala postupiti tako da ukloni razmjenu teritorija i korekciju granica jednom za sva vremena udvostručivši Briselski sporazum i pobrinuvši se da se on provede. Nažalost, nije to uspjela postići.

Nesposobnost Evropske unije da djeluje je refleksija njene interne polarizacije. U strahu od antiimigracionih populista i otvoreno ksenofobnih stranaka, vodeći lideri odgađaju odluku u vezi proširenja. Svjesni su činjenice da bi krajnja desnica mogla iskoristiti izglede da se nove članice iz siromašnog Zapadnog Balkana pridruže Evropskoj uniji da bi pojačala strah javnosti od još jednog talasa migracije kako bi osigurali uspjeh na izborima.

Macronova Francuska se pojavila kao vodeći skeptik ali tu su i drugi. Sredinom aprila holandski Parlament je glasao za ukidanje bezviznog režima za Albaniju, koji je bio na snazi od 2010. Iako mehanizam Evropske unije za suspendovanje liberalizacije viznog režima za Albaniju nije pokrenut, ovaj potez odražava mračno raspoloženje širom Zapadne Evrope.

Ovaj odbrambeni stav ozbiljno narušava briselsku balkansku politiku. Kosovo pruža uočljiv primjer. Iako je ispunilo sve tehničke uslove, njegovim građanima još se uskraćuje bezvizni režim putovanja u zemlje Šengena, što, zauzvrat, ograničava prednost koju institucije Evropske unije mogu vladati nad ovom državom, pružajući kosovskim političarima da ne vjeruju Evropskoj uniji.

Pritisak zbog reformi

U međuvremenu, Sjeverna Makedonija i Albanija također se muče na putu prema članstvu u Evropskoj uniji. Skoplje očekuje da će biti nagrađeno sa pregovorima o prijemu zbog hrabrosti u rješavanju dugogodišnjeg spora sa Atinom, ali države članice Evropske unije poput Francuske protive se započinjanju ovog procesa ovog ljeta. Za Macrona i ostale, proširenje jest jednako problem.

Pa ipak, niko ne očekuje da Evropska unija prihvati balkansku šestorku (Sjeverna Makedonija, Albanija, Kosovo, Bosna i Hercegovina, Crna Gora i Srbija) sutra. To niti je realno niti poželjno. Ovi kandidati trebaju pokazati spremnost na reforme, pozabaviti se korupcijom, popraviti pravosudni sistem, prepraviti zakone i primijeniti vladavinu zakona da bi napredovali na ka prijemu.

U isto vrijeme, započinjanje pregovora o članstvu sa većim brojem država, izuzev Srbije i Crne Gore, ne treba biti fleksibilan cilj. Iskustvo pokazuje da je tokom pregovora o pristupanju udarac Evropske unije na vrhuncu. Dakle, ako Sjeverna Makedonija i/ili Albanija dospiju do sljedeće faze, vjerovatno će biti izložene većem pritisku od Evropske unije i veća je vjerovatnoća da će poduzeti nužne reforme i uspješno ih implementirati. To će utjecati na internu koheziju u Evropskoj uniji, o čemu Macron i ostali navodno vode računa.

Dok obilježava 15. godišnjicu proširenja „velikog praska“ iz 2004, Brisel treba shvatiti korist pregovora o pridruživanja i prestati podbacivati na Zapadnom Balkanu.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

 

 

 

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.