Vukovar ima identitet mimo žrtve rata

Vukovar će u srijedu Kolonom sjećanja obilježiti 24 godine od pada grada u ruke srpskih snaga. Očekuju se deseci tisuća ljudi. No, Vukovarci kažu – svi ih se sjete samo tog dana, a grad ima i identitet mimo onog žrtve rata.

Na spomen tog grada, prve, najčešće i jedine slike koje padnu na um su slike Kolone sjećanja. U srijedu će se deseci tisuća ljudi Kolonom sjećanja sjetiti ratne 1991. godine i poginulih, čiji se točan broj još ne zna. Procjenjuje se do 3.600, izvještava reporterka Al Jazeere Jasmina Kos.

Studeni uvijek izvuče teške emocije, rekla je dan nakon prošle Kolone sjećanja Vukovarka Marijana Vrančić, koja je 1991. godine ovdje bila do kraja.

Lani otišlo 1.600 stanovnika

“Uvijek se svi sjetimo te ‘91. i posljednjih dana mislim da je prvo pitanje koje si postavimo: ‘Čovječe, kako smo mi to uopće preživjeli?'”, kaže Marijana.

Trideset pet posto stanovništva Vukovara čini srpska nacionalna manjina. Nikola Pauković se doselio 1995. godine, kada je imao šest godina, i Vukovar smatra svojim gradom.

“Postoji kao slika da je Vukovar mjesto u kojem se sukobljavaju dva naroda. Ali, to nije tako, jer kad svi odu iz Vukovara, ja mislim da ne postoji tenzija”, kaže Nikola.

Kako izgleda sadašnjost Vukovara i ima li budućnost? Od gotovo 24.000 stanovnika, zaposleno ih je manje od 9.000. Broj nezaposlenih se smanjuje, broj radnih mjesta raste, kao i investicije. Ipak, presporo. Sve više ljudi odlazi iz grada. Lani njih 1.600, tri puta više u odnosu na prije tri godine.

No, ne i Marijana. Uz redovni posao stvara i vlastiti biznis – vježbanjem.

“Želja i cilj je da imam svoj prostor i da zaista napravim jedan pravi centar, da to onako bude uređeno po ‘PS-u’, bez obzira što je to Vukovar. Mislim, neće Vukovar uvijek biti ovakav, jednom to mora krenuti nabolje”, kaže Marijana.

Prosječna plaća u Vukovarsko-srijemskoj županiji najniža je u Hrvatskoj, blizu 550 eura, četvrtinu manje u odnosu na prosjek zemlje.

“Upravo zbog tog razloga, što su plaće dosta niže nego u ostatku Hrvatske, a cijene su jednake ili čak i više, svi stanovnici Vukovara imaju taj osjećaj – naravno i ja – da je jedan od najskupljih gradova u Hrvatskoj”, kaže Nikola.

Podjele očite, čak se i njeguju

Uz sve to, postavljanje tabli s natpisima na latinici i ćirilici mjesecima je bilo glavno pitanje vukovarske politike. Grad ih je ljetos izbacio iz gradskog Statuta. O svemu sad odlučuje Ustavni sud Hrvatske.

“Kao prvo, mislim da te ćirilične ploče nama, nacionalnoj manjini, ništa ne znače u smislu nekog materijalnog stanja. To mi, jednostavno, ne ide u glavu da se može tako nešto dešavati u Vukovaru, gdje postoji milion većih problema”, navodi Nikola.

No, podjele su očite. Čak se i njeguju kroz obrazovni sustav koji od vrtićkih grupa do srednje škole dijeli djecu po nacionalnosti. 

“Suludo je da djeca u jednom gradu uče dvije različite povijesti. O tome se pričalo, da bi trebala biti jedinstvena škola, koliko znam za to su se zalagale sve stranke u gradu, ali se onda uvela ćirilica”, kaže Marijana.

Grad podjele ili grad suživota? Vukovarcima – oboje.

Tijekom prošle godine ekipa Al Jazeere Balkans upoznavala je drugo lice Vukovara kroz oči dvoje mladih Vukovaraca. Kakav su grad otkrili, pogledajte u Al Jazeerinoj emisiji Objektiv: Dva lica Vukovara u utorak navečer u 21:30.

Izvor: Al Jazeera