Zagonetna ostavka bivšeg makedonskog moćnika

Ostavka Nikole Gruevskog može se tumačiti i kao distanciranje od nereda u Sobranju, piše autor (EPA)

Iznenađenje i neverica bile su prve reakcije povodom ostavke koju je u jednom intervjuu nedavno najavio lider opozicione VMRO-DPMNE Nikola Gruevski. Najčešća su bila pitanja otkud upravo sada i zašto ostavka. Neuobičajeno je da diktatori i totalitarni vladari, sa kojima je često upoređivan Gruevski, posebno kada je bio na vrhuncu moći, podnose ostavke. Sa liderskih pozicija obično odlaze nasilno ili prirodnom selekcijom.

Brojne su ocene da je dobrano zakasnela ostavka Gruevskog, čiji naslednik treba da bude izabran na Kongresu partije, koji je najavljen za kraj decembra. Gruevski je poodavna marginalna figura na političkoj sceni, koja se izgubila u manipulacijama posle afere sa prisluškivanjem, i ostao bez vlasti pošto je bio prinuđen da napusti premijersku fotelju. Zakasnela je i za VMRO DPMNE, konzervativnu i desno orijentisanu partiju. Nekada moćna, masovna i poluvojnički organizovana partija gotovo je u rasulu, članstvo je razočarano i dezorijentisano. Svela se partija na grupu poslušnika i ortodoksnih pristalica i poštovalaca lika i dela “velikog” Gruevskog. Deo njih, na protestnim mitinzima koji se gotovo svakodnevno održavaju i koji su daleko od masovnih, poziva Gruevskog da promeni odluku.

Sijaset nagađanja i špekulacija, ishitrenih i iskonstruisanih, u kojima se, gotovo bez izuzetka, naglašava uticaj SAD-a i Evropske unije, ima oko motiva koji su bivšeg premijera, navodno, prinudili da podnese ostavku. Gruevski, koji je opsednut liderskim ambicijama u državi i partiji, sigurno ima debele razloge za ostavku. Prave motive samo on zna, posredno se tek ponešto može naslutiti i razabrati. Formalno, Gruevski je ostavku obrazložio katastrofalnim porazom na lokalnim izborima. Ukazao je da će analiza pokazati da on i nije odgovoran za poraz, ali da kao lider podnosi ostavku. Tvrdi da je već posle prvog kruga izbora, između redova, najavio ostavku. Niko – ni tada, ni danas – u izjavi ne može da vidi ni naznake o ostavci, osim, naravno, Gruevskog.

Pokušaj partijsko-policijskog udara u Sobranju

Indikativno je da se ostavka vremenski podudara sa istragom i masovnim hapšenjima zbog vandalskog upada u Sobranje Makedonije, napada i batinanje poslanika (27. april ove godine). Tužilaštvo je ove dramatične događaje ocenilo kao terorizam i ugrožavanje ustavnog poredka, zbog čega je pritvoreno 36 osumnjičenih, među kojima i šest opozicionih poslanika. Među pritvorenima je i visok funkcioner policije, blizak VMRO-DPMNE, koji je oko dva sata odbijao da izda naređenje policiji da speči nasilje u parlamentu. Policijski funkcioner bio je nedostupan za ministra policije, ali ne i za Gruevskog, koji je bio detaljno informisan, iako nije imao nikakvu državnu funkciju.

Ostavka Gruevskog može se tumačiti i kao distanciranje od događaja u Sobranju. Istraga je, do sada, obuhvatila izvršioce, ali čini se da nije daleko od inspiratora i naručioca. Ko su poimenice, tek treba da se utvrdi, ali je sigurno da se nije mogao dogoditi bez znanja vrha VMRO-DPMNE. Vandalski upad u Sobranje, koji je dobrim delom bio direktno prenošen preko TV-a, bio organizovan, imao je obeležja partijsko-policijskog udara. Dramatična je bila noć 27. aprila u parlamentu, a događaji su se ređali kao po scenariju. Najpre su poslanici koalicije, na čelu sa socijaldemokratima, izabrali Talata Džaferija za predsednika Sobranja, čime je prekinuta višemesečna blokada i otvoren put za izbor nove vlade na čelu sa Zoranom Zaevim.

Izbor Džaferija, koji je izvršen gotovo na prepad, s nogu, jer drugačije nije moglo, nisu uspeli da spreče poslanici opozicione partije VMRO-DPMNE. Neki od njih otvorili su vrata Sobranja, koje su “osvojili” učesnici protesta, koje je Gruevski prethodno pozvao da “izuju papuče”, izađu na ulicu i brane unitarnu Makedoniju. Zajedno sa narodom koji je “osvojio” parlament, u Sobranje je ušla i grupa sa “fantomkama”, koja je, na način koji nije teško objasniti, brzo stigla do prostorije u kojoj su se od mase “osvajača” skrivali poslanici vladajuće većine. Siledžijski i unezvereno su ih tukli. Lider Alijanse Albanaca Zijadin Sela bio je pretučen gotovo do smrti.

‘Patriotizam na najvišem pijedestalu

Pripadnici regularnog i specijalnog sastava policije dva sata nisu imali naređenje da spreče nerede u Sobranju. Pretpostavka je da se čekalo da (ne)ljudi sa “fantomkama” završe posao, ali i da u Sobranje dođu pristalice socijaldemokrata i partija Albanaca, da brane svoje poslanike. To bi neminovno dovelo do sukoba i moglo da se iskoristi kao povod za uvođenje vanrednog stanja. Gruevski, koji je u vreme dramatičnih događaja bio izvan Makedonije, u prvoj izjavi osudio je upad u Sobranje. Kasnije, posle otvaranja istrage o Sobranju, Gruevski je temeljito promenio mišljenje i sada zdušno podržava “patriote” i “osvajače” Sobranja.

Patriotizam po meri Gruevskog, koji je građane pozvao i izveo na ulicu, bio je, najblaže rečeno, nedostojan i daleko od pojma domoljublja. Gruevski je pozvao pristalice da brane “unitarnu” Makedoniju od Albanaca (takozvane Tiranske platforme) te od domaćih izdajnika (socijaldemokrata), koji, zajedno sa Albancima, hoće da dođu na vlast. Ostavka Gruevskog pogrešno je ocenjena kao pokušaj da se izvini i pristalicama zbog manipulacija koje su ih navele na vandalski upad u Sobranje. Posle pritvaranja dela učesnika upada u Sobranje, Gruevski je svoj “patriotizam” izdigao na pijedestal. Svakodnevno organizuje protestne mitinge i traži oslobađanje pritvorenih, veličajući njihov upad u Sobranje kao vrh patriotizma.

Pogrešnom se pokazala i ocena da se, posle 14 godina na čelu VMRO-DPMNE i desetak godina kao premijer, Gruevski dozvao pameti, shvatio da je izgubio politički kredibilitet i uticaj. Ostavku povezuje isključivo sa porazom na lokalnim izborima, ne pominje posledice dugogodišnjeg vladanja državom i partijom, koje su štetne, pa i pogubne. Makedonija je 2006. godine, kada je Gruevski došao na vlast, bila lider u regionu, imala otvorene putevе za članstvo u EU i NATO. Kada je januara 2016. godine konačno prinudno napustio premijersku funkciju, Makedonija je bila međunarodno izolovana država, sa totalitarnim režimom, najsiromašnija u regionu. Nekada moćna VMRO-DPMNE, sa stabilnim članstvom i simpatizerima spala je na najniže grane, došla do rasula.

Nasljednik kao ‘klonirani Gruevski’

Predstojeći vanredni kongres, gotovo je sigurno, neće pokretati i zaoštravati pitanje odgovornosti. Sastav kongresa, koji 22. i 23. decembra treba da se održi u Valnadovu, isti je kao i pre dve godine. Gruevski je tada aklamacijom ponovo izabran za lidera. Odlaganje kongresa i izbor novog sastava traže FRODEM (Front za demokratiju), koji se izdvojio iz VMRO-DPMNE, kao i vidni članovi koji su isterani ili su sami napustili partiju. Na istoj liniji je i grupa reformista, koja poodavno traže ostavku Gruevskog i temeljite promene u organizaciji i delovanju partije, ali verovatno neće imati pristup kongresu.

Scenario za vanredni kongres je utvrđen zajedno sa ponuđenom ostavkom. Nejasno je još samo ko će biti novi lider partije. Bitka za naslednika Gruevskog za sada je zakulisna, ali i oštra jer se, po prvi put, pominje više imena. Neoficijalno, među njima su dva bivša šefa diplomatije Antonio Milošoski i Nikola Poposki, koji su poslušno izvršavali naredbe Gruevskog. Kandidat je i Ilija Dimovski, koordinator poslaničke grupe i dugogodišnji agresivni šef partijskog Centra za komunikacije i manipulacije. Najmanje se zna o Hristijanu Mickovskom, koji je nedavno imenovan za generalnog sekretera partije, a u izjavi za novinare nije isključio mogućnost da se kandiduje.

Zajedničko za sve kandidate je da su dokazano poslušni partijski kadrovi, koji su do kraja ostali verni Gruevskom, koji je verovatno drugo promišljao o ostavci. Gotovo svi su, na neki način, “klonirani Gruevski” i sasvim je sigurno da će on konačno odlučivati ko će biti njegov naslednik. Poslušnost će, sigurno, biti glavni kriterijum. Upravo zbog toga vanredni kongres, sazvan na brzinu, malo, ili gotovo ništa, ne može da promeni u partijskoj politici. Barem u početku. Najveća promena je što sa političke scene konačno odlazi Gruevski, koga će Makedonija i njeni građani pamtiti kao samovoljnog nasilnika, totalitarnog vladara, koji je privatizovao, partizirao i opljačkao državu te osiromašio građane koji su masovno napuštali Makedoniju.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera