Za krst časni

Đukanović, ako želi da uspostavi građansku multikulturalnu državu, mora da je oslobodi od nemani koja je rasadnik najreakcionarnijih nacionalističkih i šovinističkih tropa, piše autor (EPA)

Poslednjih dana svedoci smo burnih dešavanja u Crnoj Gori. Razlog za sučeljavanje predstavnika Srpske pravoslavne crkve (SPC), prosprskog Demokratskog fronta (DF) i Đukanovićeve Demokratske partije socijalista (DPS) jeste usvajanje Zakona o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica kojim se želi (re)definisati imovinski i pravni odnosi države i Crkava i verskih zajednica na teritoriji Crne Gore.

No, uprkos činjenici da je glavni spor na relaciji Srpske pravoslavne crkve i trenutnog crnogorskog režima ono što izuzetno zabrinjava, i o čemu se maltene uopšte u državama regiona ne piše, jeste nedopustiva antimuslimanska, islamofobična i preteća klerikalna retorika kojom se služe predstavnici Demokratskog fronta, koji se po sopstvenim navodima zalažu za očuvanje „Njegoševe Crne Gore“.

Tokom diskusija u crnogorskom Parlamentu koje su bile posvećene navedenom Zakonu poslanik Demokratskog fronta Andrija Mandić održao je zastrašujuću islamofobičnu i antimuslimansku besedu. Mandić je upozorio da su pripadnici Demokratskog fronta i njihovi sledbenici spremni da u ovom „važnom istorijskom momentu…ispune zavet svojih predaka“ i da su se pred sveštenicima SPC-a zakleli na „Trojičidanskom saboru da će životima braniti Srpsku pravoslavnu crkvu“.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Takođe, Mandić je podsetio i da niko ne sme da zaboravi da upravo i Njegošev „Gorski vjenac počinje uoči Trojičina dne“ zbog čega on upozorava da se sve može završiti katastrofom posebno za muslimane zbog čega im savetuje da se „ne mešaju  u predloženi Zakon“ (sic!) jer će se time direktno ogrešiti „o sudbinu i budućnost Pravoslavne crkve u Crnoj Gori“ čime će joj naneti istorijsku nepravdu, a ako se to desi niko od onih kojima je nepravda naneta neće „otići do Milivoja Katnića, državnog tužioca, Vesne Mandić, predsednice Vrhovnog suda Crne Gore ili Veselina Veljovića, direktora crnogorske Uprave policije“ već će „zakucati na vrata onima za koje misle da su odgovorni za nanetu nepravdu kako bi im dug naplatili“.

Karađićev lik i djelo

Naravno, Andrija Mandić kao pobornik lika i dela Radovana Karadžića i Vojislava Šešelja nije propustio priliku da podseti i na to da istrebljenja nisu ni najmanje nepoznata Crnoj Gori i da „zakopanog oružja ima više nego što ga ima u vojnim i policijskim magacinima“ i da će ono biti otkopano „čim padne prva kap krvi“.

Inače u prošlosti Mandić je znao da ističe i sličnosti između Republike Srpske koju doživljava kao „ponos svakog čestitog Srbina i simbol njihovog viteštva, hrabrosti, mudrosti i pobjede“ i Crne Gore zbog toga što su u jednu i drugu „uzidani životi desetina hiljada Srba“.

Osim Mandića, tokom sednica ispred Demokratskog fronta govrio je još i Milan Knežević koji je u petnaestominutnoj somnobulnoj „propovedi“ izjavio da je „bezbožnička rulja raspisala poternicu za Gospodom Bogom“ i da „ako postoji Sodoma i Gomora, onda je to ovaj režim u Crnoj Gori“ zbog čega će svi oni „koji glasaju za Zakon biti prokleti od Svetog Vasilija i Svetog Petra!“.

Na njegov govor nadovezala se i Kneževićeva partijska koleginica dr. Vera Bulatović koja je u stanju klerikalne katatonije čitala sa papira „Božji dar je zvati se Srbinom, nema ničeg ljepšeg i blagoslovenijeg od toga! Ničeg svetijeg negoli biti potomak onakvih predaka, sve sveti do svetih, mirotočni… Mi smo narod ikona, freske su nam seni, oltari koljevke, pričesti – zavjetne blagovjesti da život nije tek zbeg, već pravednička borba za krst časni i slobodu zlatnu“.

Snovi o vaskrsenju “Dušanovog carstva”

Čitav navedeni narativ nije imao apsolutno nikakvog odjeka u Srbiji gde su mahom svi intelektualci, a posebno opozicioni političari okupljeni oko Saveza za Srbiju, svoju kritiku uperili protiv režima Mila Đukanovića diskutujući da li je zakon ispravan ili ne.

Zakonu se naravno ima svašta prigovoriti, međutim dok se to čini mora se imati na umu da SPC već duže nego jedan vek predstavlja bastion velikosrpske ideje i sejanja mržnje prema Drugima, naročito prema nacionalno-etničkim grupama islamske veroispovesti poput Albanaca i Bošnjaka.

U tom kontekstu, Milo Đukanović, ako želi da uspostavi građansku multikulturalnu državu, mora da je oslobodi od nemani koja je rasadnik najreakcionarnijih nacionalističkih i šovinističkih tropa i permanentnog anti-državnog delovanja u Crnoj Gori.

Naravno, Mitropolija crnogorsko-primorska u svojim aktivnostima ne samo da ima pomoć „centrale“ SPC-a u Beogradu što se jasno videlo iz blagoslova patrijarha Irineja poslanicima Demokratskog fronta Andriji Mandiću i Milanu Kneževiću za „odbranu Srpske pravoslavne crkve na svakom mestu i u svakom trenutku“ u Crnoj Gori, već i apsolutno većinskog dela srbijanskog društva koji se i nakon svih počinjenih zločina u ime srpskog nacionalističkog projekta i dalje vodi velikosrpskom idejom srpske države koja će da obuhvati sve Srbe.

No, ova ideologija nije problematična samo zato što želi da ostvari sabornost svih Srba u „vaskrslom Dušanovom carstvu“ već i zbog toga što je duboko neprijateljska prema svim svojim komšijama kojima ne priznaje nacionalno-etničke identitete, niti njihove jezike, a neretko ni same države.

“Hristovi vojnici”

Od dolaska na vlast neoradikalske Srpske napredne stranke, etno-nacionalistički narativi i antimuslimanski govor mržnje u medijima i političkoj i javnoj sferi dobijaju sve snažniji zamajac, pre svega u prorežimskim medijima, poput TV Happy, Pinka i Informera, ili pak u proruskim glasilima kao što su Novosti i mnogobrojnim on-lajn sajtovima koji promovišu radikalan pravoslavni „hristoslavizam“, fenomen o kome je lucidno u svojim radovima pisao američki islamolog Majkl Sels.

Goste koje najčešće imamo priliku da vidimo u emisijama na pomenutim televizijama su nekadašnji gospodari medijskog i javnog prostora iz vremena vladavine Slobodana Miloševića koji su inače bili i najvokalniji proponenti politike ekspanzionističkog srpskog nacionalizma.

Naravno, ličnosti koje dobijaju ovaj prostor neumoljivo ga koriste za sistematski istorijski revizionizam najradikalnijeg oblika kako bi rehabilitovali srpski nacionalni program i spremili nadolazeća mlada pokoljenja da budu (kako ih je Andrija Mandić nazvao) “Hristovi vojnici“ spremni za nove žrtve za „ujedinjenje svih srpskih zemalja“ i krst časni, jer kako to njihovi duhovni oci vele – “zemaljska su kratka carstva, a nebeska traju doveka”.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera