Zakopana vinkovačka zvona i preživjeli krst

Predrag Azap: Samo sam pročitao šta je u poslanici napisano i ispao kolateralna žrtva (Al Jazeera)

Piše: Branimir Bradarić

Sve do Božića ove godine pravoslavni sveštenik iz Vinkovaca, protojerej stavrofor Predrag Azap, javnosti je bio prepoznatljiv po svojim parohijalnim aktivnostima. Međutim, poslanica patrijarha Srpske pravoslavne crkve Irineja, koju je čitao na molitvi, održanoj u povodu Božića i prikazanoj na državnoj televiziji, doveli su do toga da je preko noći postao interesantan raznim braniteljskim udrugama, političkim strankama i medijima, a sve zbog dijela u kojem se Božić čestita Srbima koji žive u istočnoj Slavoniji, Baranji, zapadnoj Slavoniji, Kordunu, Baniji, Dalmaciji.

Paroh Azap govori o patrijarhovoj poslanici, svom angažmanu u obnovi pravoslavne crkve u Vinkovcima, ali i duhovnog života vinkovačkih pravoslavaca.

  • Kako danas, s odmakom od desetak dana, gledate na sva ta dešavanja i prozivanja s kojima ste bili suočeni?

Predrag Azap: To nisu moje riječi, jer sam samo pročitao što je napisano. Međutim, ispao sam kolateralna žrtva. Žalosti me što već toliko živimo zajedno, ali se očigledno i dalje ne poznajemo. Razgovarao sam i s patrijarhom poslije svega toga. Rekao mi je da ne zna zašto se digla tolika hajka, da on prati medije i sva dešavanja, te da je gledao kako se “čekićaju” ćirilične ploče u Vukovaru i da je napad na ćirilicu napad na Srbe. Tako on to sve gleda i shvata. Uz to, istakao mi je i to da svaki udarac čekićem po ćiriličnim tablama izgleda kao da neko njega lično udara u glavu. Poslije svega mogu, u svoje ime, samo reći da razumijem neke što im moja pjesma ne odgovara. Međutim, ne znam drugačije pjevati. Postoji stara izreka po kojoj onaj ko je htio da ugodi svima – ili je lud ili će poludjeti.

Pravoslavna crkva u Vinkovcima
[Photo: Al Jazeera]

  • Što je obilježilo obnovu vinkovačke pravoslavne crkve?

Azap: Sjećam se da sam kada sam došao u Vinkovce i preuzeo parohiju odlučio nekako zaustaviti praksu parkiranja automobila na mjestu gdje se nekada nalazila crkva. Od direktora firme Vibrobeton dobili smo betonske žardinjere, koje smo postavili na mjestu temelja crkve i tako spriječili dalje parkiranje na tome mjestu. Osigurali smo i drveni krst, koji smo, uz saradnju i pomoć policije i tadašnjeg načelnika Stipe Rimca postavili na mjestu gdje se nekada nalazio crkveni oltar. U isto vrijeme smo od jednog Vinkovčanina, Mike Turudića, na korištenje dobili jedan poslovni prostor, gdje smo održavali molitve.

  • Po gradu se spominju zanimljive priče vezane za crkvena zvona i kovani krst, koji je nekada stajao na crkvi. O čemu se radi?

Azap: Jedini predmeti iz nekadašnje crkve na novoj crkvi su upravo ta zvona i kovani krst. Njih smo pronašli zbog dobrote nekih građana. Prvo sam dobio dojavu od jednoga građanina da su u šumskom gazdinstvu kod Starih Mikanovaca, sela nedaleko Vinkovaca, zakopana crkvena zvona. Odmah smo alarmirali policiju, koja je izašla na lice mjesta i pronašla zakopana zvona. U roku od 24 sata stara crkvena zvona su nam i dopremljena. Kada je riječ o kovanom krstu, njega sam vratio za rundu pića. Naime, krst je nekako dospio do jedne osobe koja nije znala kako da ga se riješi. Došao je sa prijateljem kod mene sa prijedlogom da mi vrati krst, a da im zauzvrat platim rundu pića. Tako je i bilo.

  • Kakva je bila saradnja sa gradskim vlastima, županijom i Katoličkom crkvom tokom obnove?

Azap: Sve se odvijalo u rukavicama. Nama je obnovu rješavao Zagreb, pri čemu su se Vinkovci malo pitali. Gradske vlasti su nam prvu donaciju, 14.000 kuna (nešto manje od 2.000 eura), dali za izradu oltarskog stola. Od Katoličke crkve sam više očekivao, ali su izostali neka konkretnija saradnja i pomoć. Zato imam jako dobru saradnju sa građanima svih nacionalnosti. Odlazim i na sportske utakmice, a posebno sam zaljubljenik ženske odbojke. Ženskom odbojkaškom klubu Cestorad iz Vinkovaca donirao sam i jedan komplet dresova.

  • Obnovu crkve ste završili. Koji su Vam dalji planovi u Vinkovcima?

Azap: SPC u centru grada ima nekoliko svojih vrijednih nekretnina, koje danas nisu u crkvenom vlasništvu. Cilj nam je vratiti te nekretnine u naše vlasništvo, sa čime više ne bismo zavisili o ničijem budžetu ili dobroj volji. Želimo da se obnovi pravoslavno groblje u samom centru grada, na kojem su stotine polupanih ćiriličnih natpisa. Tamo je napravljen pravi kulturocid. Svakako ćemo i dalje nastaviti raditi na duhovnoj obnovi i na tome da što više vinkovačkih Srba ponovno privučemo u crkvu.

Izvor: Al Jazeera