Oglasi

Zašto je američki rasizam važniji od domaćeg rasizma?

Privlačnije je boriti se za prava Afroamerikanaca u SAD-u nego vlastitih sopstvenih manjina, kaže Selma Muhić Dizdarević.
O patnji 'flojdova' u drugim zemljama ćete rijetko šta čuti u zapadnim medijima, za te ljude nigdje neće biti organizovani mitinzi, tvrdi Ivan Ejub Kostić Reuters

SAD se u mandatu predsjednika Donalda Trumpa suočio sa brojnim izazovima. Međutim, kombinacija pandemije COVID-a 19 i masovnih protesta kao reakcije na ubistvo Georgea Floyda, koji su u nekim slučajevima prerastali u nasilje, doveli su najveću ekonomiju svijeta na rub ponora.

Gotovo cijeli svijet je ujedinjen u osudi načina vladanja Trumpa. Međutim, analizom reakcija na dešavanja u Americi dolazimo do vrlo zanimljivih pitanja o stvarnom odnosu prema ljudskim pravima upravo u društvima koji osuđuju nasilje nad Afroamerikancima.

Zanemarivanje 'domaćeg' rasizma

Dr. Selma Muhić Dizdarević sa Karlova univerziteta u Pragu postavlja dva pitanja u vezi reakcija na ubistvo Floyda.

„U kontekstu protesta zbog ubistva Georgea Floyda, čija je smrt u rukama američkog policajca postala vidljiva cijelom svijetu, postavljaju se dva bitna pitanja: zašto su se protesti proširili i izvan SAD-a i zašto su ljudi izvan SAD-a pokazali daleko više interesovanja i entuzijazma prilikom protesta protiv rasizma u SAD-u u odnosu na „domaći“ rasizam. Kod odgovora na prvo pitanje možda ima i razloga za umjereni optimizam. Ljude širom svijeta pogađa brutalnost policije, a američka kultura je izborila i/ili nametnula svoju kulturu kao globalnu i zato ono što je aktuelno u SAD postaje tema širom svijeta, kaže ona.

„Iza kulture je svakako i značaj najnaoružanije supersile. Što se tiče drugog pitanja, tu nema razloga za optimizam: čini se da je lakše i privlačnije boriti se za prava Afroamerikanaca u SAD-u nego vlastitih, često sličnim brutalnostima izloženim, sopstvenih manjina“, smatra Muhić Dizdarević.

Ona navodi dva aktuelna i vrlo upečatljiva primjera zanemarivanja „domaćeg“ rasizma u Češkoj i Hrvatskoj.

„U Češkoj su se održale demonstracije protiv brutalnosti policije u SAD-u, ali nije bilo nikakvih protesta, pa ni reakcije pravnog sistema na nedavno premlaćivanje romskog aktiviste i političara Josefa Mikera. Drugi primjer: u mnogim gradovima EU su održane demonstracije podrške pokretu 'Black Lives Matter'. Takve reakcije izostaju povodom sistematskog i konstantnog premlaćivanja, ponižavanja i pljačkanja azilanata na granici Hrvatske i Bosne i Hercegovine“, dodaje ona.

Paradoksalan odnos prema žrtvama

Muhić Dizdarević ističe da je bitno osuditi sistematski rasizam u SAD-u, brutalnosti policije, „ali poziciju Afroamerikanaca u našim društvima imaju mnoge grupe“.

„Sljepilo na ovim primjerima koštat će evropska društva jednako skupo kao što zatvaranje očiju pred rasizmom u SAD-u sad skupo košta američko društvo.“

Aktivisti za prava Palestinaca ovu priliku koriste da skrenu pažnju na krucijalno pitanje Bliskog istoka kroz ukazivanje na sličnosti između brutalnih tehnika koje policija primjenjuje na Afroamerikancima i onih koje primjenjuju izraelski vojnici nad Palestincima.

„Protesti koji se održavaju širom SAD-a od krucijalnog su značaja za položaj Afroamerikanaca koji su u toj državi već vjekovima u izrazito nepovoljnom socijalnom položaju. Također, ovi protesti su bitni jer razgolićuju pravo stanje stvari glede (ne)poštovanja ljudskih prava u državi koja već decenijama igra ulogu 'globalnog policajca' kada se radi o individualnim slobodama, vrijednostima otvorenog društva, demokratiji i slično“, smatra Ivan Ejub Kostić.

Ova dešavanja izazivaju paradoksalni odnos prema žrtvama u drugim državama koje ne dobijaju zasluženu medijsku pažnju.

'Flojdovi' u Palestini, Kini, Egiptu, Srbiji...

„Volio bih da ukažem na jednu veoma važnu stvar, a ona se tiče očekivanja od čitavog svijeta da se digne na noge zbog stravičnog ubistva Floyda. Ovo očekivanje je, paradoksalno, jedna vrsta “američke izuzetnosti”. Medijska pažnja koja se već sedmicama daje čitavom ovom slučaju širom svijeta je radikalno disproporcionalna vremenu koje se dodjeljuje hiljadama drugih 'flojdova' koji stradaju maltene svakog sekunda negdje na zemaljskoj kugli - Palestini, Ujgurima u Kini, u Kašmiru, Egiptu, mnogobrojinim afričkim državama - usljed djelovanja rasističkih i totalitarnih režima. O njima ćete rijetko šta čuti u zapadnim medijima, za te ljude nigdje neće biti organizovani mitinzi i protesti podrške, posebno ne u SAD, dok će “progresivni" intelektualci mahom ostati potpuno nijemi“, ističe on.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: "Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu."

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

„Naravno, ovo ne znači da ne treba pružiti punu podršku borbi Afroamerikanaca, već bi se ova deševanja morala iskoristiti kako bi građani širom svijeta u sopstvenim državama adresirali one oblike rasizma koji su prisutni u njihovim zajednicama“, pojašnjava Kostić.

Na pitanje kakvo je stanje na Balkanu kad su u pitanju kršenja prava manjina Kostić posebno ističe težak položaj Roma, Aškalija, Egipćana, ali i kršenja prava Bošnjaka, Albanaca i Srba tamo gdje su manjina.

„Konkretno, mi na Balkanu bi mogli da iskoristimo ovu priliku da medijski učinimo značajno vidljivijim rasizam glede romskih, aškalijskih i balkanskih Egipćana, kao i onih etničkih grupa koje u pojedinim državama trpe stravičnu nepravdu, kao što je na primjer u Srbiji slučaj sa Bošnjacima i, još značajnije, Albancima, koji su još od 90-ih godina građani drugog reda i na čijem se 'istrebljenju' iz Preševske doline sistemski radi već godinama“, govori on, te dodaje da je „sličan slučaj je i kada govorimo o nepovoljnom položaju u kome se nalaze Srbi na Kosovu i kako njih tretiraju prištinske vlasti ili pak diskriminaciji i sistemskom maltretiranju Bošnjaka u Republici Srpskoj“.

'Koljeno' na vratu izbjeglica

„Sve ove pojave su vidovi radikalnih oblika nepoštovanja ljudskih prava i rasizama protiv kojih se svi zajedno moramo složno boriti ma koje smo vjere ili nacionalnosti kako bi ostvarili građanska društva koja poštuju sve svoje građane i građanke jednako“, poručuje Kostić.

„U vremenu svjetske pandemije svjedočimo i masovnim protestima protiv državnih aparata koji nemaju jednaki tretman prema građanima. I pored decenijskih borbi, ljudska prava ne pripadaju svakom podjednako. Pravo na život nije imalo oko 22.000 izbjeglica koje su se utopili u Mediteranu. Ono što je gore od toga jeste da su pojedine članice EU kriminalizirale spasilačke misije nevladinih organizacija, čime su stavile 'koljeno' na vrat izbjeglica“, kaže Mersiha Smailović, aktivistinja za ljudska prava iz Skoplja.

Također, Smailović smatra da su „koljeno“ na vrat stavile i zemlje na „Balkanskoj ruti“ stotinama izbjeglica koje su izgubile živote.

„Politika prema izbjeglicama mora da počine sa poštivanjem ljudskih prava, a menadžiranje granica i sama migracija mora da se zasniva na očuvanju ljudskog dostojanstva. Nažalost, danas svjedočimo da se migracija 'menadžerira' nasiljem.“

Smailović ističe da živimo u vremenu izraženog i sistematskog rasizma, ksenofobije i islamofobije što dodatno otežava stanje migranata jer pod uticajem lažnih vijesti pojedine države su azilu “stavili koljeno“.

Kolonijalno naslijeđe

„Bijes, nezadovoljstvo i gnjev su prisutni već duže vrijeme, ali je očigledno trebalo da se dese neke stvari koje bi omogućile erupciju tog gnjeva“, smatra analitičar Osman Softić.

Nepravda koja se akumulira još iz robovlasničkog perioda u kombinaciji sa brojnim ratovima koje su Amerikanci vodili širom svijeta došla je na naplatu na domaćem terenu.

„Samuel Huntington je u knjizi Ko smo mi detaljno elaborirao šta bi se moglo desiti u Americi obzirom na rasne, religijske, kulturne podjele. Jasno je da zapadni svijet nije blagovremeno odgovorio na pitanje nepravdi koje su ostale iz prošlosti. Na površini, zakonima je zabranjena diskriminacija, ali je ona i dalje ostala prisutna u svijesti ljudi“, navodi on.

Sa druge strane, ističe Softić, „moramo biti iskreni prema sebi i kazati da se diskriminacija takođe provodi i u nekim muslimanskim zemljama, naprimjer u Indoneziji“.

„Ne treba zaboraviti da je rasizam ustvari proizvod zapadne ideologije liberalizma. Protesti su opravdani, ali oni neće ništa postići ako se ideje iz protesta ne implementiraju u zakone. Osim toga, postoji opasnost da se protesti skrenu u pogrešnom smjeru i iskoriste u pravcu jačanja policijske države“, kaže on.

Historijski tokovi se vraćaju nazad, u prvu polovinu 20. stoljeća što se jasno vidi po militarizaciji država i revoltu masa.

„U pitanju je opasan trend militarizacije država i društava koji sve više liči na fašističke režime prve polovine prošlog stoljeća. Nepravda u svijetu je postala vidljiva običnom čovjeku, a revolt masa je opasan po elite. Španski filozof Jose Ortega Gasset je o tome pisao još prije 100 godina u djelu Revolt masa. Fašizam je nastao na revoltu masa koje su iskorištene za mračne projekte“, pojašnjava Softić.

'U islamu nema mjesta za rasizam'

Iako je islam religija koja je apsulutno protiv rasizma i bilo kojeg oblika društvene nepravde historija i sadašnjost muslimana bilježi znatna odstupanja. 

„Kad je u pitanju rasizam, trebamo da kritički analiziramo svoje okruženje i da se zapitamo da li među muslimanima ima takvog ponašanja. Često možemo svjedočiti da se potencira mjesto rođenja, negativan odnos prema Romima, pa čak i prema Arapima, Turcima, Albancima na osnovu nekih razlika i ponašanja. Takav pristup je sličan šejtanu koji je tvrdio da je bolji od Adema jer je stvoren od vatre“, kaže Almir Čolan, direktor Australskog centra za islamsko bankarstvo i profesor na univerzitetu La Trobe u Melbourneu.

Čolan ističe kur'ansku naredbu za pravednim postupanjem prema ljudima, a rasizam je jedan od najraširenijih oblika nepravde u predislamskom periodu.

 

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.