Zašto je dodjela Oscara i dalje crno-bijela

Rediteljica Ava DuVernay, glumac David Oyelowo i glumica i producentica Oprah Winfrey na maršu u čast Martinu Lutheru Kingu u gradu Selma (Reuters)

Piše: Alice Driver

Ropkinja, da, Lupita je osvojila Oscara za ulogu ropkinje. Majka koja zlostavlja, da, Mo'Nique je osvojila nagradu za tu ulogu. Služavka, da, Octavia je osvojila Oscara za ulogu sluškinje.

U filmskoj industriji u kojoj su 98 posto producenata bijelci, 98 posto pisaca bijelci, 88 posto glumaca bijelci, i 93 posto Akademije bijelci, jasno je da nikome ne smeta da gleda Afroamerikance u određenim ulogama.

Ovogodišnje nominacije za nagradu Oscar dale su priliku Akademiji da nominuje prvu afroameričku rediteljicu, Avu DuVernay, za najbolju rediteljicu za film Selma, prvi veliki holivudski film o Martinu Lutheru Kingu Jr.

Iako je sam film nominovan za najbolji film, nijedan glumac ni rediteljica nisu uključeni u bilo koju drugu kategoriju za Oscara.

David Oyelowo, britanski glumac koji je besprijekorno odglumio Kinga u filmu, nije nominovan za najboljeg glumca, ostavljajući konkurenciju sastavljenu od 20 nominiranih bijelaca.

Naravno, DuVernay je dvostruko prokleta, jer se ona borila da premosti razlike i jaz rodne ravnopravnosti u industriji koja preferira slaviti kreativne napore bijelih muškaraca.

Od Selme do Montgomeryja

Prošlo je više od pola stoljeća od Pokreta za građanska prava i od Kingovog historijskog marša od Selme do Montgomeryja, koji je tako snažno prikazan u  filmu Ave DuVernay.

Gledajući film, razmišljala sam koliko se toga promijenilo od 1950-ih godina i koliko posla još treba uraditi.

Kome bi mogla promaći ironija činjenice da je Zakon o pravima glasača, čijem su usvajanju dr. King i drugi posvetili svoje živote, ukinut 2013. godine?

Film Selma je djelomično toliko dirljiv, jer pokazuje da Pokret za građanska prava ne pripada drevnoj historiji.

Prema riječima američkog vodećeg aktiviste za građanska prava Juliana Bonda, jučerašnji pokret za građanska prava imao je za cilj da eliminiše siromaštvo, da iskorijeni siromaštvo i da pripremi ljude da budu konkurentni u savremenom svijetu. Mali broj ljudi je to postigao, ali taj broj je nedovoljan. A sada se moramo boriti da se ta mreža proširi i da se angažuju i drugi ljudi“.

Film Ave DuVernay prikazuje kako izgleda takva vrsta angažmana.

Teško je vjerovati da smo se vratili u vrijeme kada savezne države imaju pravo da usvajaju zakone kojima prijete i zastrašuju afroameričke birače.

Mjerilo kvaliteta

Gledajući film Ave DuVernay, podsjetila sam se da Pokret za građanska prava nije bio neuspješan; mi nismo uspjeli da podržavamo i radimo za te ideale.

Umjesto da potičemo naše mlade ljude da se bore za pravednije društvo, mi ih šaljemo na univerzitete gdje školarina košta 30.000 dolara godišnje i govorimo im da ne brinu o dugovima.

Mnogi od njih će biti opterećeni tim dugovima do kraja života, i to će ih spriječiti da prave inspirativne i nesebične poteze, poput onih koji su stvorili Pokret za građanska prava.

Mi smo zaboravili da život proživljen u potrazi za idealom sam po sebi pruža obrazovanje i lekcije takvog života su daleko raznolikije i zanimljivije od onoga što vidimo u današnjim učionicama.

Film Ave DuVernay odaje počast nesebičnoj potrazi za jednakošću i ignorisanjem njenog rada Akademija govori puno više o sebi nego o bilo čemu drugom.

Činjenica da film DuVernay nije nominovan za nagradu Oscar ukazuje na mnogo veći problem u Akademiji.

Sve dok Afroamerikanci, obojeni ljudi, kao i žene ne budu podjednako zastupljeni u svim područjima filmske produkcije i na Akademiji, mi nećemo znati šta je kvalitet.  

Nastavit ćemo da budemo osiromašeni uskogrudnom vizijom o tome koja vrsta umjetnosti je vrijedna i čija je mašta vrijedna poštovanja.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera