Vučićevi bombarderi – školski avioni

Nije li upravo Vučić navikao da se takmiči u situacijama kada nema protivnika i da redovno pobjeđuje (EPA)

Kada je tabloid najbliži vlastima u Srbiji objavio pre neki dan kao ekskluzivnu vest – Vučićeva bomba: Srbija nabavlja 20 bombardera, stiže novo pojačanje za našu vojsku! – tradicionalno se pojavila  neverica u domaćim krugovima. Ko normalan u epidemiji kada se cela nacija mobilisala u borbi sa nevidljivim neprijateljem može da razmišlja o kupovini bombardera. Ljudi, imamo li mi predstavu šta je to bombarder.

I taman kada smo se svi ohladili od ove „Vučićeve bombe“, predsednik Srbije je, prilikom obilaska 15. tenkovskog bataljona Prve brigade kopnene vojske u kasarni “Boško Palkovljević Pinki“ u Sremskoj Mitrovici, donekle potvrdio pisanje tabloida.

“Mi smo pokrenuli određene inicijative i jačaćemo vazdušni kapacitet. Moraćemo da ojačamo avijaciju i da kupimo neke od lovačko-bombarderskih aviona, već smo pokrenuli neke korake u tom pravcu. Teško je razvijati skupu lovačku avijaciju, obnovili smo bombarderski deo, imamo 10 ‘migova 29’, uskoro će operativno biti 14, modernizovane ‘orlove’, super G4, međutim, to mora da bude mnogo snažnije. Nabavljamo generaciju aviona 4 i 4 plus i idemo na modernije”, rekao je tom prilikom Aleksandar Vučić.

Naravno da je, kao sasvim slučajno, ponovo uzeo kao primer Hrvatsku koju ima ko da čuva – NATO, a Srbija mora sama da brine o svom nebu itd.

Mnogo toga je, međutim, od samog starta bilo sporno u celoj ovoj priči da je teško odlučiti od čega početi. Prvo i najosnovnije, ne radi se o kupovini bombardera!!! Prema nekim informacijama koje su potvrđene i iz Ministarstva odbrane, i prema pisanju tabloida, avion koji je „pikiran“ je T-7A Red Hawk, američke kompanije Boeing. U pitanju nije bombarder, nije čak ni lovac-bombarder, jer oznaka „T“ znači da se radi o trenažnim avionima, školskim koji se koriste za obuku. Oni svakako mogu da postanu kombinovani višenamenski borbeni avioni odnosno lovci-bombarderi, malo staromodnije rečeno, ali za tako nešto je potrebna odluka Boeniga, ali i Pentagona.

Avion za trening

U pitanju je, dakle, avion za trening, koji je u projektnoj fazi i kojeg nema, što bi rekli – na stanju. Taj avion, sve i da dođe da dogovora i potpisivanja ugovora, ne bi mogao da dođe u Srbiju pre 2025. godine, a možda čak i dve godine kasnije.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Koliko je besmisleno pisanje tabloida na ovu temu govori i to da je objavljena informacija da ukoliko Sjedinjene Američke Države ne budu htele da prodaju svoj avion, Srbija će kupiti ruski Suhoj – 25. Problem sa ovim avionom je u tome što je poslednji model izašao sa proizvodne trake 1991. godine. Da ne spominjemo da se taj avion proizvodio u fabrici u Tbilisiju koji je glavni grad Gruzije, bivše sovjetske republike koja je stekla nezavisnost iste godine kada je prestala proizvodnja Suhoja – 25. Tabloid je upravo ovaj avion, uz američki F-16 objavio kao ilustraciju za priču o tome kako Srbija nabavlja bombarder. Zatim su promenili naslovnu stranu i stavili su fotografiju prototipa T-7A.

Još jedna informacija koja kao da visi nedefinisana u vazduhu govori o avionima „orao“ i „G-4“. Upravo te avione bi trebalo da zamene T-7A Red Hawk. O njima se godina unazad govori kao o avionima koji će biti modernizovani. Čak je pomoćnik ministra odbrane dr Nenad Miloradović rekao da su oni modernizovani i da se nastavlja proces modernizacije. To, međutim, nije tačno. Ti avioni su remontovani, a ne modernizovani, i njima se svakako bliži kraj životnog veka. Modernizovati avione ne znači zameniti dotrajale delove, već im dodati neku novu elektroniku. Taj projekat je pokrenut 2016. uz bombastične najave da će Orlovi i galebovi -4 leteti doboko u 2030-tim godinama, ali za sada to su samo Miloradovićeva obećanja.

Možda kompletna priča tabloida o nabavci bombardera upravo i ima za cilj da se prenebregne neuspeh sa tom modernizacijom i da je upravo zbog toga potrebno pokrenuti priču o kupovini novih aviona.

Guslana patriotska priča

Kada je reč o ceni, o njoj tek ne može da bude reči, jer cena za 20 takvih aviona zavisi i od toga šta je sve uključeno u nju. Koji svi detalji, da li je u sklopu dogovora potvrđeno i sređivanje piste, izgradnja hangara, kao i simulatori i održavanje. Mnogo je nepoznanica u ovom trenutku, ali je jasno da je cela priča za cilj imala ponovo politički spin koji nema mnogo veze sa pričom o kupovini bombardera. Ponovo smo malo guslana patriotska priča po kojoj je Srbija svakim danom sve moćnija i spremnija za eventualnu odbranu samo što se još ne zna ko će da je napadne i koga će Srbija da bombarduje sa ovim bombarderima.

Mnogi su, onomad, shvatili Vučićeve reči da Srbija više neće da kupuje oružje da, u stvari, više neće biti kupovine ruskog oružja. Samo tri meseca posle te izjave, u martu ove godine, predsednik Srbije je najavio kupovinu oružja od Izraela, a sada evo i od SAD. Verovatno je to rezultat pritiska Evropske unije, jer je čudno da Srbija želi porodicu modernih evropskih država sa dijametralno različitom odbrambenom i spoljnom politikom, naročito kada je u pitanju Rusija.

Ova priča politički odgovara Vučiću, jer je eto, konačno, na spisak zemalja od kojih želi da kupi oružje stavio i Ameriku. Amerika kao hoće da natera Beograd da prizna Kosovo, ali Vučić će onda da kaže – nemojte braćo, pa kupujemo avione od vas. To je ponovo šibicerska balkanska politika koja očigledno više ne prolazi, ali eto i dalje je aktivna. Vučić je, doduše, rekao da su u pitanju lovačko-bombarderski avioni, a ne kako je tabloid objavio – bombarderi, i možda na trenutak umirio našpanovanu ekipu dežurnih dušebrižnika.

Stanje sa srpskom vojnom avijacijom je takvo je da se u najskorije vreme mora razmišljati na tu temu, ali suštinski, ne ad-hok, o tome šta se želi, doneti strateški dokument i na tome raditi. Pitanje je dokle će moći da se produžava rok ruskim Migovima-29, a već smo zaključili da su „orlovi“ i „G-4“ u takvom stanju kakvom jesu. Kada je reč o Americi, jasno je da je u pitanju politička odluka, a ne strateško razmišljanje. 

Avioni bombarderi gotovo da više i ne postoje u vojnom vazduhoplovstvu, sem u onim najvećim armijama. Princip ratovanja se odavno promenio. Tako da se i ovoga puta pisanje tabloida pokazalo kao lažno, ali je još jednom poslužilo za veličanje politike koja je na vlasti u Beogradu. Neko je lepo primetio, na Balkanu samo Srbija kupuje oružje i nema tu velikih tajni. Koliko je to sve svrsishodno, drugo je pitanje, ali nije li upravo Vučić navikao da se takmiči u situacijama kada nema protivnika? I redovno pobeđuje.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera