‘Za dom spremni’: Presuda koja možda ne znači i ne rješava ništa

Nakon što je Visoki prekršajni sud u Hrvatskoj donio prvu pravomoćnu presudu prema kojoj se izvođač pjesme Marka Perkovića Thompsona ‘Bojna Čavoglave’ kažnjava zbog uzvikivanja ustaškog pozdrava ‘Za dom spremni’ s obrazloženjem, između ostaloga, da je korišten i kao službeni pozdrav ustaškog pokreta Nezavisne Države Hrvatske (NDH), koji je nastao od fašizma i utemeljen na rasizmu pa simbolizira mržnju prema ljudima različite rase, vjerskog i etničkog identiteta, neki u Hrvatskoj upozoravaju da se time ne staje na kraj problemima u vezi ovog spornog uzvika.

Bivši sudac i ugledni hrvatski odvjetnik Branko Šerić objašnjava kako je ovo presuda u konkretnom predmetu za konkretan slučaj te da za buduće slučajeve zapravo ne znači ništa.

Teško predvidjeti što će biti u budućnosti

“Kod nas ne postoji sustav presedana, kao u anglosaksonskom pravu, da bi se to automatski primjenjivalo za praksu nižih sudova, nižih prekršajnih sudova. Dakle, ta presuda zapravo ne znači ništa. Očekujemo, ili ne očekujemo, donošenje zakona kojim bi se regulirali izričaji koji mogu presonificirati zločinačke pokrete, kao što je bio u svakom slučaju ustaški pokret. Što će se događati u budućnosti, stvarno mi je teško predvidjeti. Činjenica je da smo mi u jednom predizbornom razdoblju, pa čak se usuđujem reći zbog toga i u pravnom vakuumu – da li će se inkriminirati taj poklič ili ne, to mi je teško pretpostaviti, ali vjerujem da stranka koja je na vlasti nema snage ni moći, ni političku volju da o tome odlučuje”, kaže Šerić.

Problem stava ‘može i ne može’

U Kninu su nedavno na Dan Pobjede, Domovinske zahvalnosti i branitelja te obljetnice vojno-redarstvene akcije ‘Oluja’ bili i pripadnici Hrvatskih obrambenih snaga (HOS) predvođeni Markom Skejom, koji su nekoliko puta uzviknuli sporan pozdrav. Hrvatski ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković rekao je tada kako za njega taj pozdrav nije prihvatljiv, ali i napomenuo da svaki slučaj ima svoje konkretnosti i okolnosti te da uvijek treba gledati mjesto i vrijeme kada se on izriče.

“Imamo situaciju koja čini da stvar nije uvijek crno-bijela kako se to želi prezentirati. Mi smo u okviru hrvatske vojske imali jedinice HOS-a. One su u potpunosti legalne i imaju legalni grb, a sadrži pozdrav ‘Za dom spremni’ i zato kada se taj pozdrav uzvikuje uvijek treba gledati okolnosti, mjesto i vrijeme kada se on izriče. Ako je to u nekom komemorativnom prostoru koji se odnosi i na pripadnike HOS-a, tada to po meni ne možemo osuditi”, ustvrdio je Bošnjaković.

Šerić kaže kako je ministar u tom smislu na ispravnom putu zbog činjenice da je Vlada osnovala tzv. vijeće za suočavanje s prošlošću, čiji je stav po pitanju tog pozdrava, kako kaže, „ni vrit, ni mimo“, odnosno da nešto i može i ne može, te je time ‘zamaglilo’ čitavu stvar.

“Pa zašto se nakon toga nikad nije oglasila Vlada, zašto se nikad nakog toga nije oglasio HDZ, recimo, kao vladajuća stranka od ‘91. pa do danas, osim u nekim minornim periodima vladanja SDP-a, koji se također nije usudio donijeti zakon. Ali, ponavljam, zakon koji bi Sabor donio da se zabrani pjevanje nekih pjesama, mislim da opet ne bi bio demokratski – kad je bilo zabranjeno pjevanje ‘Ustani bane’, ljudi su završavali u zatvoru”.

No, sama pjesma s obzirom na presudu, napominje, nije ni zabranjena ni dozvoljena pa ističe da je pjesmu kao takvu izlišno zabranjivati jer nitko nikad ne može zabraniti nekome pjevanje nekih pjesama i napjeva na određenim društvenim, ‘birtijaškim’ ili određenim drugim događanjima. To su, kaže, apsurdi već doživljeni u prošlosti – i u bivšoj državi i u Hrvatskoj.

“Ne može se zasnivati temelje države, da tako kažem, na zabranama, ali isto tako možemo zasnivati naše svjetonazore na Ustavu RH, koji kaže da se naša država zasniva na antifašizmu”.

U ovakvim slučajevima sve počinje od policije – ona se ne može, navodi, ponašati tako da odlučuje o tome je li nešto prekršaj protiv javnog reda i mira ili zazivanje mržnje ili nije, već treba pokrenuti postupak i prepustiti ga sudovima.

Teršelič: Okrenuti novu stranicu, kazniti i druge

“Da li je to prekršajni sud ili redovni sud, to je sasvim irelevantno. Policija ne može arbitrirati. Nigdje u svijetu u demokratskim državama, a vjerujem da ni kod nas, koji se deklariramo kao demokratska država, a doživjeli smo da naša država omogućava policiji da arbitrira u tom pravcu”.

Vesna Teršelič iz Documente – Centra za suočavanje s prošlošću, presudu komentira podsjećajući na niz prijašnjih odluka, kako Upravnog suda pa i Europskog suda za ljudska prava koji je u slučaju nogometaša Joea Šimunića i njegovog pozdrava ‘Za dom spremni’ na utakmici Hrvatske i Islanda bio vrlo jasan.

“U Hrvatskoj je, dakle, o svemu već odlučio niz sudova, ne samo Visoki prekršajni, to je došlo i do Ustavnog suda i pravosuđe je reklo svoj pravorijek. Pošto nemamo presedanski sustav, naravno da se niže instance još uvijek mogu pozivati na to da mogu odlučiti drugačije, ali kakva je to razina poštivanja vladavine prava? Tako da bi napokon trebalo okrenuti stranicu, ne samo u smislu pozdrava ‘Za dom spremni’, nego i zaustavljanja ovog nemogućeg revizionizma u kojem se umanjuje broj žrtava u ustaškom koncentracijskom logoru Jasenovac”, kaže Teršelič.

Treba, navodi, učiniti čitav niz koraka, a ne se zadovoljiti presudom protiv pjevača koji nije ni autor pjesme.

Zakon i reguliranje sankcija

“Nego da policija, mada zakašnjelo, postupi u vezi paradiranja Skejine jedinice u Kninu i ‘Čavoglava’ koje je [Marko Perković] Thompson izveo na rivi u Splitu dan prije proslave godišnjice ‘Oluje'”.

Svoju odgovornost u svemu tome, smatra, ima i politika – navodi kako je sramotno što se uopće “izvrdava” vrlo jasne pravosudne odluke, s jedne strane pravorijek, a s druge strane posve jasnu situaciju što se tiče povijesnih činjenica o karakteru zločinačke NDH i ustaškog režima te smatra sramotnim što ministar pravosuđa, premijer ili predsjednica ne uspijevaju okrenuti stranicu jer je sada savršeno dobar trenutak da se ona okrene i počne postupati u skladu s povijesno utvrđenim činjenicama i pravorijekom pravosuđa.

Kukavičluk kao hrvatska realnost

Klasić smatra da za osobe koje uzvikuju ‘Za dom spremni’ činjenica da je nešto ustaško nije problematično, ali će vjerojatno poštivati zakon i neće to više uzvikivati.

“I to je problem hrvatskog društva – što postoji velik broj ljudi kojima ustaštvo, sve što se veže za ustaštvo, samo po sebi nije problematično, ali zbog toga što društvo to na razne načine smatra službeno neprihvatljivim, onda ne ističu da podržavaju ustaštvo. To je jedno licemjerje i jedan kukavičluk, ali na žalost to je hrvatska realnost”.

Odgovornost za takve stanje, smatra, prvenstveno snose hrvatske vlasti ‘90-ih godina na čelu s prvim hrvatskim predsjednikom Franjom Tuđmanom, kada su se službeno takve pojave osuđivale, ali je dozvoljeno da se ispod te razine ustaštvo ‘valja’ po Hrvatskoj s nazivima ulicama po ustaškim političarima ili da se uzvikuju ustaški pozdravi i pjevaju ustaške pjesme. Tu je i odgovornost sadašnjih političara i dužnosnika.

“Svatko onaj tko govori da ‘Za dom spremni’ ima veze s Domovinskim ratom, a nema veze s Drugim svjetskim ratom, ili zlonamjerno ili nesvjesno obmanjuje javnost – jer ‘91. godine oni koji su osnivali HOS nikad nisu spomenuli termin ‘stari hrvatski pozdrav’, nego su se ponosili ustaškom tradicijom. Dakle, oni su uzeli ‘Za dom spremni’ i isticali da su ga uzeli zato što je ustaški, oni su slavili 10. travanj ne zato što je to tek bilo koji datum u godini, nego zato što je to datum osnivanja NDH i oni su imali po svojim kancelarijama slike Ante Pavelića ne zato što je on bio svojevremeno mladi pravnik, nego zato što je bio poglavnik NDH”.

“Da li će to političari od danas početi raditi, ne znam – s obzirom na sve što smo do sada doživjeli, dvojim. A na glasovima javnosti, iz civilnog društva, iz znanstvenih krugova, iz pravosuđa je da na tome inzistiramo jer ja mislim da kad političari tako postupaju, krše Ustav RH, trodiobu vlasti. A od prošlog listopada, kada je Europski parlament donio poseban dokument o neofašističkim i fašističkim organizacijama, oglušuju se i o preporuke Europskog parlamenta”, kaže Teršelič.

I ona ističe da nema potrebe da se u zakonu u smislu zabrane navode svi sporni pozdravi poput ‘Za dom spremni’, već je važno da zakon regulira sankcije kada je riječ o zločinima iz mržnje.

Klasić: Presuda govori o nezrelom društvu

“Regulira se to u cijelom nizu zakona, ne samo u kaznenom – na kraju ovdje i postupa prekršajni sud – i ne mislim da je potrebno izričito ga zabraniti. Uostalom, i tu imamo pravorijek – dakle, to je nešto što je i u slučaju Joea Šimunića prošlo prvo od kaznene prijave, jer je to moglo biti i kazneno djelo, ali i pravorijeka prekršajnog suda i Visokog suda u Hrvatskoj, a i odluke Europskog suda za ljudska prava. Dakle, tu nema nikakve dvojbe”, zaključuje Teršelič.

Povjesničar Hrvoje Klasić, pak, smatra da ova presuda govori o vrlo nezrelom društvu jer se o takvim stvarima ne bi smjelo raspravljati na ovoj razini.

“Ako živimo u društvu u kojem je potrebna sudska presuda da bi se ustaški pozdrav proglasio neprimjerenim, onda mislim da sa tim društvom nešto dubinski ne valja jer se postavlja pitanje, da te presude nije bilo, to znači da bi dio javnosti i dalje smatrao da je taj uzvik, pozdrav, primjeren. I tu dolazimo do srži stvari – vjerojatno sada određen dio ljudi koji je imao potrebu uzvikivati ‘Za dom spremni’ to više neće raditi ne zato što smatraju da je taj pozdrav neprimjeren, nego zato što je kažnjiv”, navodi Klasić.

‘Sve počinje malim koracima’

No, budući da hrvatsko sudstvo ne funkcionira na principu presedana, ova presuda ne znači da neće u nekom drugom slučaju – baš zbog toga što i političke elite, pa i tzv. vijeće za suočavanje s prošlošću, premijer i predsjednica ukazuju na mogućnosti da se nešto što je protuustavno u određenim situacijama može koristiti – sudovi po potrebi reagirati na ovaj ili na onaj način i da će se možda ponavljati činjenica da će se u jednom gradu jedan događaj kažnjavati, a u drugom neće.

“Međutim, ono što mi je ipak drago da se dogodilo, napokon je netko odlučio pravno sankcionirati taj pozdrav, a sve počinje malim koracima za koje će ponekad mnogi reći tko će to na koncertima itd. Međutim – možda najbolji primjer – sjetimo se huliganstva po engleskim stadionima za koja su mnogi rekli da nema teorije da ih ikad itko iskorijeni. Pa kad su se pojavile financijske kazne, zatvorske kazne, danas više nikome na Old Traffordu ili na bilo kojem drugom stadionu ne pada na pamet da napravi nešto zbog čega bi mogao masno platiti ili završiti u zatvoru”, zaključuje Klasić.

Izvor: Al Jazeera