Zakavkazje je novo žarište: Ankara između Armenije i Azerbejdžana

Piše: Zaher Al-Baik

Prije nekoliko dana, bez ikakvog prethodnog upozorenja, izbili su oružani sukobi između Azerbejdžana i Armenije u pograničnom području Tovuz, prožeti turskom logističkom podrškom i vojnom koordinacijom s Bakuom, nakon vojnih sastanaka na visokom nivou između dvije zemlje.

Međutim, kakve veze ima Turska sa sukobom između ove dvije države; gleda li Ankara na ovo pitanje prvenstveno kao napad na sebe?

Armenska vojska je preuzela kontrolu nad strateški važnim uzvišenjem na teritoriji Azerbejdžana na međunarodnoj granici između dvije zemlje, što je dovelo do pogibije 16 vojnika s obje strane.

To je Armeniji pružilo vatrenu nadmoć i mogućnost kontrole naftovoda i plinovoda koji prolaze kroz regiju prema Gruziji i Turskoj.

Od 1992. godine armenske snage okupirale su oko 20 posto azerbejdžanske teritorije, uključujući pokrajinu Gorski Karabah i druga područja na zapadu zemlje, pored dijelova Agdama i Fuzulija.

Ankara je požurila osuditi ovu novu armensku eskalaciju i pozvala je Jerevan da poštuje međunarodno pravo i napusti područja koja je okupirala, pridržavajući se rezolucija Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda 822, 853, 874 i 884, koje nalažu da Armenija prekine okupaciju azerbejdžanskih teritorija.

Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan izjavio je da se Ankara nikada neće ustručavati suprotstaviti napadima na prava i teritorije Azerbejdžana.

‘Na raspolaganju bratskoj državi Azerbejdžan’

Šef Odbrambene industrije Turske (SSB) Ismail Demir objavio je na svom nalogu na Twitteru da se turska odbrambena industrija, uključujući naoružane bespilotne letjelice, rakete, sisteme elektroničkog ratovanja i svo tursko iskustvo, nalazi na raspolaganju “bratskoj državi Azerbejdžan”.

Četiri velika bloka u turskom Parlamentu – Partija pravde i razvoja, Republikanska narodna stranka, Stranka nacionalističkog pokreta i Dobra stranka – izdale su zajedničku izjavu u kojoj se osuđuje “posljednji napad Armenije na teritoriju Azerbejdžana”.

U tom kontekstu, Ibrahim Karaoglu, turski pisac blizak Vladi, smatra da napadi u azerbejdžanskoj provinciji Tovuz u direktnoj blizini plinovoda koji idu do Gruzije i Turske dokazuju da se pitanje ne svodi samo na sukob između Azerbejdžana i Armenije, već da Vlada Armenije djeluje kao huškačka sila koju su angažirale Rusija, Francuska i Ujedinjeni Arapski Emirati, kako bi poslali poruku Turskoj”.

“Nema sumnje da je Turska dobro pročitala ova dešavanja, jer su sve njene institucije, od Predsjedništva Republike do Ministarstva odbrane, izjavile potpunu podršku Azerbejdžanu. Štaviše, turski dužnosnici su koristili izraze poput ‘mi smo zajedno kao jedna država'”, dodao je Karaoglu.

“Dok napadaju Azerbejdžan, oni žele isprovocirati osjećaje Turske i dovesti u zabludu njen geopolitički rezon, ali Turska u svakom trenutku može izvršiti pritisak na Armeniju”, kazao je.

Poznati turski pisac naglašava da je Ankara svjesna planova Rusije i Irana da pokušaju podijeliti zemlje turskog svijeta i da prekinu veze Turske sa Srednjom Azijom tako što će iskoristiti Armeniju, što je glavni razlog okupacije pokrajine Gorski Karabah i drugih azerbejdžanskih teritorija.

Također smatra da napad na Tovuz nije pokrenut samo protiv Azerbejdžana, već i protiv Turske, naglašavajući da Turska neće napustiti Azerbejdžan i da će partnerstvo u oblasti odbrane između dvije zemlje biti zasnovano na toj činjenici.

Karagol kaže da odbrana Azerbejdžana predstavlja odbranu domovine, “ovo je naša svijest, naš politički identitet, naš geopolitički rezon i naša obrambena strategija”, kako je to opisao.

Ovaranje novih regionalnih frontova

Samir Salha, profesor međunarodnog prava na Univerzitetu Kocaeli, kaže da iznenađenje nije bilo u tome što su izbili ponovni sukobi između azerbejdžanske i armenske vojske na područjima oko kojih se desetljećima vode sporovi, već u tome što su oni izbili unutar strateškog pograničnog trokuta u regiji Tovuz, u blizini granice između Turske, Azerbejdžana i Armenije.

“Posljednji napad Armenije nije slučajnost, a njegov cilj je odvući pažnju Turske otvaranjem novih regionalnih frontova, na kojima će doći do eskalacije protiv te zemlje kako bi se zbunila, a njena snaga raspršila u Siriji, Libiji, istočnom Mediteranu i Africi”, rekao je turski akademik za Al Jazeeru.

“To je najopasniji sukob od kako se situacija razbuktala prije četiri godine na azerbejdžansko-armenskim frontovima. Ako se Moskva brzo ne uključi u pitanje okončanja ove napetosti, onda će biti izložena sumnjama Turske”, dodao je.

“U slučaju armenskog pitanja, mnoge se regionalne i zapadne sile ujedinjuju i pribjegavaju sklapanju političkih i sigurnosnih dogovora s tom zemljom. Ono što se danas događa zapravo je jedan u nizu tih dogovora kako bi situacija eskalirala uz regionalne provokacije. Postoji mogućnost da se tri države, odnosno UAE, Egipat i Francuska, ujedine zahvaljujući zelenom svijetlu Rusije u cilju pojačavanja pritiska na Ankaru u Libiji”, dodao je Salha.

‘Ništa se ne događa mimo Moskve’

U odgovoru na pitanje: “Može li se ovakav napad Armenije na Azerbejdžan dogoditi mimo Moskve i bez njenog znanja i dopuštenja?”, Salha kaže da Rusiju vjerovatno uznemirava tursko-američko zbližavanje po pitanju Libije, stoga želi podsjetiti Ankaru na svoju sposobnost da je uznemirava u vlastitom okruženju na Balkanu i u središnjoj Aziji.

Salha, osnivač i dekan Pravnog fakulteta Univerziteta u Gaziantepu, istaknuo je da odabir područja za eskalaciju ukazuje na to da će napadi biti usmjereni na velike turske projekte, među kojima su željeznica Baku – Tbilisi – Kars i dalekovod Baku – Ceyhan.

Smatra da se podgrijavanje starih i tradicionalnih frontova te otvaranje novih poprišta protiv Turske uvijek koristi kao opcija nakon što Ankara odluči da promijeni svoju vanjsku politiku i slijedi pristup “skok naprijed” u sigurnosnim i vojnim konfrontacijama, kao što se dogodilo u Siriji i Libiji.

Izvor: Al Jazeera