Vučićev predizborni ‘aps marketing

Posljednje akcije Vučiću održavaju visok rejting, pomažu mu u kampanji i uklanjaju Tomine kadrove (EPA)

Piše: Ratko Femić

Zbog malverzacija u vezi sa kreditima uhapšen je Dragan Tomić, predsednik Izvršnog odbora Univerzal banke i poslanik Srpske napredne stranke. Osumnjičen je da je odobravao pojedinim firmama u Srbiji kredite bez garancija, a sada su ti zajmovi nenaplativi. Jedan od biznismena u ovoj aferi dao je garancije u soli, mesu i nekretninama. Naprednjaci za kriminal vole da optužuju “žute lopove”, članove Demokratske stranke. A otkud, onda, sumnjivci među poštenim naprednjacima?

Univerzal banka je za izbornu kampanju 2012. godine dala kredit SNS-u, ali naprednjaci su te obaveze uredno izmirili. Biće da su se naljutili kada su videli kako su mogli da se naprave nemušti i, umesto para, ponude zalog – postere i bilborde, 10.000 Bačevićevih milijardi, desetak ploča “Ulica Ratka Mladića”, autorska prava za prikazivanje “Supermena iz Feketića” i vagon polovnih bedževa s likom Vojislava Šešelja.

Mnogo je lakše uhapsiti nekoga nego ispuniti obećanja o milijardama investicija i smanjenju nezaposlenosti.

Zašto li je baš sada Dragan Tomić postao Aleksandru Vučiću ono što je Goran Knežević bio Borisu Tadiću, ako nije zbog toga? Knežević je, kao funkcioner DS-a za vreme vladavine njegove partije, odsedeo u pritvoru 13 meseci, da bi posle postao ministar u prošloj vladi, ali se u fotelji zadržao samo do rekonstrukcije. To se zove repriza, ono kao “Bolji život” na Radio-televiziji Srbije. Sada naprednjaci pokazuju da čiste žito od kukolja.

Vreme je predizborne kampanje i valjalo bi podsetiti na neka obećanja, a Vučić je obećao da neće biti zaštićenih i sad je to dokazao. To jest: mnogo je lakše uhapsiti nekoga nego ispuniti obećanja o milijardama investicija i smanjenju nezaposlenosti. I zato se gotovo sa sigurnošću može reći da će tokom ovih mesec dana još neka zverka imati glavnu rolu u predizbornom foto-safariju. Mediji već najavljuju: “Nek’ se spremi jedan državni funkcioner.” Ni hapšenje Tomića nije prošlo bez medijskih najava i, posle likvidacije Univerzal banke 31. januara, to se takoreći očekivalo.

Koji Dragan Tomić?

Ruku na srce, u Srbiji ima toliko materijala za hapšenje da, dok jedne hapse, drugi se već krčkaju na vrelom ulju dok iščekuju naslovnu stranu u šarenim “službenim glasnicima”. Kada je objavljeno da je uhapšen Dragan Tomić, mnogi su se upitali: “Koji!?” Nomen est omen – ima ih bar četvorica sa tim imenom i prezimenom, ali u različitim političkim partijama, koji su dugo direktorovali u velikim firmama i javnim preduzećima. Jedan je čak bio u pritvoru, ali su se i druga dvojica pominjala u nekim davnašnjim aferama.

Vučićevom visokom rejtingu najviše su doprinela velika hapšenja, a naročito dotad najmoćnijeg srpskog tajkuna Miroslava Miškovića. Međutim, taj populistički manevar će polako gubiti na snazi, jer ćemo imati inflaciju hapšenja, a još se ne nazire sudski epilog velikih afera. Ali to što će Tomić sada poslužiti i u kampanji kojom se želi pokazati kako SNS ne sudi “ni po babu, ni po stričevima” i kako se ne libi da očisti svoje redove, ne znači da je ujedno naivni žrtveni jarac. Da bude sasvim jasno – u Univerzal banci se svašta dešavalo, a da je bilo dobro ne bi ta banka 31. januara izgubila dozvolu za rad zbog nesolventnosti.

Postoje čak četiri osobe s imenom i prezimenom Dragan Tomić, ali u različitim političkim partijama, koji su dugo direktorovali u velikim firmama i javnim preduzećima.

Ali zašto baš sad, ako je Nebojša Divljan, najveći pojedinačni akcionar ove banke još u maju 2013. godine obavestio guvernerku Narodne banke Srbije Jorgovanku Tabaković o ozbiljnim nepravilnostima i, kako sam kaže, zahtevao hitnu vanrednu kontrolu banke? Nije dobio odgovor, a ćutanje NBS-a je shvatio kao podršku rukovodstvu banke. Moguće je da je istraga tada počela ili već trajala i slučajno ušla u finiš usred kampanje, kao što se inače u kampanji stvari “slučajno” poklapaju.

I još jedna slučajnost – Dragan Tomić, član Glavnog odbora SNS-a, bivši predsednik Okružnog odbora u Šapcu, nije ušao među 250 kandidata za poslanike. Što bi ga uopšte stavljali na listu, ako su planirali da ga hapse? Lista je predata 4. februara, a Tomić je uhapšen 13. februara. Tomić je u Šapcu poznat kao kadar blizak aktuelnom predsedniku Srbije Tomislavu Nikoliću, ali niko nije zaštićen. Pogotovo Tomini kadrovi.

Med, mlijeko i – voda

Tako je ovaj potez višestruko koristan za Vučića – bori se protiv kriminala i korupcije, prikazuje ga kao odlučnog u ispunjenju obećanja da neće biti zaštićenih, održava mu visok rejting, pomaže mu u kampanji i uklanja Tomine kadrove. Ipak, Vučić kaže da se ne meša u rad istražnih organa, a istina je da i u vreme kampanje život ne može da stane. Kako javnost doživljava ovakav potez najbolje ilustruje naslov jednog provladinog tabloida: “Vučić uhapsio svog poslanika”. Nije ga slučajno uhapsio Ivica Dačić, koji je ministar policije, nego Vučić, jer zna se ko ovde hapsi i drži megafon.

Odavno se ne obećavaju srednjevekovna zadovoljstva poput meda i mleka. Sad se obećava voda, i to mnogo vode.

“Za razliku od drugih, ne obećavamo med i mleko”, rekao je Vučić. I to je tačno. Odavno se ne obećavaju ta srednjevekovna zadovoljstva poput meda i mleka. Sad se obećava voda, i to mnogo vode, ceo “Beograd na vodi” – projekat koji će privuči 3,1 milijardu evra obećanih investicija iz Ujedinjenih Arapskih Emirata. Obećavaju se samo milionska ulaganja šeika iz UAE-a u raketne sisteme, poljoprivredu, mikročipove…

O svemu tome smo slušali u proteklih godinu i po, ali nismo videli neku vajdu od toga. Onolika priča o ulaganjima Al-Dahre i na kraju – ništa, ćorak. Mesecima se ne pominje Fabrika složenih borbenih sistema Morava u Velikoj Plani. Kapa dole za plovni kanal Beograd – Solun, jedini projekat koji je zaživeo – u vicevima. Ipak, ne mari da se nešto od toga ponovi.

Sreća pa je kampanja kratka

Ne obećava se med i mleko, već samo da će se prvi “mercedes” napravljen u Srbiji za manje od mesec dana voziti ulicama. To znači da će slikanje u autobusu srpskog “mercedesa” leći baš u finišu kampanje, a to je najvažnije. Važnije čak i od toga koliko će ljudi raditi u fabrici, koliko dugo i za koju platu.

Nema veze što ovde nije reč o investiciji već, kako tvrdi bivši ministar Saša Radulović, koji je učestvovao u pregovorima, o prodaji Mercedesovih šasija starije generacije, sve sa motorom i prenosom, Ikarbusu. Ova fabrika treba da nadogradi šasiju i da taj proizvod, koji bi imao znak Mercedesa, ponudi Beogradu. Dakle, Mercedes ne investira, već nam prodaje šasije starije generacije.

Kad Vučić kaže da će biti teško, mora da će mnogo lakše biti ovima u ‘apsu nego nama na slobodi.

Mada, istine radi, počeo je Vučić da govori o tome kako će biti mnogo teško. A kako drugačije kad je u budžet uračunato obećanje od tri milijarde evra iz UAE-a i, pošto ni od toga neće biti ništa, onda ćemo morati klečeći da se obratimo Međunarodnom monetarnom fondu, koji u takvim situacijama može da ima mnogo strože zahteve.

Kad se sve ovako složi i kad još Vučić kaže da će biti teško, mora da će mnogo lakše biti ovima u ‘apsu nego nama na slobodi. Ne plaćaju račune, tri obroka i marenda, redovna šetnja… Iako izgleda kao da nema izlaza, to je samo varka, jer je Vučić još pred Novu godinu obećao da će građani živeti bolje krajem 2014. godine. Nije valjda mislio na ovaj zatvorski komfor? Sreća što će ovaj put kampanja biti bar kratka.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera