Žarkov za AJB: Niko ne zna šta Kremlju može pasti na pamet

O učešću Rusije u sirijskom sukobu, spoljnoj politici Vladimira Putina i nerealnim očekivanjima od Donalda Trumpa, govori ruski politolog Vasilij Žarkov.

Tragični događaji zadnjih dana 2016. godine intenzivirali su raspravu u ruskom društvu o posljedicama intervencije Rusije u Siriji. Ubistvo ruskog ambasadora u Turskoj, Andreja Karlova i pad ruskog aviona sa 92 putnika nakon polijetanja iz Sočija prema Siriji povećali su broj kolateralnih žrtava sirijskog sukoba daleko izvan borbene zone. O posljedicama sirijskog rata za Rusiju, spoljnoj politici predsjednika Vladimira Putina i lažnim očekivanima od nove američke administracije Donalda Trumpa, govori Vasilij Žarkov – politolog, rukovodilac britanskog magistarskog programa “Međunarodna politika” Moskovske škole društvenih i ekonomskih nauka.

• Broj ruskih civilnih žrtava sirijskog sukoba i dalje raste. Međutim, ruskom društvu nije jasno zašto se Rusija umiješala u takav jedan rat daleko od svojih granica. Koje su zapravo ciljevi Vladimira Putina u sirijskom ratu i da li je došlo do jačanja ruskog uticaja na globalnom nivou?

Rat u Siriji postaje sve skuplji i rizičniji za samog predsjednika Putina. Ruske vlasti su ušle u sirijski rat kako bi skrenule pažnju ruske i svjetske javnosti sa sukoba u Ukrajini. Putin je želio da pokaže Zapadu, a posebno Amerikancima da je Rusija spremna da se bori zajedno sa najuticajnijim zemljama svijeta protiv zajedničke prijetnje džihadizma, ostavljajući po strani svađe u Istočnoj Evropi. Sirija je faktički jedina zemlja izvan prostora bivšeg Sovjetskog Saveza, gdje su zvanične vlasti bile spremne da prihvate ruske vojnike. Putin nije propustio tu priliku i iskoristio je komplikovanu situaciju u regiji kako bi pokazao svijetu svoju snagu i sreću. Međutim, u Kremlju nisu očekivali da će cijeli efekat te njegove kampanje biti poništen zbog ljudskih žrtava, što je gotovo neizbježno u sukobima poput sirijskog, i da će se Rusija suočiti sa ozbiljnim posljedicama.

•  Koje su to posljedice?

Kao prvo, tragedija Alepa potpuno je uništila ugled ruskog rukovodstva, ne samo u Europi i Sjedinjenim Državama, ali i na Bliskom istoku, izuzev onih koji direktno ili indirektno podržavaju Asadov režim. U očima svjetske javnosti ruska vojna avijacija bombardovala je civile i uništavala istorijske gradove i vjerske svetinje. Međutim, u samoj Rusiji ni vlasti ni opozicija nisu spremni da priznaju dubinu ponora u koji nas vuče sirijski sukob.

Drugo, za rusku javnost je ipak nastao trenutak istine: rat bez žrtava nije moguć i učešće u vojnom sukobu uvijek košta prilično skupo. Izgleda da je prošlo puno vremena od Drugog svjetskog rata i nove generacije u Rusiji prosto nisu u stanju da shvate opasnost od takvog sukoba. Na žalost, mi ćemo sve češće slušati o žrtvama i ne samo među vojnicima. Za Rusiju bilo bi najbolje da što prije izađe iz tog sukoba, ali izgleda da je sada to izuzetno teško.

• Kada govorimo o spoljnoj politici tokom vladavine Vladimira Putina, koja je ruska strategija?

Tajna spoljne politike Rusije je da nema nikakve jasne i definisane strategije za dugo vremena. To je u velikoj mjeri reaktivna politika. Odnosno, Moskva uglavnom reaguje na trenutne događaje bez razumijevanja svojih ciljeva na međunarodnoj sceni, bez razumijevanja ko su njeni saveznici, a ko su protivnici.

• Zašto se u Rusiji tako optimistično reagovalo na pobjedu Donalda Trumpa u SAD-u? Da li Kremlj vjeruje da će nova američka administracija ukinuti sankcije protiv Rusije i da će ona moći da prevaziđe međunarodnu izolaciju?

Ruska elita i veliki broj ruskih građana su sasvim iskreno navijali za Donalda Trumpa i te simpatije pokazuju da u Rusiji zapravo nema predrasuda protiv Amerike. Rusija prije svega želi da bude shvaćena i prihvaćena na međunarodnoj sceni. Što se samog Trumpa tiče on i dalje ostaje veoma nepredvidljiva ličnost i ne zna se kako će se on ponašati.

• Da li to znači da su ruska očekivanja od Trumpa neosnovana, s obzirom da su odnosi Rusije i SAD-a u dubokoj krizi? I hoće li još dugo trajati ruske simpatije prema Trumpu?

Ne treba očekivati da će Trump zauzeti prijateljski stav prema Rusiji, opraštajući Kremlju sve njegove poteze zadnjih godina, uključujući i aneksiju Krima 2014. Kadrovska politika u suštini zavisi od desnog krila Republikanske partije, koje možemo smatrati glavnim dobitnikom pobjede Trumpa. Imajući u vidu stavove osoba koje će biti uključene u spoljnu politiku nove američke administracije i baviti se odnosima sa Rusijom, tu nema puno prostora za optimizam. Moram vas podsjetiti da su Republikanci kritikovali Baracka Obamu prije svega zbog mekog stava prema Rusiji. Stoga, može brzo doći do pooštravanja stava nove administracije. Ako se Trump odluči na negativnu retoriku na račun Rusije, to će odmah izazvati negativnu reakciju iz Moskve.

• Dakle, ne može se isključiti zaoštravanje krize u odnosima Rusije i SAD-a već narednih mjeseci?

Mislim da moramo biti spremni i za takav scenarij. Možda će se sukob Moskve s administracijom Obame čak učiniti razdobljem mira i ravnoteže.

• Ruska državna propaganda u posljednjih nekoliko godina pokušava dokazati ruskim gledaocima pa i svijetu da Rusija nije dio Evrope, stalno se kritikuje i ismijava stanje u zapadnim zemljama i njihove vrijednosti. Da li se radi o iskrenom antizapadnom stavu ruskih vlasti ili oni samo stvaraju takav utisak?

To treba da izgleda tako, ali to je uglavnom retorika a ne prava politika. Evropska unija ostaje glavni trgovinski partner Rusije, unatoč sankcijama i padu prometa. Investicije u Rusiju dolaze uglavnom iz zapadnih zemalja. Rusi su zainteresovani i iskreno podržavaju razvoj odnosa sa zapadnim zemljama, uključujući  oblast turizma i obrazovanja. Može se reći da nismo Evropa, ali ne možemo prestati biti dio Evrope, čak i u uslovima jačanja istočnog vektora spoljne politike. Istina, za Rusiju je porastao značaj Kine, ali za samu Kinu značaj Rusije se nije promjenio.

• Da li su u Kremlju svjesni da nijedna zemlja neće razvijati ozbiljno partnerstvo sa Rusijom sve dok ne dođe do poboljšanja njenih odnosa sa Zapadom?

Sudeći po nedavnim nastupima Putina u Kremlju su makar svjesni da je ruska moć ograničena. Zadnih godina ruske vlasti morale su naučiti da nema nikakvog napretka u uslovima sukoba sa Zapadom. Drugo je pitanje – kako izaći iz ove loše igre, imajući u vidu sve što je u zadnje vrijeme učinjeno. Rusija je revidirala granice u istočnoj Evropi i ušla u dva krvava sukoba – na istoku Ukrajine i u Siriji. Pored toga, počinjena su djela koja bi se mogla smatrati ratnim zločinima, naprimer obaranje Malezijskog Boeinga na istoku Ukrajine. Da ne govorim o svim jakim izjavama, uvredama i prijetnjama. Situaciju olakšava činjenica da niko više nije zainteresovan za nastavak sukoba. Međutim, niko ne zna  kako da izađemo iz tih avantura i šta sve Kremlju može još da padne na pamet.

Izvor: Al Jazeera