Zastava BiH ne može, a murali ratnih zločinaca mogu

Hoće li neko izbrisati sramni Mladićev mural u Bosanskoj Gradišci, pita se autor (Screenshot)

Policija Republike Srpske kaznila je u Vukosavlju muškarca sa zastavom Republike Bosne i Hercegovine. Za one koji ne znaju Vukosavlje je dio opštine Odžak, koji je u svesrpskoj pandemiji zamjene i dokidanja imena i obilježavanja teritorija postao to što je postao. 

Nego, šta je razlog zbog kojeg je muškarac inicijala E. LJ. dobio kaznu u pismenom obliku? Kako to da je zastava Republike Bosne i Hercegovine zabranjena i nelegalna? Da li je uopšte zabranjena? Sasvim sigurno, nije dobrodošla na jednom dijelu teritorije ove zemlje (sic!), ali nije nelegalna. 

Gdje prestaje pravo počinje Bosna i Hercegovina

Najjednostanije rečeno, možete se do mile volje fotografisati sa više ili manje ponosa ogrnuti ovom zastavom i ne bi smjeli dobiti bilo kakvu kaznu. 

No, vlasti u Republici Srpskoj su se dosjetile i kaznile čovjeka, pazite sad jer je, citiram, “bezobzirnim ponašanjem izazvao osjećanje uznemirenosti građana opštine Vukosavlje”.

Dakle stvar je jasna: zastava Republike Bosne i Hercegovine ili kako je u Republici Srpskoj iščitavaju “ratna zastava Armije BiH” izaziva osjećanje uznemirenosti građana opštine Vukosavlje – čitaj: lokalni Srbi, stanovnici dijela opštine Odžak koji je u Republici Srpskoj ne žele ovu zastavu. 

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Na stranu sad što tehnički gledano ovaj čovjek nije ušao u Republiku Srpsku, jer se slikao ispred entitetske, u najmanju ruku sporne table, ali hajdemo razmotriti tu “uznemirenost građana”. 

Objektivno, slabo ko je i vidio čovjeka sa zastavom, preciznije mogli su “uznemireni građani” naknadno vidjeti “djelovanje” u njegovoj objavi na društvenim mrežama. Ali, to je sad najmanje bitno. Ono što je važno, prevažno je pusti fakat po kojem lokalne vlasti u Republici Srpskoj promptno, u roku odmah, nađu način da stave van zakona svakog onog ko na bilo koji način spominje ili propagira bilo kakvu ideju o jedinstvenoj BiH. 

I to urade po zakonu, a ovo je najbitnije. 

Kad je ‘uznemiravanje’ iznad genocida

Nakaradno, sramno, poluhuliganski, ali po zakonu. Po istom tom zakonu o “uznemiravanju” kažnjen je nedavno, pročitali ste to, i čovjek koji je na Palama identično pozirao sa zastavom Republike BiH. 

Moram ponoviti, po zakonu. 

Nego, hajdemo se zapitati, onako kao ljudi, koliko to murali sa ratnim zločincima, sa Mladićem u Bosanskoj Gradišci, sa Karadžićem ili Dražom Mihailovićem, koliko četnički posteri i predizborni poluzločinački bilbordi izazivaju “uznemirenost” nesrba od Prijedora do Trebinja?

Odgovor je brutalno jednostavan i kratak: nema uznemirenosti!

Zašto? Jer je cjelokupno nesrpsko stanovništvo više-manje pobijeno, protjerano i zatrto. Ostalo je par božjaka da trpe tiraniju zločinoljubaca, koji se bez kazne fotografišu ispod svojih heroja-zločinaca. I ne da se bez kazne fotografišu nego to rade u maniru “dobrih građana”. Da, to su ti “uznemireni građani”, koji troprsto mašu pod Mladićevom šapkom, pa ih uznemiri zastava koja je porazila i tu šapku, i tu ideologiju, i tog Mladića.  

No, to što se silno srpsko ljudstvo ponosi zločincima i umjesto da kaže “ne u moje ime”, ono ih grli i četvrt vijeka od genocida, etničkog čišćenja i zločina, to je, ironično, nevelik problem. Nešto veći problem je, velim, što primjerice nesrbi neće pokrenuti nikakvu inicijativu zbog uznemiravnja neočetničkim i zločinačkim grafitima i muralima, a i ako je pokrenu – ko će ih čuti?

A najveći, najveći problem je to što se sve ovo odvija po zakonu ove nesrećne države.

Legalni zločinci i ilegalna oslobodilačka zastava

Dakle, lokalne vlasti u Republici Srpskoj su iskopale nekakav zakon o uznemiravanju i stavile zastavu Republike BiH van zakona na svojoj teritoriji, a sa druge strane nepostojanjem zakona o zabrani negiranja zločina i genocida krvnik Ratko Mladić namiguje sa zgrada, bilborda, dok mu se sa paljanskog studentskog doma pridružuje zločinac Radovan Karadžić, a svima u spomeničkoj bronzi iz Banjaluke odmahuje zločinac Nikola Koljević. Možda ih sve savjetuje zločinac Momčilo Krajišnik, donedavno savjetnik Milorada Dodika? 

Čini vam se bizarno, ali je zapravo realno i istinito. 

Tako je i potpisniku ovih redova bilo čudnovato što su su se dobri ljudi bosanski sprdali sa muralom posvećenom ratnom zločincu Ratku Mladiću.  

Jer, nemate se vi šta sprdati, kad je nešto urađeno legalno.

Žargonski rečeno: promašili su ljudi cijeli fudbal. 

A vidite šta je na stvari: ti isti ogorčeni ljudi su komentarisali sramni mural u Bosanskoj Gradišci, koja se više zahvaljujući zločinačkoj politici i ne zove tako, pa su pisali kako je to mural reklama za gerijatrijske pelene, aludirajući na zdravstveno stanje zločinca Mladića. I svi komentatori su više-manje išli u tom smjeru, zaboravljajući jednu poražavajuču činjenicu: taj mural stoji legalno, po sili nepostojanja jednog ljudskog, moralnog i pravnog zakona, jednako kao što je i zastava Republike BiH, sad već poslovično protjerana iz manjeg entiteta, opet legalno po sili lokalnog opskurnog zakona. 

Zemlja bez države

E, u tome je čitav ovaj problem. U tome je nesreća ove zemlje. Ne, nisu (toliko) krivi čak ni četnički huligani ni huškači na terenu, kriva je zemlja koja nema zakon, doslovno nema zakon po kojem bi kaznila skrnavljenje zidova, stubova i drveća likovima ratnih zločinaca. Jednako tako, kriva je ista ta zemlja, koja dozvoljava da se jedna legalna zastava, nekoć postavljena u Ujedinjenim narodima kriminalizuje doslovno na pola njene teritorije. 

I onda vidimo da mi imamo zemlju, ali državu slabo i nikako i da je pravno stanje stvari na terenu blago rečeno poludivlje i haotično. 

Hoće li neko izbrisati sramni Mladićev mural u Bosankoj Gradišci? Ja da vam kažem – neće! Neće zato što se lokalne vlasti ponose ovim nakaradnim uratkom, a bogme nema ni zakona po kojem bi bili pritisnuti. 

Hoće li se nastaviti kriminalizacija nekadašanje oficijelne državne zastave u manjem bh. entitetu? Opet, ja da vam kažem hoće – stalno i doslijedno, jer im se može, opet sve po ad hoc terenskom zakonu. 

Neko će reći: zar je sve to važno i bitno, hajde da se okrenemo budućnosti! A ja ću vam reći: stavite se u kožu ono nešto bošnjačke nejači u Kozarcu, Prijedoru, Bosankoj Gradišci, Foči, Višegradu, pa na koncu i Srebrenici i Bratuncu, koja gleda i koja će tek gledati četničko orgijanje. Od silnih postrojavanja bradatih šubardžija đuturuma, do obrijanih generala VRS-a, od književnih večeri u kojima se slave zločinci, do školskih udžbenika koji više liče na sramne revizionističke pamflete. 

Stavite se na momenat u njihovu kožu. 

I tako, dok država ne radi ništa na zaštiti svih svojih građana, dok se jedna slavna zastava kriminalizuje, a zločinci (p)ostaju heroji-manekeni za pola zemlje, mi svi zajedno živimo u limbu, ne znajući kad će nas i za šta kazniti lokalni glavešnia sporoveći aprathejd zakon o “uznemirenosti građana”. 

Eto tako, dok mi ocjenjujemo snagu pravne države, u Banjaluci se pravi bista negatoru genocida Peteru Handkeu, čovjeku koji za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu javno i besramno podržavao velikosrpski režim na čelu sa ratnim zločincima ovjekovječenim u imenima studentskih domova ili muralima. Dok se mi bavimo ocjenom efikasnosti vlasti u borbi protiv negiranja ratnih zločina, u Srebernici iste njuške lijepe na istim mjestima plakate sa kojih se smješka Ratko Mladić i ispod kojih piše “11. jul – Dan oslobođenja Srebrenice”. I opet sve po zakonu. 

Pitam ja vas na koncu: po kom zakonu je zastava Republike Bosne i Hercegovine zabranjena, a mural Ratka Mladića nije? Po zakonu i nedostatku zakona Bosne i Hercegovine. 

Sramno, zar ne?!

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera