Zagađenje BiH: Prečišćavanje skupo, zdravlje građana jeftino

Zdravlje građana Bosne i Hercegovine nije skupo, a tehnologije prečišćavanja zraka i čišćenja okoliša jesu pa se vjerovatno zbog toga se malo radi na rješavanju problema zagađenost, navodi Samir Lemeš iz Eko foruma Zenica, grada koji je godinama u vrhu tragične liste balkanskih problema koji se bori sa ovim problemom.

U razgovoru za Al Jazeeru on ističe kako bi ove mjere, za koje se pogrešno tvrdi da su preskupe u stvari bile prilika za rast poduzetništva i zapošljavanja, a samim tim bi se utjecalo na poboljšanje kvalitete života.

• Kako trenutno vidite situaciju u Zenici, da li je s godinama bolje ili gore?

Situacija u Zenici jeste nešto bolja nego prethodnih godina, barem prema rezultatima zvaničnih mjerenja zagađenja zraka. Na primjer, tokom 2014. godine bilo je čak 252 dana sa koncentracijama SO2 iznad dozvoljene granice, dok ih je tokom 2018. godine bilo „samo“ 125. Međutim, ne možemo biti zadovoljni jer je zakonom dopušteno da samo tri dana godišnje te koncentracije budu veće od 125 mikrograma.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Mora se napomenuti da nemamo nikakve informacije o specifičnim polutantima koji nastaju uslijed rada koksare, kao što je benzen.

Iako je grad Zenica još 2013. godine kupio opremu za mjerenje tih polutanata (specifičnih za Zenicu i Lukavac), zbog izostanka održavanja i kalibracije ti uređaji već pet godina nisu u funkciji. Dok su radili, pokazivali su enormne koncentracije kancerogenog benzena. Kakve će to posljedice imati po zdravlje Zeničana, tek ćemo vidjeti. 

• Koji su glavni zagađivači koje možete izdvojiti, kako u Vašem gradu tako i u BiH? Da li je to industrija, sistemi grijanja, automobili…?

Nije ista situacija u svim gradovima u BiH. Na primjer, Zenica i Lukavac imaju problem s kancerogenim organskim polutantima koji nastaju uslijed neodgovarajućeg rada i izostanka investicija u nove tehnologije na koksarama.

Mjesta poput Tuzle, Kaknja, Ugljevika, Zenice, u kojima se nalaze termoelektrane na ugalj, imaju velike probleme s povećanim koncentracijama SO2, jer domaći ugalj sadrži izuzetno visok procenat sumpora, čak do 5%. Taj polutant je prisutan i u manjim mjestima, gdje god se većina stanovništva grije na ugalj.

Sarajevo, ali i svi drugi gradovi u BiH, imaju višestruko veće koncentracije prašine nego što je to dozvoljeno, a prašina nastaje uglavnom sagorijevanjem fosilnih goriva – tokom zime to su kućna ložišta, industrijska postrojenja (gdje ih ima), kotlovnice na ugalj, ali i automobili čija je prosječna starost u BiH preko 17 godina.

Čak i ona vozila kojima u saobraćajnoj dozvoli piše da imaju filtere za prašinu i katalizatore, često su na cesti bez te opreme iz prostog razloga što eko-test prilikom registracije vozila nije eliminatoran i ne služi ničemu.

• Koliko se radi na saniranju ovih problema?

Može se slobodno reći da se ne radi skoro nikako.

Vrlo je malo sredina koje su spremne da nešto urade, uglavnom se sve svodi na nekakve kampanje „jačanja svijesti“ i provođene mjera koje ne daju efekte (sistem par-nepar za vozila), a industrija i energetika koriste sve moguće izgovore da odgode ugradnju filtera i investicije u čišća postrojenja jer su im jednostavno preskupa.

Izgleda da naše zdravlje nije skupo, a te tehnologije jesu.

• Generalno, koliko postoji svijest u BiH i Zenici o zagađenosti, da li se o ovom problemu samo govori „kada zima dođe na vrata“?

U Zenici ta svijest postoji kao i zagađenje, tokom cijele godine, ne samo zimi, jer je karakter zagađenja takav da nije vezan samo za zimski period. Ko god prođe kroz Zenicu može golim okom vidjeti oblak crvene prašine koji prekriva grad tokom cijele godine ili „namirisati“ benzen iz fugitivnih emisija iz koksare.

U ostatku BiH o zagađenju se zaista priča samo zimi, kad se uz povećano loženje fosilnih goriva javlja i meteorološki fenomen „temperaturne inverzije“ koji zbog specifične konfiguracije terena u kotlinama pravi svojevrsni „poklopac“ od toplijeg zraka koji ne dozvoljava cirkulaciju i prirodno provjetravanje. Ono što se suprotstavlja toj svijesti je naopaki stav da „moramo imati zagađenje ako želimo industriju“, zaboravljajući pritom da je Zapadna Evropa puno bogatija industrijom ali nema ovolikog zagađenja.

• Možete li uporediti odnos prema okolini i zagađenju u BiH i državama regije, pa i šire?

U Srbiji, Sjevernoj Makedoniji, na Kosovu, situacija je slična našoj, jer su i tu skoncentrisane brojne termoelektrane na ugalj i industrijska postrojenja sa zastarjelom tehnologijom. Uz relativno siromašne građane i dostupnost uglja kao najjeftinijeg ali i najprljavijeg goriva, svi su svjesni zagađenja, ali nema spremnosti da se taj problem počne rješavati.

Ovdje moramo spomenuti odličan primjer poljskog grada Krakova koji je uspio riješiti ovaj problem tako što su postepenom zabranom loženja čvrstih goriva (uglja s većim sadržajem sumpora, s većim procentom sitnih čestica, ali i drveta koje nije dovoljno suho) uspio smanjiti zagađenje i ostati bez titule jednog od najzagađenijih gradova u Evropi.

Doduše, za razliku od nas, Poljska je u EU, dostupni su im fondovi za borbu protiv energetskog siromaštva i zagađenja, pa je država mogla uz zabrane i kazne obezbijediti i alternativu svojim građanima – dostupnost plina kao čišćeg goriva, subvencije za siromašne kategorije, zamjenu peći kvalitetnijim i efikasnijim ložištima, edukaciju i brojne druge mjere.

Uz investicije u smanjenje industrijskog zagađenja prema direktivi o industrijskim emisijama, koja nažalost ne vrijedi u BiH, zagađenje iz svih industrijskih pogona u EU je značajno smanjeno u odnosu na period od prije desetak godina.

• Često se govori o zagađenju zraka, ali malo se skreće pažnja da se ono nastavlja (širi) i kroz vodu i tlo. Da li se slažete sa ovom konstatacijom?

Apsolutno se slažem, ali postoji razlog zašto se najviše priča o zraku: smog vidimo, brzo osjetimo posljedice zagađenja (kašalj, gušenje, respiratorne bolesti), dok zagađenje koje nam dolazi posredno, kroz zagađenu vodu i tlo, pa onda i poljoprivredne proizvode, ima posljedice koje se javljaju tek nakon dužeg vremena, dugotrajnom akumulacijom opasnih polutanata.

Rješavanje svih vrsta zagađenja mora ići istovremeno i zahtijeva koordiniranu akciju brojnih institucija koje mi plaćamo da to rade, od inspekcija, ministarstava, zavoda za javno zdravstvo, pa sve do ispitnih laboratorija i naučnih ustanova koje treba da obezbijede pouzdane informacije i najmodernija rješenja zasnovana na naučnim dostignućima.

• Na kraju, šta uraditi da se popravi situacija, kako u Zenici, tako i u cijeloj državi?

Za početak, trebamo priznati da imamo problem, zatim izmjeriti intenzitet problema i utvrditi uzroke, na osnovu toga poredati prioritete i podijeliti zaduženja da svako radi svoj posao. Umjesto da inspekcija brine o radnim mjestima, kao što je to dosad koristila kao izgovor, treba da se više potrudi da zagađivače natjera da poštuju propise. Time će se smanjiti industrijsko zagađenje.

Mjerama energetske efikasnosti, smanjenjem potrošnje energije boljom izolacijom zgrada, većim korištenjem solarne i vjetroenergije smanjit će se potrošnja uglja, a samim tim i zagađenje. Boljim javnim prevozom i organizacijom gradskog saobraćaja smanjilo bi se zagađenje prašinom i azotnim oksidima. Više urbanog zelenila, češće pranje ulica, bolje upravljanje otpadom, sve su to mjere koje mogu pomoći manjenju zagađenja i povećanju kvaliteta života u BiH.

Treba li napomenuti da bi te mjere, za koje se pogrešno tvrdi da su nam „preskupe“ u stvari bile prilika za rast poduzetništva i zapošljavanja?   

Izvor: Al Jazeera