‘Zagor’ i ‘Martin Mystere’ – omiljeni likovi svjetskog autora

Castelli: Kada bi me neko primorao da "spasim" samo jednog Bonellijevog lika, izabrao bih Duha sa sjekirom (Ustupljeno Al Jazeeri)

Razgovarao: Ibrahim Sofić

Historičar, arheolog, antropolog, avanturista i sakupljač neobičnih stvari. Rođen je u New Yorku, studirao u Italiji, u kojoj je upadao u mnoge avanture. Nakon pogibije roditelja u padu aviona 1965. godine, posvetio se istraživanju najzamršenijim dešavanjima u historiji čovječanstva. Pomaže često njujorškoj policiji, američkim vlastima te svima onima koji u njemu pobude znatiželju. Kao i svi istražitelji, ima vjernog i neobičnog pomagača.

Ljubitelji stripa na Balkanu vjerovatno su prepoznali da je riječ o Martinu Misteriji, odnosno Martinu Mystereu, Detektivu Nemogućeg, kojem je omiljena uzrečica “Vragovi pakla!”, te o Javi, Neandertalcu koga je pronašao u skrivenom gradu sjena u Mongoliji, koji mu pomaže u brojnim avanturama.

Prvi strip s ovim likovima pojavio se 1982. godine pod nazivom Ljudi u crnom, a i danas izlazi u brojnim državama, poput Italije, Hrvatske, Srbije, Njemačke, Turske, Sjedinjenih Američkih Država, Indije…

Njegov tvorac, scenarista Alfredo Castelli, za Al Jazeeru Balkans govori o svojim počecima, nastanku Martina Mysterea, njegovim manama, vrlinama…

  • Dugo vremena ste radili za izdavačku kuću Sergio Bonelli Editore, koja je ‘kriva’ za nastanak mnogih strip junaka koji su bili (i još uvijek jesu) veoma popularni na Balkanu. Sjećate li se kada ste postali dio tima SBE i na kojim ste likovima radili?


Castelli i Mystere: Dosta sličnosti [Ustupljeno Al Jazeeri]

– Za Sergio Bonelli Editore sam počeo raditi tačno prije 50 godina, dakle 1965. godine, i tada sam pisao seriju članaka o historiji italijanskog stripa koji su bili objavljeni u Collana Oceano. Zapravo, tada sam bio zainteresiran za stripove samo sa historijske tačke gledišta. Tada sam počeo raditi kao pisac na Diaboliku, a godina dana kasnije sam pisao za mnoga italijanska izdanj,a kao što su Il Giornalino i Corriere dei Ragazzi.

Scenarije za Bonellija sam počeo pisati 1972. godine, napisao sam mnoge za Mister Noa i Zagora te za neka izdanja Kena Parkera i Dylana Doga.

  • Koji Vam je omiljeni lik na kojem ste radili?

Mister No, bez ikakve dvojbe. Njega je kreirao Sergio Bonelli, koji je pisao kao Guido Nolitta. Mister No je zapanjujući i detaljno obrađeni lik, za koga me vežu posebni osjećaji. Pisanje za tu seriju stripa bilo je i užitak, i stimulacija.

Sjećam se da sam bukvalno osjećao južnoameričku atmosferu u nekim pričama, mogao sam namirisati prašumu Amazon, osjetiti okus “cachace” (vrsta žestokog pića popularnog u Brazilu) i “feijoade” (tradicionalno brazilsko jelo). U jednom trenu sam bio napisao više knjiga nego Sergio Bonelli.

  • U jednom od Vaših ranijih intervjua kazali ste kako ste zbog nekih stripova ‘Zagora’ koje ste napisali bili u opasnosti da Vas izbace iz Italije. Da li je to tačno, šta se desilo?

– Šalio sam se, naravno. Napisao sam mnogo Zagorovih stripova, a dva ili tri nisu naišla na dobar prijem čitalaca (zapravo, veoma su loše bili primljeni). Zbog toga me ljubitelji Zagora, četrdesetak godina od tada, još uvijek provociraju, u pozitivnom smislu, za taj strašan grijeh.

Vjerovatno su u pravu, uvijek sam bio i još uvijek sam, kao čitatelj, veliki ljubitelj Zagora i kada bi me neko primorao da “spasim” samo jednog Bonellijevog lika, izabrao bih Duha sa sjekirom. To je zato što mislim da on ima mnogo mogućnosti realizacije mimo stripa (filmovi, crtani fimovi, knjige za mlade…). No, to je mnogima čudno, nikada nisam volio pisati Zagorove stripove i to se sigurno vidi.

Strip će stopama pozorišta

– Kakva je budućnost stripa u eri računara i interneta?

Na ovo pitanje svaki izdavač stripova pokušava pronaći odgovor i nemoguće je odgovoriti u nekoliko riječi. Pokušat ću biti kratak i površan, smatram da će stripovi i dalje postojati ali da će se nekako preoblikovati, kao što je teatar uradio napretkom filmova i kao što su filmovi uradili napretkom televizije.

Sve što se moglo uraditi bolje na filmu nego u teatru je odbačeno, ali pozorište nije umrlo već je nastavilo postojati po svojoj specifičnosti pred nešto manjom publikom.

  • Stvorili ste ‘Martina Mysterea’ (i ‘Javu’) 1982. godine. Da li postoji nešto što bi voljeli da ste napravili drugačije sa ovom dvojicom?

Martin Mystere ima mnogo grešaka: previše ima dijaloga, ogromne su razlike u kvaliteti između priča… Pokušavao sam te greške izbjegavati, ali je to često prolazilo bez uspjeha.

Ipak, generalno gledajući, kada je nastao Martin Mystere, napravio sam neke izbore koji su, po mom mišljenju, dobro primljeni kod (italijanske) publike u tim godinama. Tada, 1982. godine, postojalo je tek nekoliko televizijskih kanala i stripovi se nisu morali boriti s konkurencijom u vidu desetaka filmova i TV serija svakodnevno emitiranih. Crteži stripa su bili “impresionistički” u tom smislu da “daju ideju” i emociju onoga što se dešava, bez potrebe da se bude hiperrealistično kao na TV-u, i čitatelji nisu marili previše da li crtači crtaju likove u drugačijim stilovima, sve dok se emocije prenose na pravi način.

Tada je bilo tek nekoliko računara, nije bilo interneta, mobilnih telefona… Da skratim, vremena su se promijenila i da sada trebam stvoriti Martina Mysterea. uradio bih nekoliko promjena u skladu s trenutnom situacijom.

  • Na koje promjene mislite?

– Pa, ovo je prvo zvanično objavljivanje vijesti koje je u Italiji još “pod embargom”. Sljedeće godine će biti objavljena serija od 12 stripova u boji obnovljenog Martina Mysterea, paralelno sa tradicionalnom MM serijom. Čekajte i vidjet ćete kakve su sve promjene prisutne.

Prizor iz ‘starog’ stripa i zaglavlje ‘novog’

U Italiji kažemo: “Gallina vecchia fa buon brodo” (Stara kokoš, dobra čorba”. Ipak, ja nisam kokoš i moja čorba nije dobra kao što je nekad bila, pa želim dati više prostora mlađim autorima. Nova, “osvježena” serija Martina Mysterea je bila moja ideja i ja je nadgledam, ali je ja ne pišem, kako bi se izbjegao moj “stari” način odnosa s likom.

  • ‘Mystere’ i mnogi drugi likovi iz stripova izdavačke kuće ‘Sergio Bonelli’ su i dalje popularni na Balkanu, neki su čak na Balkanu popularniji nego bilo gdje drugo. Da li Vam je to poznato i da li ste dolazili na neki od balkanskih sajmova stripa?

– Da, svjestan sam da su italijanski stripovi veoma dobro primljeni i cijenjeni na Balkanu i u Turskoj. U toj državi su poznati kao “Tommiks”, po poznatom kauboju iz filma Tom Mix. No, “Tommiks” je bilo i tursko ime za popularni italijanski strip Kapetan Miki.

Što se tiče sajmova, bio sam na MaFestu u hrvatskoj Makarskoj, i to je bio jedan od najboljih skupova s tematikom stripa na koji sam otišao u životu. Nadam se da ću uskoro ponovo doći u neku od balkanskih država.

Izvor: Al Jazeera