Zamišljeni autoput Banja Luka – Split duži od antičke ceste
Mnoštvo ostataka od rimskih zgrada koji su do sada pronađeni u Bosni i Hercegovini, kao što su rimski novac, nakit i ostale ostavštine te kulture, jasno svjedoče da su ove zemlje za vrijeme rimske vladavine bile gusto naseljene i da se rimska kultura ovuda nastanila. Logički je slijed te nesumnjive činjenice da su u Bosni i Hercegovini morale postojati i mnoge ceste, jer se bez njih ne bi mogla ni zamisliti kultura tih zemalja, niti korist koju su sa sobom nosili ovdje pronađeni rimski rudnici.
Rimljani su, gdje god se to moglo, preferirali transporte vodenim putevima. Ponekad su to u novoosvojenim zemljama bili i najpogodniji putevi. Robe veće težine obavezno su se prevozile vodenim putevima, a promet morima i rijekama bio je dobro organiziran na većim i manjim udaljenostima. Temelji kopnenom saobraćaju bili su udarani nakon okupacije neke od zemalja koje bi Rimljani osvojili. Prva briga Rimljana bila je da novoosvojenu zemlju kvalitetno povežu sa zemljom maticom, a da bi u osvojenoj zemlji učvrstili vlast u početku su gradili strategijske puteve, te ubrzo nakon toga i trgovačke ceste.
„Rimljani su kao i lokalno stanovništvo, znali izabrati najkraće i najpovoljnije prijelaze preko planinskih prijevoja. Cesta se, izbjegavajući nasipe i usijeke, što više prilagođavala terenu. Na strmoj je strani obično imala podzid, a na višoj jarak za oticanje atmosferilija. Obično su zbog bržeg topljenja snijega i sušenja blata birali prisojnu stranu. Materijal za izgradnju uzimao se na licu mjesta. U donji sloj polagao se kamen iz nivelirajućeg planuma [podloge za put], a u gornji nasipao šljunak, ako je u blizini bilo kamena, i sa jakim ivičnjacima. Očuvanost rimskih cesta ovisila je o karakteru terena i geološkim prilikama. Teren Dinarida bio je dosta povoljan za njihovo trajanje, pa su služile dugo vremena, ponekad zarasle u ledinu, često sačuvane kao tlake ukopane u teren.“, navodi se u Arheološkom leksikonu BiH, čiji urednik je akademik Borivoj Čović
Najveći rimski rudnik na Balkanu
Negledajući na to da je najkraći put od istočne obale Jadranskog mora u krajeve Donjeg Podunavlja vodio preko Hercegovine i Bosne, te vrlo značajne putne komunikacije služile su i za održavanje rimske vlasti u krajevima Donjeg Podunavlja. Davno je utvrđeno da je jedna takva rimska cesta vodila iz Salone preko Prologa u Livanjsko polje, duž njegove zapadne strane, kroz Grahovo, Risanovce, Donji Unac, preko Crvljivice u Bosanski Petrovac, otuda se nastavljala u dolinu Sane.
„Ovdje u zapadnoj Bosni, znači Ljubija kod Prijedora pa sve do Ripča i sva ova brda, tu su nekada bili najveći rudnici željeza na sjeverozapadnom Balkanu. Mezeji su bili ovdje. Ovdje su bili i Japodi, ali Mezeji su nastanjivali dolinu Japre, pa sve do Vrbasa. Rimljani kad su došli tu su prvo samorodno željezo eksploatirali, a onda ga sa visokog vodostaja kroz Sanu, do Bosanskog Novog i Unom do Siska, transportovali u talionice. To je ta putna veza. Tu se oružje kovalo pravilo i slalo za Limes na Dunav na granicu sa Tračanima i Dačanima.“, pojašnjava arheolog Enver Mulabdić
Ostatak rimskog miljokaza koji je pronađen blizu Prologa, mjesta u jugozapadnom dijelu gornjeg Livanjskog polja, obilježen je rimskim brojem XXX. Na njemu se raspoznaje samo još nekoliko slova natpisa, koji se više ne da odgonetati. Ako bi sad od onog mjesta, gdje je blizu današnjeg Splita stajao rimski grad Salona, izmjerili daljinu do onog mjesta gdje je nađen miljokaz u pravcu ceste koja danas vodi iz Splita preko Sinja u Livno, napuštajući pri tome savijutke što ih je stvorila današnja tehnika, dobili bi oko 45 km. To taman odgovara 30-oj rimskoj milji (računajući na staru rimsku milju okruglim brojem 1500m).
„Ako pomislimo da je Salona nekoć bila glavna rimska varoš uz dalmatinsku obalu, pa da je na usedlini Prologa pri gradnji nove ceste pronađen rimski novac, te polovica grivne i razbijena rimska ploča s natpisom, onda se može pouzdano kazati da je postojala rimska cesta koja je vodila iz Salone preko Prologa u Livanjsko polje. Najbliži znaci koji toj cesti kazuju trag, gdje se nastavlja u pravcu prema današnjem Petrovcu, jesu brazde na putu između Risanovaca i Donjeg Unca. (…) Danas se unatoč tih brazda putem iz Risanovaca u Donji Unac zbog neravna tla između pojedinih grebena, ne bi mogla provesti kola; valjda je taj krš u rimsko doba bio pokaldrmljen, ali se tome danas ne vidi traga. Najbliži rimski miljokazi nalaze se blizu današnje ceste koja vodi iz Petrovca u Ključ. (…) Time, što su nađeni gore navedeni miljokazi, utvrđena je, mimo svaku sumnju, nekadašnja rimska cesta i njen pravac od Prologa na Petrovac u dolinu Sane. Po ovome kamenju, nadalje po brojevima milja koji se na pokojem od njega raspoznaju, može se s velikom vjerojatnošću suditi, da kako je pri početku već rečeno, rečena cesta nije sama za se, nego da je sastavljena od pojedinih dijelova drugih cesta.“, navodi Filip Ballif u Glasniku Zemaljskog muzeja BiH od januara-marta 1891. godine.
Nove ceste po starim rutama
Upravo je ova transa nekadašnje rimske ceste, najvjerovatnije, bila inspiracija za ideju o izgradnji autoputa Banja Luka – Split, koji bi unaprijedio privredni razvoj cijele Bosne i Hercegovine. Puni profil zamišljene autoceste duge 186 kilometara bio bi dobar poticaj razvoju pasivnih dijelova BiH, a značilo bi to i izlaz na more i oživljavanje tradicionalne upućenosti privrede tog dijela BiH prema Splitskoj luci. Hrvatima u Federaciji BiH ova cesta bi osigurala brži i jeftiniji put do Zagreba.
“To su via excertualis, brze ceste koje su Rimljani gradili. Carski namjesnik Dolabela prvo što je radio napravio je ceste. Ova cesta koju [predsjedavajući Predsjedništva BiH Milorad] Dodik sad zagovara; autoput Banja Luka- Split, duža je 14 kilometara od nekadašnje ceste koja je vodila od antičkog grada Salone kod Splita do Gradiške. Toliko je taj sistem bio uspješan.“, kaže arheolog Enver Mulabdić
Rimska cesta od Banjaluke prema Savi prolazila je dolinom Vrbasa kroz Trn, Glamočane i Klašnicu trasom moderne ceste. Tragovi rimske ceste kod Laktaša i Mahovljana pokazuju da je ona na ovom dijelu išla zapadno od današnje ceste uz obronke Kozare. Odatle nastavlja prema Bosanskoj Gradišci najkraćim pravcem, opet zapadno od današnje ceste.
Izvor: Al Jazeera