Vučićev populizam – preko vode, hrane, lijekova i kanalizacije

Aleksandar Vučić ima rješenje za svaki problem, piše autor (Tanjug)

Svet se proteklih nedelja zabezeknjivao povodom poslednje sezone Igre prestola. Stara društvena “igra (muzičkih) stolica” decenijama ne gubi popularnost. U Srbiji su, međutim, ove dve igre spojene u jednu zaslugom, koga bi drugog do predsednika Aleksandra Vučića, u svojevrsne akte populizma radi daljeg i što dužeg očuvanja “prestola”.

U Borči, velikom poludivljem naselju na levoj obali Dunava, gde su se, kao i u obližnjem Kotežu, Krnjači i Ovči (u vicevima – beogradski ča, ča, ča!) veoma kišovitih junskih dana dogodile poplave ogromnih razmera, prvi put je “zaigrala” ta stolica. Pošto su lokalni organi (beogradske opštine Palilula) znatno duže od “prvog momenta” bili prilično bezglasni o poplavama i izlivima fekalne kanaliizacije i septičkih jama, poplavljene je obišao predsednik lično.

Na raznim raskrsnicama kanalizacionih plovnih puteva on je smirivao i uzbuđivao građane, da bi se, kako bi “došao na svoj nivo” i zbog bolje čujnosti, u jednom dvorištu popeo na pijedestal građevinskog crepa. Domaćini su, brže bolje, prineli zamenu – tapaciranu trpezarijsku stolicu. Društveno-politički predizborni i populistički epilog posete “regionu ča, ča, ča” bio je: uzbuđenim i gnevim građanima, od kojih su neki poručivali “glasali smo i glasaćemo za Vas, ali ovo nema smisla u 21. veku”, Vučić je obećao izgradnju kanalizaciju. O njoj je znao i neke detalje, pa i cenu. A dao je i rok – godina, godina i po…

‘Srpska roba za naš narod na Kosovu’

Sledeća epizoda igre stolica i prestola odigrala se drugog dana dvodnevne akcije protiv “humanitarne katastrofe” na severu Kosova, kada su tamo, zbog definitivne nestašice “srpske robe” za Srbe (premijerka Ana Brnabić vešto dodaje – i druge), a zbog carinskih prepreka Vlade Kosova, bile zatvorene sve “srpske” prodavnice, apoteke, restorani… Predsednik je, pred konferenciju za novinare u Predsedništvu, od stola lično izmakao pripremljenu fotelju. I stolu “još ličnije” prineo običnu, kao u Borči, tapaciranu stolicu, rekavši da mu nikad ne prinose fotelje, na koje nije navikao, već ovaj tvrđi podmetač.

I kao što naselja na banatskoj obali Dunava nisu slučajno odabrana za govore sa stolice, jer od Beograda, koji je gotovo ceo bio teško plavljen tih dana, odabrana su baš ona, prigradska, sociološki dokazano pogodnija za metode populizma, tako je bilo i u zgradi Predsedništva. Bliskost s narodom dokazana je prezirom, umesto prema nepokloničkim intelektualcima, prema fotelji. Međutim, to je bila samo jagoda na šlagu populističkog samoveličanja na fonu komplikovane nacionalne situacije. Posle pohvala bojkota zatvaranjem inače praznih prodavnica i odbijanja da se kupuje “albanska” roba, te pažljivog čitanja neodostajućih artikala i farmaceutskih preparata, Vučić se predstavio kao jedina osoba koja će problem rešiti. Na pitanje novinara kako će se prodavnice, apoteke i zdravstveni centri na severu Kosova nadalje snabdevati (kad su već brzo otvoreni) lakonski je odgovorio – kao i dosad.

A deo posledica koje iz alternativne i nelegalne distribucije mogu da proizađu takođe je u “pozitivnom smislu” usmerio ka sebi – Vučić će nastaviti da snabdeva “naš narod”, pa makar ga čitav (nenaklonjen) svet nazvao “ozloglašenim evropskim Robinom Hudom”. Ali, narod (naš) ne treba da brine, imaće namirnice, hranu, vodu…

Junačenje u ‘šervudskim šumama’

Problem posledica, pa i samog populizma u svrhu građenja atmosfrene da su sva rešenja na jednom mestu i u jednom čoveku, što je u ovim slučajevima najvažnije, ne sastoji se u tome što će on na sebe primiti sve grdnje i zasluge. A, razume se, aludira samo na zasluge. Iako je i u Borči, kao i u potencijalnim kritikama zbog junačenja u južnosrpskim i severnokosovskim “šervudskim šumama” (opet “ljudi iz šume”), govorio da pristaje da samo on bude kriv i za poplave. A ne, što je takođe nabrajao – divlja gradnja, zatrpani odvodni kanali, prethodne lopovske i lenje vlasti…

Ne, ova dva slučaja su, zapravo, paradigmatični primeri na kojima se može videti sva pogubnost olakih populističkih obećanja, bez sagledavanja kompleksnosti međupovezanosti niza faktora – geografskih, prirodnih, administrativnih,  političkih, interesnih. U izvesnom smislu, oba se mogu ilustrovati snimcima iz unutrašnjosti Srbije tokom poplava, koje nisu bile samo Borča i ča, ča… na kojima se vidi kako bager iz nabujale reke koja preplavljuje most vadi đubre kojim je preplavljena reka i prebacuje ga s donje strane mosta. Tako se štiti most od rušenja, objasnili su “majstori”, a đubre ostaje u reci. Rešavanjem jedne posledice, zadržavaju se sve druge. To prebacivanje, nažalost, umnogome podseća i na snabdevanje alternativnim putevima i na sivo, kako reče i premijerka Srbije.

Srbija, pod ćudljivošću klimatskih promena u politici voda, pravo je izvorište nelogičnosti, koje su bujnije od – najpre – ocene najpozvanijih stručnjaka da je, za razliku od osnovačkih udžbenika Prirode i društva i Geografije, “najsiromašnija zemllja Balkana u domicilnim površinskim vodama”. Ali se i prema tome postupa neadekvatno, rasipno i – populistički. Uz nepoštovanje, štaviše, nipodaštavanje struke.

Trećina vode pobjegne iz vodovoda

Obećanje brze izgradnje kanalizacije i reparacije vodovodne infrastrukture za ovu “divljegađevinsku” obalu velegrada sa oko 150.000 stanovnika sudara se s mnogim oporim činjicama i stručnim procenama. Pre svega  o prioritetima. Tako jedan od najobaveštenijih stručnjaka ovih dana piše da je kreditna linija Evropske banke za obnovu i razvoj upravo za ovaj projekat, o čemu se ubrzano potpisuju dokumenta, dobra podrška. Ni servisiranje ovog kredita ne dovodi se u pitanje, “ali se postavlja opravdanost ovakvog investiranja u komunalnu infrastrukturu. Beogradski vodovodni i kanalizacioni sistem, kao i ostale javne sisteme u Srbiji, karakteriše visok fizički gubitak vode”.

Čak trećina vode zahvaćene vodovodima u Srbiji nestane u beogradsklom sistemu pre nego što stigne do potrošača, a trećina te trećine dovoljna je za snabdevanje grada veličine Novog Sada. Struka, takođe, podseća da je Srbija “prokopana” kanalizacijom za 60 odsto stanovništva, dok je samo 10 odsto priključenog na bilo kakav odvod prljavštine priključeno i na postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda.

I zato ova brza odluka miriše po populizmu, utoliko pre što, opet struka, već više godina nudi projekat Banatski kanalizacioni sistem za ovo područje, ali su ga vlasti ignorisale, sve do penjanja na stolicu u Borči. A davana je prednost “fabrici” za prečišćavanje Veliko selo, na drugoj dunavskoj obali, jer tu može da se “zavrti” i “istali” više para. Premda, po oceni stručnjaka, to postrojenje još zadugo nije prioritet, budući da je, kažu, Dunav još dovoljno veliki da ga Beograd ne može isprljati.

Beogradske i republičke vlasti daju javnosti do znanja da se u proces uveliko krenulo, ali su pritom najsporniji rokove. Kanalizaciona mreža u ovom delu zahteva i odvodnjavanje terena zbog visokih podzemnih voda, takođe i veoma skupo pomenuto postrojenje za prečišćavanje, koje se ne gradi brzo i lako. Uzgred, u poslednjim poplavama autoput na Novom Beogradu je bio pod vodom upravo jer pumpe za odvodnjavanje nisu dobro radile.

Naši glasači i nelegalni priključci

Populistički aspekt čitave priče sluti na to da kanalizacija možda može da bude “zbrzana” i bez ovih “dodataka”, iako je to izričito po propisima nemoguće. Jer, volunrtarizam vlasti se na kraju izvrhuni u – svemoć, inat i nepoštovanje i sopstvenih propisa. Sitan dokaz iz ove oblasti je i izbacivanje podatka iz jednog članka u časopisu Voda i sanitarna tehnika. Cenzurisan je i časopis štampan ponovo podatak da su gradske vlasti prestale da kontrolišu nelegalne priključke na vodovod i kanalizaciju iz “samo njima znanih razloga”. Razlozi su nama znani – nelegalni “priključioci” su “naši” glasači.

Vučićeva poruka sa “tvrde stolice” u Predsedništvu da će hrana, voda potrepštine, hemikalije i lekovi na sever Kosova ići kao i dosad ima isti smisao kao i priča o vodi, samo sa širim političkim i međunarodnim posledicama. Poput onog prebacivanja otpada sa uzvodne na nizvodnu stranu mosta – takvo je priznanje da je (bar) deo “srpske robe za srpske prodavnice” išao ilegalnim putevima. Neko ko je potpisao Briselski sporazum o prelazima tako krnji jačinu argumenata da Kosovo krši međunarodne sporazume, poput CEFTA-e. Jer, alternativnom distribucijom krše se elementarna pravila trgovanja i bilo kakva i bilo čija, kosovska ili srpska poreska i fiskalna pravila.

To na međunarodnom planu besumnje mora da se dovede u vezu i sa sve češćim zvaničnim tvrdnjama da u uslovima prolongiranja nada za ulazak zemlje u Evropsku uniju i nije najbitnije da Srbija tamo ode ako reformama uspe da sama unutar sebe stvori evropski ambijent i standarde. Permanentno izdizanje vođe do idolopoklonstva takođe sluti i kako se može upravljati takvom “samodovboljnom zemljom”. U takvom slučaju, ne zaboravimo, uprkos socio-politikolozima, koji tvrde da je populizam sistem, čak oblik vladavine, on je ipak samo sredstvo da se autoritarna vlast ojača, pa i do monstruoznih razmera.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera