Zašto Izrael pokušava zatvoriti Al Jazeeru?

Aktuelni pokušaj Vlade Izraela da zatvori ured Al Jazeere u Jerusalemu odražava potencijalni dalekosežni pomak u percipiranoj moći i ulozi kritičkih medija, ne samo u izraelskoj okupaciji Palestine, već širom arapskog svijeta i većeg Bliskog istoka i Sjeverne Afrike.

Potez je posebno čudan s obzirom da Al Jazeera i Izrael već dugo imaju simbiozni, iako često kontradiktorni odnos. Unatoč dugotrajnoj i često oštroj kritici izraelske okupacije i politike te zemlje, Izrael je kanalu omogućio relativno puno prostora za izvještavanje. Često se tokom godina moglo čuti gunđanje sa izraelske strane, te prijetnje da se zatvore uredi mreže, ali to nije spriječilo izvještavanje i analize osoblja Al Jazeere i njihovih kolumnista.

Uredi Al Jazeere – poput drugih medijskih organizacija  – godinama su smješteni u istom kompleksu u kojem se nalazi Državni ured za odnose sa javnošću. Dolazak po novinarske akreditive mreže nije nikad izazivao više problema nego što sam iskusio kada sam tražio akreditive, primjera radi, za američke informativne kanale. Ustvari, često se činilo da je odnos sa Al Jazeerom razlog za ponos izraelskih medija i zvaničnika odnosa sa javnošću, onaj koji je odražavao jedinstven splet okolnosti koji je išao u prilog objema stranama.

Prilika bez presedana

Za Izrael, Al Jazeera, prije svega originalna arapska mreža, pružala je prilike bez presedana da se obraća arapskim građanima širom regije, počevši tokom devedesetih godina prošlog stoljeća – na vrhuncu mirovnog procesa iz Osla. Činjenica da je Al Jazeera dozvolila izraelskim zvaničnicima i, putem svojih izvještavanja, običnim građanima da govore bez cenzure je Izraelu predstavljala izlaz u svijet bez presedana, izlaz vrijedan onog što se smatralo negativnim izvještavanjem.

Sa druge strane, Al Jazeerin pristup izraelskim zvaničnicima i analitičarima je mreži dao priliku da proširi uobičajeni uski skup gledišta predstavljenih na drugim arapskim mrežama i da dovede u pitanje – u svojim emisijama – zvanični izraelski stav.

Zbog čega bi onda, nakon što je Al Jazeeri dozvoljeno da radi tokom nekih od najžešćih činova nasilja okupacionih snaga (uključujući opsade Nablusa i Jenina i drugih te sve smrtonosnijih napada na Gazu), izraelska vlada iznenadno odlučila da je od takvog značaja da se ukine prisustvo Al Jazeere u Jerusalemu?

Da li je to da bi se skrenula pažnja sa dvije istrage o korupciji koje se vode protiv Benjamina Netanyahua – skandala za koji su neki mediji rekli da je “najozbiljnija politička kriza” za izraelskog premijera? Možda je Al Jazeera prikladan žrtveni jarac za Netanyahuove neuspjehe i sve veći nedostatak popularnosti na domaćem terenu?

Ili se možda Izrael priključuje kampanji koja se vodi protiv Al Jazeere, a koju su pokrenuli Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati?

Napadi na Al Jazeeru

Možda se radi o tome da izraelski medijski stručnjaci osjećaju da napadi na Katar i Al Jazeeru, koje vrše toliko mnogo drugih arapskih vlada, počinju da dobijaju zamah u sferi arapske javnosti, te zbog toga Izrael pokušava, na svoj perverzni način, da ih podrži, kao način za dobijanje pozitivnog izvještavanja u njihovim zvaničnim medijima.

Izraelski ministar komunikacija Ayoub Kara je pokušao da opravda potez optužujući Al Jazeeru da je dovela do toga da je Izrael “izgubio živote naših najboljih sinova”, dodavši “kada vidimo da su sve te zemlje ustanovile kao činjenicu da je Al Jazeera alat grupe Islamska država Irak i Levant, Hamasa, Hezbollaha i Irana, i da smo mi jedini koji nisu to odlučili, onda se ovdje događa nešto smiješno”.

Nejvjerovatnost optužbe da Al Jazeera omogućava ubistva izraelskih vojnika nije relevantna ovdje. Ono što je bitno jeste način na koji Izrael pokušava da se smjesti u dio veće koalicije protiv terorizma, koju predvode arapske zemlje.

Moglo bi biti i da je izraelska vlada razvila tako dobre, manje ili više otvorene, odnose sa arapskim vladama širom regije da joj više nije potreban pristup gledateljima Al Jazeere. Možda je izraelska vlada odlučila da jednostavno može djelovati bez direktne komunikacije sa arapskim narodom, budući da je uspon intenzivnog nedostatka liberalizma, cenzure i sektaštva učinio takve politike suvišnim, a promjenjivo raspoloženje i među Arapima i u zvaničnim javnim sferama znači da mnoge Arape više nije briga za Izrael ili okupaciju, što podjednako znači da Izraelcima više nije važno medijsko izlaganje koje im je omogućila Al Jazeera.

Planovi Al Jazeere

Postoji, međutim, još jedna mogućnost: Da je Al Jazeera postala opasnija nego ikad prije. Do uspona Međunarodnog pokreta za bojkot, deinvestiranje i sankcije (BDS), pokreta za suprotstavljanje Izraelu, kao mehanizma globalnog otpora okupaciji je došlo u dobroj mjeri zbog konstantnog negativnog medijskog izvještavanja o sve jačem stisku Izraela na Palestinu.

Među glavnim medijima ili najvećim medijskim kućama je rijetko ko bio toliko uspješan i fokusiran na prezentiranje stvarnosti okupacije pred sudom svjetske javnosti kao što su to Al Jazeera i The Guardian. Zbog toga bi napor da se ugasi Al Jazeera mogao biti posljedica odluke da njeno izvještavanje u stvari nanosi štetu Izraelu na međunarodnom planu. Možda, što je još više zabrinjavajuće, vlada planira pokretanje novih akcija u skoroj budućnosti – od još jednog totalnog napada na Gazu do de facto ili de jure aneksije značajne teritorije na Zapadnoj obali – te stoga ne može priuštiti da se o tome kritički izvještava, kako to Al Jazeera radi.

Koji god su razlozi povod za promjene u politici, odluka da se protjera Al Jazeera iz Jerusalema ukazuje na promjene u izraelskim strateškim računicama koje bi trebale zabrinuti svakog ko brine ne samo za slobodu medija već i zbog eksplozije još jednog izraelsko-palestinskog rata.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera