Zagreb: Prijeti li ponovo dolazak srpskohrvatskog jezika?

Hrvatski jezik, Knjiga
Tvorcima novih pojmova dodijeljena je nagrada 'Dr. Ivan Šreter' (Jurica Galoi? / Pixsell)

Nedavno je na niz hrvatskih institucija, pa su tako navedeni i uredi hrvatskog premijera, predsjednice i šefa Hrvatskog sabora, naslovljena inicijativa, odnosno pismo skupine hrvatskih jezikoslovaca, u kojem upozoravaju na prijetnje hrvatskom jeziku, točnije na aktualizaciju stvaranja zajedničkog srpskohrvatskog jezika.

Sadržaj pisma tematiziran je i u nekim hrvatskim medijima, koji navode kako je u njegovom sastavljanju navodno sudjelovalo i uredništvo časopisa Jezik.

Ublažena retorika drugog pisma

U pismu se, između ostalog, zbog zaštite hrvatskog jezika spominje iniciranje Zakona o hrvatskom jeziku i ponovnog formiranja ranije ukinutog Vijeća za normu hrvatskog standardnog jezika.

Očekivanje i prijedlog umjesto zahtjeva

U pismu se navodi kako je nijekanje hrvatskoga jezičnoga identiteta rušenje ustavnoga poretka Hrvatske i trajni izvor njezine nestabilnosti. “Bivša službena politika u RH ne samo što se o tim prijetnjama nije očitovala, nego je i sama takve projekte podupirala kao tobožnji dokaz pluralizma hrvatskoga društva. To je činila novčanim podupiranjem prijepornih knjiga i međunarodnih skupova gdje su iznošene znanstveno davno odbačene teze o zajedničkom nastanku i razvitku štokavski stiliziranih standardnih (književnih) jezika”.

No, umjesto prvotnog zahtjeva, inicijatori navode kako sada očekuju da se ponovno utemelji Vijeće za normu hrvatskog jezika i predlaže se pokretanje postupka izrade i donošenja Zakona o hrvatskom jeziku, kojim bi se “osigurao slobodan i nesmetan razvitak hrvatskoga jezika u svim pojavnostima, sustavno uredila njegova službena i javna uporaba, štitio i promicao hrvatski standardni (književni) jezik, hrvatska narječja, dijalekti i mjesni govori”.

Nakon prvog pisma uslijedilo je drugo, ublažene retorike, a kako se doznaje od predsjednika Matice hrvatske Stjepana Damjanovića, u Matici tek očekuju finalnu verziju.

U tom drugom pismu ističe se, između ostaloga, kako povodom 50. godišnjice objavljivanja Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika kao prijelomnici u novijoj hrvatskoj povijesti, incijatori žele biti “njegovim dostojnim sljednicima, odlučni očuvati i zaštititi ime, položaj, ugled i sadržaj hrvatskoga jezika”.

“Unatoč dvama neuspjelim jugoslavenskim jezičnounitarističkim projektima u prošlom stoljeću, ponovno se pokušava aktualizirati stvaranje zajedničkoga srpskohrvatskoga jezika kao ključne poveznice kulturnoga prostora četiriju novonastalih država, pri čem pojedinci i skupine u Hrvatskoj i izvan nje namjerno potiču jezični nered, ruše postignute norme i iskrivljuju povijesne činjenice”, navodi se između ostaloga.

Matasović: Postoje marginalne političke skupine

Do zaključenja teksta nismo uspjeli doći do navodnih inicijatora pisma jer se nisu javljali na pozive, kako bi nam potvrdili uključenost i detaljnije pojasnili svoje argumente.

No, neki ugledni hrvatski jezikoslovci, upoznati sa sadržajem pisama, prokomentirali su nam smatraju li da je ova inicijativa potrebna i podržavaju li je, odnosno uočavaju li ovakvu ugrozu hrvatskog jezika.

Ranko Matasović s Odsjeka za lingvistiku zagrebačkog Filozofskog fakulteta kaže kako postoje određene, ali marginalne političke skupine koje žele obnoviti zajednički standardni jezik za Srbiju, Hrvatsku, BiH i Crnu Goru.

No, napominje kako te skupine nemaju ozbiljan utjecaj u javnosti, a pogotovo ne u stručnim krugovima te samo njihovo postojanje ne znači da je hrvatski jezik ugrožen.

 “Ja ne mislim da je hrvatski jezik na bilo koji način ugrožen, ja se sam bavim jezicima koji su ugroženi, a to znači da njima govore uglavnom starci i ne prenose se na mlade generacije. Hrvatski ima službeni status, službeni je jezik Europske unije, standardiziran je, dakle ne vidim nikakve osnove da se tvrdi da je hrvatski jezik na bilo koji način ugrožen. Pogotovo ne od marginalnih političkih skupina koje žele više-manje zapravo samo inzistirati na terminologiji da se umjesto tri standardna jezika na području država nastalih raspadom bivše Jugoslavije, da se govori o jednom zajedničkom jeziku, koji bi se onda trebao zvati hrvatskosrpski ili srpskohrvatski”, kaže Matasović.

‘Politički legitimna inicijativa’

Matasović naglašava da su i inicijative poput ove koja je sada u pitanju također politički legitimne jer njima jedna legitimna skupina ljudi ukazuje na ono što ona vidi kao društveni problem. “Ima puno marginalnih političkih skupina, i manjina također, koje se osjećaju zbog nekih načina ugrožene, njihovo je pravo da upozoravaju na ono što vide kao svoj problem ili nešto što bi u društvu trebalo riješiti. Tako isto i ova inicijativa je politički potpuno legitimna, no ja je međutim ne podržavam i ne smatram je osobito relevantnom”.

Matica hrvatska čeka finalni tekst

Lingvistički argumenti za to, kaže, ne postoje. “Što se tiče političkog programa, da bi trebalo raditi na ujednačivanju normi u srpskom, bošnjačkom i hrvatskom, to može biti nečiji legitimni politički program, ali to nema nikakvu podršku u javnosti u Hrvatskoj, koliko ja znam, a za druge zemlje ne znam jer se time posebno ne bavim. Ali nemam dojam ni da u drugim zemljama, poput Srbije i Bosne, takav politički program ima nekakvu podršku u javnosti”.

Predsjednik Matice hrvatske, akademik i hrvatski jezikoslovac Stjepan Damjanović, također smatra kako takve ugroženosti, kakva se spominje u pismu, nema.

“Mi imamo svoje ustavno određenje kako se jezik zove, imamo svoje katedre, imamo svoje institute za jezik, prema tome ne može se sad to mjeriti s nekakvom situacijom kad je prije 50 godina pravljena Deklaracija”, kaže Damjanović.

Tekst se pred tijelima Matice još nije našao. “Ovo što govorim to je za sada moje privatno mišljenje jer nisam ni dobio još definitivni tekst koji bih mogao staviti, jer su mi rekli da pričekam dok naprave definitivni tekst, pa kad dobijem ja ću ga staviti, da ljudi kažu što misle. A ja sam veliki dio teksta vidio, ili sam ga vidio u nekoj varijanti – ja znam da postoje ljudi koji negdje nešto ruju i ovako, ali to mislim da je apsolutno nešto što ne zaslužuje da sada 18 ili 20 hrvatskih institucija potpisuje nekakve izjave”.

Jozić: Ne vidim stvarne dokaze

U Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, kako kaže ravnatelj Željko Jozić, pismo također nije stiglo. No, upoznat je s njegovim sadržajem. Ako ga dobiju, kaže, Znanstveno vijeće Instituta o tome će se očitovati.

“Ali načelno, prema onome s čime sam upoznat, mogu reći da je moje skromno mišljenje – a čini se da to nije samo moje mišljenje, nego i velike većine hrvatskih jezikoslovaca – da hrvatskom jeziku danas ne prijeti nikakva ugroza ili prijetnja od nekog fantomskog srpskog jezičnog unitarizma. Doista ne vidim koje su to manifestacije, odnosno pokušaji srpskog jezičnog unitarizma. Teško mi je prosuditi o nečemu što je po mom mišljenju doista apsurdno – danas govoriti o nekoj ugrozi od srpskog jezičnog unitarizma, mislim da nema nikakva smisla. Ne vidim te pojavnosti, ne vidim argumentaciju kojom bi se potkrijepila takva jedna tvrdnja”, kaže Jozić.

Napominje kako ne zna je li to nečija proizvoljna tvrdnja ili umišljaj, no ističe da zasigurno nije utemeljena na stvarnim dokazima.

Drugi izazovi za jezik

Prema nekim procjenama, navodi Jozić, više od 50 posto hrvatskih riječi nije slavenskoga, odnosno hrvatskoga podrijetla. No, problem nije u već ukorijenjenim i prilagođenim anglizmima, nego kada u kratkom vremenu potpuno neprilagođene strane riječi, poput svojedobno ‘outsourcinga’ i ‘spin offa’, naglo uđu u jezik u kratkom vremenu, postaju dio hrvatskog standardnog jezika, a govornicima hrvatskog jezika najčešće su nerazumljive. Ipak, naglašava kako to nikako ne znači da jezik treba ‘čistiti’ od, primjerice anglizama, pogotovo ukorijenjenih, jer svaki jezik ima određeni udio stranih riječi. Protiv toga se, kaže, ne može i ne treba boriti agresivno, ali se može ponuditi hrvatska zamjena za strani izraz, pri čemu treba paziti da se to čini s mjerom, što u hrvatskom jeziku katkad nije bio slučaj.

“Mi kao jezikoslovci iz Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje ne prisiljavamo nikoga da se služi određenom hrvatskom zamjenom za anglizam, mi samo nudimo prijedlog, to je naša preporuka, a ljudi neka sami odaberu. Svakako posjetite internetske stranice ‘Bolje je hrvatski!’ na adresi bolje.hr. Mislim da je to zapravo i dobar put jer jezik se ne smije i ne može nametati silom, jer će se dogoditi otpor, odnosno revolt, ljudi to neće htjeti prihvatiti. Jezik se ne smije nametati silom i zakonima, nego objašnjenjima i toplom preporukom”.

“Ja kao jezikoslovac koji doista pedantno i detaljno pratim sve što se događa na hrvatskoj jezikoslovnoj sceni, mogu reći da takve ugroze nisam primijetio”.

Dapače, prema njegovom mišljenju, hrvatski jezik nikada nije bio u boljem položaju.

“Hrvatski jezik danas je 24. službeni jezik EU-a. Svaki građanin Republike Hrvatske može pisati svim institucijama EU-a na hrvatskom jeziku i dobiti odgovor na hrvatskom jeziku. To je najveće međunarodno priznanje hrvatskog jezika – dakle, mi smo ravnopravni jezik u europskoj zajednici jezika. Hrvatski jezik osim toga potpuno se slobodno razvija, nemamo nikakvih problema da danas govorimo hrvatskim jezikom i kažemo ‘da, govorimo hrvatskim jezikom, to je naše bogatstvo’. Nekada je to bio problem, niste smjeli reći da je jezik kojim govorite hrvatski, nego ste morali reći da je taj jezik hrvatskosrpski ili srpskohrvatski i sl.”.

‘Nepristojne’ tvrdnje

Kaže kako nije sklon ‘teorijama urote’ i plašenju ljudi velikim ugrozama. Smatra da je to s jedne strane nepristojno, zato što hrvatski jezik nekada jest bio ugrožen i nije se smjelo govoriti hrvatskim jezikom, kojim se i u Hrvatskom saboru govori tek od sredine 19. stoljeća.

“Danas govoriti da smo ugroženi nepristojno je prema svim onim generacijama koje nisu imali sreću živjeti u doba današnje slobode. Pogledajmo generaciju prije 50 godina kada je pokrenuta Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika, kad su neki ljudi stradali zbog toga što su zastupali tezu da hrvatski narod govori hrvatskim jezikom i da ga tako treba nazivati, samo to. Treba biti pristojan prema tim generacijama i ondašnjim ljudima koji su se žrtvovali da zaštite hrvatski jezik i hrvatsku misao od silnoga utjecaja drugih jezika. I zbog toga, iz poštovanja prema svim tim jezikoslovcima i generacijama prije nas možemo samo reći da nam u jezikoslovnome smislu nikad nije bilo bolje i to treba jasno i glasno reći”.

Jozić navodi da Hrvatska ima sve relevantne institucije koje se bave hrvatskim jezikom i proučavaju ga na svim razinama, pa tako i u Institutu kojemu je na čelu.

Hrvatski jezik, zaključuje, kao i drugi jezici, suočava se s druge strane s izazovom posuđenica, posebno s neprilagođenim anglizmima, no tu se nikako, ističe, ne radi o vitalnoj ugrozi jezika.

Izvor: Al Jazeera