Vučićeva knjiga deficita i žalosti

Srbiji predstoji presudna bitka protiv sive ekonomije, kriminala i korupcije, piše autor (Tanjug)

Srbija se umiriti ne može. Posle parlamentarne rasprave na ivici incidenta, nedavno rekonstruisana Vučićeva vlada, razapeta između Lajbnicovog “dovoljnog” i Makijavelijevog “državnog” razloga, skrojila je državni budžet za izgledniji izlazak iz ekonomske krize.

Već 2017. godine. Nakon ohrabrujućeg ekspozea i još optimističnijeg predloga državne kase, premijer Srbije kao da vapi za stabilnijom političkom situacijom, u kojoj bi vlast i opozicija ušli u fazu uobičajene turbulentne kampanje, koja će dobiti na ubrzanju u narednih šest meseci i tokom izbornog ciklusa izaći iz gravitacionog polja unutrašnjih i spoljašnjih centara moći.

Iako je premijer Aleksandar Vučić obećao državni budžet po meri naroda, u formi popularne knjige utisaka, tokom igre žmurki, brzopotezni budžet više liči na knjigu žalosti.

Vučić u klin…

Interaktivna (mono)drama Aleksandra Vučića dobija novogodišnje konture. Baziran na sve izvesnijoj tehnologiji iznurivanja markirane opozicije, posle silnih peripetija i tradicionalno “borbenog” statusa, aktuelni premijer Srbije nije odoleo sirenama redovnih predsedničkih izbora, nego je, mentorski klimoglavo, nezvanično pristao i na vanredne parlamentarne izbore.

To je, kažu, njegov stil vladanja. Sad je izvesno, ne mogu se preskakati, marksistički rečeno, “društveno-ekonomske formacije”, kao što je ovih dana neizbežna agenda parlamentarnog usvajanja jednog od najvažnijih državnih zakona. Valjda je zato Vučić kategoričan da je “ovo najzdraviji budžet, na realnim osnovama. Za čvrsto i stabilno finansiranje, planirane su veće investicije, što pokazuje razvojnu stranu i smanjen javni dug”.

Čim Srbija izađe iz krize, Vučić ulazi u istoriju. Međutim, pošto tek konsolidovana Vlada, mimo očekivanja, nema šansi da izgura ceo mandat, ne postoje šanse da Vučić okonča proces tranzicije u Srbiji. Prema tome, u ishitrenim pokušajima da se nadoknadi propušteno, kao “istorijska nužnost”, ako jedan vuče konce, trojica razmišljaju o konopcu. Naročito u višecenijskim gubitašima kao što su RTB Bor, MKS, Pančevačka azotara.

Prema stenografskim beleškama 5. sednice 2. redovnog zasedanja Narodne skupštine, veće obaveze odnose se na nešto naoružanja i opreme.

Rutinski izbegavajući analogije, prilikom podvlačenja crte, Vučić ne odgovara niti komentariše zlurade kritike. Da je apsurd u Srbiji daleko dogurao i, navodno, postao društveno uređenje, da u njegovom okruženju čak i vrbe u Jajincima moraju biti žalosne.

“Iako se uvećavaju plate i penzije, deficit je prepolovljen. Prvi put su u budžetu prikazani rashodi za najveće gubitaše i vidljiv novac za koridore jer nećemo ništa da krijemo”, poručio je Vučić.

Međutim, u zemlji kriminala s oznakom tajnosti premijer je kao aromatični šlagvort u predsedničke i moguće parlamentarne izbore iznenadio najbliže saradnike porukom da smanji porez na zarade 250.000 preduzetnika, na čije glasove računa unapred, uprkos istrčavanju (na)zvanom “odložena sreća”.

Vujović u ploču…

Dobrica Ćosić rekao bi: “Vlast ne kvari, vlast razotkriva.” Ili, u konkretnom primeru, razotkriva: car je go!!! Mada je Dušan Vujović, ministar finansija, pokušao da objasni: “I premijer i ja smo govorili o predlozima budžeta koje je Vlada uputila Parlamentu na usvajanje, a ne o realizaciji.”

Ali, onoga što slušaju toga i prisluškuju. Da bi ga bolje oslušnuo i čuo, Vujović je ekspresno demantovao premijerovo politikantstvo, posledicu viših političkih ciljeva i izostalih konsultacija, posle čega je samo ministar odrično odmahnuo glavom.

Naprotiv, Vujović je planirao da prihodi od poreza na zarade dogodine budu veći za nešto više od 82 miliona evra. Takođe, odustalo se od predloga da se zbog povećanja minimalne cene rada smanji neki od 250 parafiskalnih nameta, da 95 evra neoporezivog dela zarade ide na teret države, posle čega su privrednici dovedeni u situaciju da njih 80 posto nije u mogućnosti da isplati ni minimalac.

Očigledno, preko reda, ne ide. Nije ni po dogovorenom protokolu Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), čiji će odbor direktora sredinom decembra odobriti Srbiji šestu reviziju aranžmana pod uslovom da poslanici iz predostrožnosti usvoje Vladin predlog budžeta. 

Kasnije od kalendara, iako ministar Vujović rutinski objašnjava da su u nastavku fiskalne konsolidacije, “ne žaleći vremena ni truda, uradili sve što su mogli. Kasnili smo u startu, što kažu – voz kasni u polasku, ali zato što smo želeli da obezbedimo najbolju i najrealniju polaznu osnovu,  realizaciju BDP-a. Da smo ga radili ranije, ne bismo imali tih 2,5 posto ni 2,7 posto u ovoj godini. Ne bismo imali tri posto realni rast u narednoj godini. Izostao bi realni prostor u okviru kog smo planirali da raste zaposlenost, da se ne produbljuje nezaposlenost preko 25 posto, nego se spušta na 13,8 posto.”

To je najbolji deo budžeta.  Ono što povećava plate u privatnom sektoru i stvara uslove za veću potrošnju. Malo i nedovoljno, ali su očekivanja ambicioznija. Vlada se dogovorila sa MMF-om da se deo plata u BDP-u smanji na osam odsto. U ovom Predlogu budžeta jest ušteda od 164 miliona evra od penzionera, 180 miliona evra od smanjenja plata lekarima i nastavnicima, 122 miliona evra od akciza na struju, dok je dobit javnih preduzeća predviđena sa 127 miliona evra.

“Sveukupno 60 miliona evra uštede potiče iz javnog sektora”, kurtoazno naglašava ministar Vujović, ponosan što je danas poboljšan kreditni rejting Srbije na “samo na jednu ili jednu i po stepenicu do investicionog rejtinga koji omogućava da bez važećeg aranžmana sa MMF-om Srbija sama pristupa izvorima sredstava na svetskom tržištu, koji su mnogo jeftiniji, što se tiče kamatne stope i bolji u pogledu rokova, za raspodelu i upravljanje državnom kasom”.

Nije lova za kulova

U raspravi se čulo ko čita lektiru, a ko bajke. Vučićeva opozicija, kritikujući predlog budžeta, najčešće je citirala Kelerovu izreku: “Od pozajmljenog novca nema blagoslova!”

Ni za narod, a kamoli Vladu. “Umesto muzike treba menjati orkestar”, horski ponavlja opozicioni blok u Srbiji. Ali, “nije lova za kulova”, rekli bi na vlažnom Dorćolu.

Ponuđeni budžet zasnovan je na dramatično teškoj realnosti. U njemu su  definisani okviri života u narednom periodu. Zbog toga, budžet “nije samo ekonomsko pitanje, nego je primarno političko pitanje, koje ilustruje pitanje odnosa, pravde, solidarnosti, pravilne raspodele i jednakih šansi za sve građane”, upozorava Maja Videnović, šefica pres-službe Demokratske stranke.

Prava istina o istorijski niskom deficitu upućuje na ulogu Vlade: da previše ne steže kaiš svojih građana. Kao upozorenje, na refrensko ponavljanje Vesne Pešić: “Vučić je zaveo teror nad institucijama. Njegova vladavina je zasnovana na propagandi, lažima, praznim obećanjima, pretnjama i okupaciji medija”, što dovoljno govori da vreme nije saveznik temperamentnog premijera, čije reči nisu nisu samoispunjavajuće proročanstvo o bezgraničnom optimizmu. “Sve ću ih pobediti. Već u prvom krugu.”

Međutim, o predlogu budžeta Dijana Vukomanović, donedavno visoka funkcionerka socijalista i drugarica Ivice Dačića, podržavajući protest opozicionih poslaničkih grupa, zbog brzine rada na budžetu, o kojem se mora razgovarati sa mnogo više ozbiljnosti, bez žurbe, podsetila je na izostanak konsultacija i prezentacija sa svim poslaničkim grupama u Skupštini. Jer, po njenim rečima, “svaka brojka – aproprijacije u budžetu podrazumeva po jedno ljudsko pravo, ne samo na platu ili socijalnu zaštitu, već i na zdravlje, kulturu, obrazovanje”.

Zato je u pogledu budžeta, opozicija u pravu. Sve ostalo je diktat fiskalnog konzervativizma, koji ni u Srbiji ne daje dobre rezultate. U budžetu za 2017. planirano je 20 miliona evra za RTB Bor i njemu slične firme, a država će morati da vrati 100 miliona evra i 40 miliona dolara kredita Srbijagasa.

“Čemu taj sindrom olako obećane brzine”, pita se Vukomanovićeva? Kad je “dužnost poslanika da ukaže na zakonske rokove”, da “frekventni izborni procesi donose više štete nego koristi po reformske procese”.

Ništa bez reformi

U danima stida i besmisla Srbiji predstoji presudna bitka protiv sive ekonomije, kriminala i korupcije. 

Pri nedopustivom fingiranju podataka o prosečnoj zaradi statistika obmanjuje. Zvanični izveštaji pokazuju neto zaradu za oktobar 371 evro, ali bez 250.000 privrednika, koji nisu ušli u statistički uzorak jer, navodno, podaci o njihovom broju nisu tačni iako su svi registrovani na APR; prosečna zarada nije veća od 245 evra.

Primera takvih zloupotreba ima napretek. Zato ekonomisti sugerišu da reforme treba početi od temelja, a ne stalno krečiti fasadu. Odnosno, konsolidacija je uspešna samo ako se kontrolom metabolizma smanji apetit države. U suprotnom, čim se prekine instant-dijeta, vraćaju se mukotrpno izgubljeni kilogrami.

“Bez novca, znači, bez hrabrosti”, kaže nemačka poslovica, kompletirana prostoproširenom rečenicom: “Bog vlada na nebu, a novac na zemlji.”

Možda je zato Vlada Srbije ubeđena da pare iz državne kase mogu da otvore evropska vrata. Uz najnoviji ultimatum da se poveća potrošnja, što je kontradiktorno pobuni ministara finansija evrozone na preporuku Evropske komisije da povećaju potrošnju u cilju privrednog rasta.

Bezbeli, Srbi su dovedeni pred premijerov čin: “Svi na izbore!” Četvrti put u pet godina. Vučić tera ovčice, lakoj lane, diri, diri, dane…

Ali, od nameta nema selameta.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera