Oglasi

Zašto bi Iran izdao nalog za hapšenje Trumpa?

Nalog za hapšenje je dio veće iranske strategije da iznese na vidjelo vašingtonsku neiskrenost pred međunarodnom zajednicom.
Iran je izdao nalog za hapšenje predsjednika Donalda Trumpa i desetka njegovih pomoćnikaAP

Očekivalo se da će obraćanje američkog državnog sekretara Mikea Pompa pred Vijećem sigurnosti UN-a 30. juna, u kojem je pozvao na produženje embarga na oružje za Iran, dominirati međunarodnim vijestima. Međutim, iransko je sudstvo ukralo jutarnje naslove izdavši nalog za hapšenje Donalda Trumpa dan ranije.

Teheranski tužitelj Ali Alqasimehr rekao je u ponedjeljak da se Trump, koji je zajedno sa još 30 drugih optužen za uključenost u napad dronom od 3. januara u kojem je smrtno stradao vrhovni iranski general  Qassem Soleimani, suočava sa „optužnicom za ubistvo i terorizam“. Tužitelj je dodao da je Teheran pitao Interpol za pomoć u pritvaranju američkog predsjednika.

Isti dan je specijalni američki izaslanik za Iran, Brian Hook, odbacio ovaj nalog kao „propagandni trik“ na press konferenciji u saudijskoj prijestolnici Rijadu. „Naša je procjena da Interpol ne interveniše i ne izdaje crvene potjernice koje su zasnovane na političkoj prirodi“, rekao je Hook zajedno sa saudijskim ministrom za vanjsku politiku. Interpol je uskoro izdao izjavu potvrdivši da neće pomagati Iranu da nametne nalog za hapšenje.

Trenutak u kojem je izdat nalog naveo je mnoge da vjeruju kako je to tek taktika da se skrene pažnja sa američkog poziva na produženje embarga na oružje. Hook je ranije tvrdio da bi ukidanje embarga na oružje za Iran pretvorilo Teheran „u dilera oružja za prevarantske režime i terorističke organizacije“, odbacivši iranske prijetnje odmazdom kao „mafijaške taktike“.

Prema uslovima Zajedničkog sveobuhvatnog plana akcije (JCPOA) iz 2015, poznatog kao iranski nuklearni sporazum, embargo na oružje i zabrana međunarodnih putovanja za istaknute članove iranske Islamske revolucionarne garde ističu u oktobru. Budući da se povukao iz JCPOA u maju 2018, SAD više nije u poziciji da mijenja pravila nuklearnog sporazuma. Pa ipak, ovo nije zaustavilo Washington da vrši pritisak na druge članice JCPOA da produže embargo.

Simboličan, a ipak praktičan potez

Iako Iran vjerovatno nije očekivao da će ovaj nalog dovesti do hapšenja predsjednika Trumpa, ili čak da će mu ograničiti kretanje, jasno je da je osmišljen da premaši simboliku svog tajminga.

Potez koji je potekao od konzervativnih tvrdolinijaša u iranskoj vladi, i o kojem su umjerenjaci predsjednika Hassana Rouhanija malo rekli, izdavanje naloga za hapšenje će očekivano usmjeriti pažnju na proizvoljni način na koji SAD koristi, a neki bi rekli zloupotrebljava međunarodni zakon u svoju korist.

„Ciljano ubistvo g. Soleimanija sasvim je zbrisalo standard povezan sa ekstrateritorijalnom upotrebom sile od strane države“, izjavila je Agnes Callamard, specijalna izaslanica UN-a za vansudska, zbirna ili proizvoljna pogubljenja imenovana od strane UN-ovog Vijeća za ljudska prava. Američko Ministarstvo odbrane prvo je opravdalo svoj napad na generala Soleimanija kao način da se odvrate budući iranski napadi na Amerikance, i tek kasnije su dodali da je to urađeno u samoodbrani protiv „neposredne“ prijetnje. Nikakve dodatne informacije nikada nisu pružene o prirodi ove „neposredne prijetnje“. Za Callamard, ovo je bilo neprihvatljivo, jer „je test za tzv. preuranjenu samoodbranu veoma uzak: to mora biti nužnost koja je trenutna, preplavljujuća i ne ostavlja drugi izbor, niti trenutak za promišljanje“. Ovaj standard, napisala je ona na Twitteru odmah nakon ubistva „vjerovatno neće biti zadovoljen“.

Iran je upozorio SAD nakon Soleimnijevog ubistva da to neće zaboraviti i s ovim potezom je pokazao ne samo svom narodu, već i međunarodnoj zajednici, da igra dugu igru, da Soleimanijevo vansudsko ubistvo ostaje pokretač ove politike.

Ovaj nalog za hapšenje, iako je politički prije nego vojni manevar, dio je veće iranske strategije da iznese na vidjelo vašingtonsku nepravdu i neiskrenost prema međunarodnoj zajednici. U slučaju Soleimanijevog ubistva, SAD ne samo da je promijenio svoje opravdanje za ubistvo, već nije ponudio nikakvu dokumentaciju međunarodnoj zajednici.

Štaviše, iako mu nedostaje podrška Interpola, ovaj nalog daje Iranu pravo da zahtijeva da države u koje putuju Trump i ostali s naloga, izdaju mjere izručenja. Male su šanse da bi bilo koja država pokušala izručiti američkog predsjednika Iranu, ali pravne obaveze koje nalog nosi sa sobom mogle bi se pokazati kao iritantna distrakcija, ako bi bile iskorištene da poremete putovanja ciljanih američkih zvaničnika u budućnosti.

Ovaj nalog također skreće pažnju na proizvoljna i ponekad ilegalna putna ograničenja koja je SAD nametao brojnim iranskim zvaničnicima, uključujući ministra vanjskih poslova Javada Zarifa.

Zarif se obratio Vijeću sigurnosti UN-a nakon Pompea u utorak i iskoristio je ovu priliku da se suprotstavi njegovim tvrdnjama o iranskoj navodnoj „agresiji“. Ali on je to bio u stanju samo zato što je zbog pandemije korona virusa sastanak održan virutalno. Da je prisustvovao sastanku u sjedištu UN-a u New Yorku lično, mogao je biti zadržan na osnovu činjenice da je njegovo kretanje ograničeno američkim sankcijama – što mu se desilo na zadnjem sastanku UN-a kojem je prisustvovao. Ovo je uprkos pravilima UN-a, ustanovljenih kada se smjestio u New York Cityju, koji ne odobravaju SAD-u da primjenjuje domaću politiku na aktivnosti UN-a.

Odmazda na druge načine

U nategnutoj utakmici između ove dvije države koja se vodi na svakoj mogućoj platformi – na Twitteru, na teritoriji Iraka, međunarodnom zakonu, uskom Hormuškom moreuzu – postoje samo dva pravila, koja obje strane rigorozno prate: uvijek napadaj i ne ustupaj centar pažnje dugo. Dok se smanjuje broj mjeseci pred predsjedničke izbore u obje države, američko-iranski remi je postao „jezivi ples“ da se vidi ko može koga više oštetiti bez ulaska u rat.

SAD se nada da će uništiti JCPOA jednom za sva vremena. Iranci, zajedno sa svim drugim potpisnicima (EU, Kina, Rusija), se bore da ovaj sporazum održe na životu.

Ukoliko SAD uspije produžiti embargo na oružje i nakon oktobra, Iran je zaprijetio da će napustiti međunarodni Sporazum o neširenju nuklearnog oružja (NPT), što bi moglo pokrenuti mogućnost utrke u nuklearnom naoružanju u regiji.

Ako SAD ne uspije, a i Kina i Rusija su izjavile da će staviti veto na bilo kakvu američku akciju, Washington planira uzvratiti UN-ovim sankcijama Iranu, strategijom koja je dizajnirana ne samo da uništi iransku već poljuljanu ekonomiju, već i ubije JCPOA tako da mu nema spasa od Joea Bidena, Trumpovog demokratskog rivala na predstojećoj predsjedničkoj utrci. Iran je u međuvremenu izjavio da iako je ponovo otvorio svoj nuklearni program nakon što je SAD napustio sporazum, može ga lako ugasiti da bi se povinovao JCPOA-u, ukoliko bi nova američka administracija ukinula sankcije.

Sa takvim užurbanim planom visokih uloga, velike su šanse da će biti još otrova, još manipulatorskih činjenica i još iznenadnih poteza s obje strane u narednim mjesecima.

U svom govoru nakon Pomepovog na virtuelnom sastanku Vijeća sigurnosti u utorak, Zarif je ismijavao mapu putanja letova koju je predstavio američki državni sekretar ilustrirajući kako bi niz naprednih letjelica koje bi Iran vjerovatno kupio mogao biti prijetnja za Evropu ukoliko bi embargo bio podignut. Pa ipak, kako ističe Henry Rome, regionalni stručnjak u Azijskoj grupi u New Yorku, Iran vjerovatno neće kupovati i „pobrinuće se da tehnologija bude prebačena u državi“.

I mapa i govor su mogli biti zabavniji, a nalog efikasniji, da rizici o pogrešnom proračunu i uvlačenju cijele sale u rat nisu bili tako veliki.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.