Zagonetka korona virusa i ljudska prava

Pišu: Neave Gordon i Catherine Rottenberg

Ovo su neobična vremena. Od ljevice ka desnici, niko ne zna šta tačno da radi i kome da vjeruje. Dok je brzo širenje korona virusa učinilo mnoge od nas smetenim i zbunjenim, edikt da se fizički distanciramo od drugih uspio je naglasiti koliko smo ujedno i ranjivi i povezani svi mi.

Ovo su također iznimno opasna vremena. Ovo je istina ne samo, ili čak primarno, zbog smrtnih slučajeva koje će uzrokovati COVID-19, već zbog politika koje naše vlade uvode ili odbijaju uvesti.

Koliko znamo, fizičko distanciranje je vjerovatno najprimjereniji odgovor na ovu pandemiju. Ali ovo distanciranje također uzrokuje ekonomsku krizu. Ova zagonetka je u srži trenutne krize, i možda također uzrokuje mnogo zbunjenosti, budući da najbolji lijek za epidemiju ima ozbiljne posljedice, potencijalno mnogo štetnije od samog virusa.

Kako bi ublažili tako ozbiljne posljedice, onda, fizičko distanciranje treba biti upareno sa vladinim politikama socijalne solidarnosti.

Ali dok vlade pokušavaju suzbiti pandemiju, počinjemo svjedočiti dvostrukom pristupu koji karakteriše vladin prelazak granica s jedne strane i nedovoljan angažman vlade s druge strane. Oba ova pristupa će vjerovatno imati dramatičan efekat na osnovna ljudska prava za stotine miliona ljudi. Zaista, nije pretjerivanje kada se kaže da će veći broj patiti i čak umrijeti kao rezultat načina na koji vlade odaberu da će se odnositi prema krizi nego od zaraze virusom.

Vladin prelazak granica

Nakon što je Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) proglasila korona virus „vanrednim stanjem u javnom zdravstvu koje ima međunarodni karakter“, mnoge države su slijedile njen primjer. Uzimajući u obzir okolnosti, ove objave imaju smisla, ali mi također moramo biti svjesni da one oslobađaju ogromnu izvršnu moć.

Logika izvršne moći je izravna: tokom vanrednog stanja, vladama je potrebna fleksibilnost da suzbiju izranjajuće prijetnje i da koriste svu moć koju država ima kako bi olakšale situaciju. Iako je jasno da posljedice mjera u hitnim situacijama variraju od države do države, historija nas uči da su mjere u hitnim slučajevima često zloupotrebljavane i ponekad postaju trajne.

Mogu pružiti plodno tlo za rašireno kršenje ljudskih prava, pa čak i uzrokovati transformaciju sa demokratije na totalitarni režim.

Iako smo tek na početku pandemije, zabrinjavajuće tendencije počele su se iskazivati u niz država. Od Kine do Izraela, vlade su zahtijevale od građana da instaliraju aplikacije za pametne telefone, koje omogućavaju službenicima da prate pojedince i da odrede smiju li napustiti svoje domove?

U Velikoj Britaniji su odgođeni lokalni izbori za godinu dana, a policiji su date ovlasti da uhapsi osobe za koje sumnja da su prenosioci korona virusa. U međuvremenu je nekoliko država iskoristilo pandemiju korona virusa kao opravdanje da uguši društveno neslaganje, zabranivši skupove i proteste.

Ograničavanje osnovnih prava

A izraelski ministar pravde Amir Ohana odlučio je zamrznuti aktivnosti suda (čime je odgodio suđenje premijeru Benjaminu Netanyahuu) prije nego što se u ovoj državio desio smrtni slučaj povezan s korona virusom.

Prisutna je bojazan da bi brzo usvajanje takvih politika moglo biti početak mnogo šireg procesa ograničavanja osnovnih političkih i građanskih prava. Tamo gdje vlade pređu granicu na ovaj način, mora im se spremno oduprijeti. Različite grupe na WhatsAppu i druge virtuelne grupe koje bivaju kreirane u našim zajednicama da se pomogne unesrećenima trebat će biti mobilizirane da pokrenu raširenu opoziciju.

Uporedo sa vladinim prelaženjem granica, svjedoci smo i nedovoljne vladine intervencije (često u jednoj te istoj državi). Kako dani prolaze i sve veći broj država ulazi u djelomičnu ili potpunu izolaciju, postaje jasnije da ulazimo u globalnu recesiju, što nužnim čini ogromne vladine investicije da se osiguraju primanja miliona ljudi.

Širom svijeta, multimilijarderska turistička industrija je dovedena u stanje mirovanja, dok škole i biznisi zatvaraju svoja vrata, a hiljade kompanija su prisiljene da smanje proizvodnju ili da privremeno zatvore postrojenja za proizvodnju. Ovo već remeti globalne dobavljačke lance kao i potražnju za robama i uslugama. U narednim danima možemo očekivati domino efekat koji će dovesti do dramatičnog ekonomskog kolapsa.

Javno zdravstvo bez resursa

Milioni ljudi koji žive od svog rada već su počeli gubiti mjesečne plate (pravo na dohodak), i stoga neće moći platiti stanarinu ili hipoteku ili donijeti hranu na sto (pravo na standard života). Mnogi od onih koji se razbole nemaju plaćeno bolovanje, a za one koji imaju, bolovanje uglavnom ne pokriva cijelu platu.

Što se tiče prava na zdravstvenu njegu, već znamo iz Italije da i relativno žilavi sistemi javnog zdravstva teško, a tokom pandemije nemoguće, odgovaraju na potrebe populacije, i mnogi pacijenti zaraženi korona virusom i drugi koji pate od bolesti nepovezanih s virusom neće dobiti adekvatan tretman. Ovo je direktna posljedica godina štednje, gdje su sistemi javnog zdravstva ostali bez resursa.

U državama koje nemaju sisteme javnog zdravstva, kao što je SAD, velika je vjerovatnoća da će oboljeli proći mnogo, mnogo gore. A situacija sa milionima izbjeglica zarobljenih u kampovima, od Bangladeša preko Grčke do američko-meksičke granice, još je katastrofalnija uzimajući u obzir na većina uopće nema pristup tercijarnoj njezi.

Da bi zaustavili ovo nečuveno kršenje ekonomskih i socijalnih prava, i da bi se suprotstavile manjku angažmana, vlade trebaju ne samo insistirati na fizičkom distanciranju već također moraju usvojiti niz progresivnih politika koje su radikalnije od onih uvedenih u eri New Deala. Mnoge ideje kruže, ali ovo su neke od najhitnijih:

Usvajanje progresivne politike

Živi univerzalni prihod i zamrzavanje hipoteka i stanarina za ljude ispod granice siromaštva, kao i za one koji ostanu bez posla, za beskućnike, radnike u ekonomiji honorarnih poslova, nezaposlene i male biznise.

Obavezno plaćeno bolovanje u iznosu plate, da siromašni bolesni ljudi ne bi morali ići na posao.

Besplatan i sveobuhvatan tretman za korona virus i potencijalno povezane simptome, bez postavljanja pitanja (o imigracionom statusu), tako da niko ne bude bez liječenja zbog straha od siromaštva. Ovo bi moglo značiti proširenje Medicarea na sve Amerikance naprimjer.

Vladine investicije u skloništa za beskućnike i žene i za banke hrane. I velika medicinska pomoć za izbjeglice.

Ovo su, naravno, samo neke od politika koje trebaju biti odmah institucionalizirane ako želimo spriječiti smrtonosna kršenja koja će se neizbježno pojaviti iz ekonomske krize.

Ironično, ali pandemija korona virusa može biti prilika. Dok virus brutalno iznosi na vidjelo kako su neoliberalne politike implementirane tokom proteklih 50 godina učinile velike segmente svjetske populacije ranjivim, može također i treba biti iskorišten da se pokrene globalna uzvratna kampanja.

Vrijeme je za novu viziju

Solidarnost sa najranjivijim zajedno za brigom za našu planetu mogu biti vodeći principi za velike javne investicije. Zaista, građani širom svijeta moraju iskoristiti ovu krizu da zahtijevaju provedbu zelenog New Deala.

Uzimajući u obzir brzinu kojom je većina hitnih mjera uvedena, sada znamo da je moguće iznijeti dramatičnu transformaciju. I da se to može napraviti brzo. Trenutna kriza nas uči da neoliberalni kapitalizam nema šanse u rješavanju pandemija poput ove.

Vrijeme je za novu viziju koja gleda u budućnost, zarad svih nas. Iako su ovo zaista neobična i opasna vremena, ona također mogu voditi ka novim počecima.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera