Vučićev kosovski mamac za odbjegle opozicionare

Predsjednik Vučić kaže da u Srbiji trenutno nema važnije teme od Kosova (Reuters)

Poslije sedam godina ignorisanja zahtjeva opozicije, Aleksandar Vučić je konačno odlučio da u ponedjeljak u Narodnoj skupštini Srbije progovori o onome šta (se) radi sa Kosovom.

Takva njegova odluka otvorila je i pitanje da li će oni za koje je nebrojeno puta izrekao najpogrdnije uvrede i optužbe, odbjegli opozicionari iz Saveza za promjene koji bojkotuju rad Skupštine, zagristi mamac i vratiti se u poslaničke klupe?

Iako je već najavio uvođenje oštrih kontramjera Beograda prema Prištini (kao i obično nije rekao kojih) za početak jula, odmah nakon još jednog susreta sa Emmanuelom Macronom i Angelom Merkel, ovaj put u Parizu, predsjednik Vučić kaže da u Srbiji trenutno nema važnije teme od Kosova i da zato ne razumije razloge zbog kojih dio opozicije neće prisustvovati sjednici Skupštine Srbije na kojoj će on govoriti o Kosovu (i Metohiji) .

 “REM (regulatorno tijelo za elektronske medije) i Bujošević (direktor Radiotelevizije Srbije) za mene nisu važniji od Kosova “, poručio je Vučić odbjeglim opozicionarima.

“A o čemu i gde mislite da razgovarate ako nećete da razgovarate sa najvišim predstavnicima države o Kosovu i Metohiji. REM i Bujošević važniji su od Kosova i Metohije za nekog. Za mene nisu. Za mene je parlament veoma važno mesto, za njih bi moralo da bude apsolutno najvažnije mesto, a od Kosova i Metohije u ovom trenutku nemamo važniju temu”, smatra Vučić.

Prvi mu je odgovorio lider Dveri Boško Obradović: “Slobodni mediji i fer izbori, to su teme o kojima se može razgovarati u parlamentu, a kad je reč o sednici o Kosovu, predsjedniku Srbije je poručio da “niko ko sebe smatra opozicijom” na tu sjednicu neće doći.

“Sve govori da je reč o još jednom rijaliti šouu Aleksandra Vučića i da je to još jedna farsa kojom se ponižava parlament, kao što je to slučaj u poslednjih sedam godina. Nikada do sada tema Kosova i Metohije nije bila na dnevnom redu Skupštine uprkos brojnim našim zahtevima. Sada kad je opozicija van parlamenta, kada bojkotujemo rad skupšine zbog ogromne političke krize u Srbiji, sada se setio da brojni važni zakoni dođu na dnevni rad, pa i sednica o Kosovu”, rekao je Obradović. 

Tadić: ‘Prisustvo bi aboliralo Vučića’

Slično razmišlja i Boris Tadić, bivši predsjednik Srbije i predsjednik Socijaldemokratske stranke (koja se nedavno ujedinila sa Demokratskom strankom).

“Prisustvo opozicije sednici o Kosovu i Metohiji bilo bi aboliranje Vučića za sedmogodišnju netransparentnu kosovsku politiku, ukidanje dijaloga u društvu na najvažnije teme i učestvovanje u njegovom cirkusu u kom pokušava da zakazivanjem ovakvih sednica kod međunarodne javnosti stvori utisak da bojkot parlamenta ne znači da je njegova vlast autokratska i da je ukinuo parlamentarizam. Jedini Vučićev plan je propagandna farsa”, ocijenio je Tadić za list ”Danas”.

Predsjednik Stranke slobode i pravde Dragan Đilas juče je ponudio Deklaraciju o pomirenju Srba i Albanaca kao put za rješavanje kosovskog pitanja. On je rekao da se problemi života ljudi mogu riješiti „zajedno, ako smo spremni, otvoreni, hoćemo da saradujemo, naravno uz pomoć međunarodne zajednice“ i ustvrdio da “režimi u Beogradu i Prištini koriste kosovski problem za unutrašnje političke svrhe“.

On je ponovio da je najavljena sjednica na kojoj će predsjednik Srbije govoriti o Kosovu „fingirana“. „Mi na njoj nećemo učestvovati“, bio je decidiran Đilas.

Usput, ponuđena Deklaracija predviđa usvajanje niza protokola: o saradnji bezbjednosnih i pravosudnih sistema, slobodi kretanja, rješavanju imovinskih pitanja, ekonomskoj saradnji, saradnji u oblasti kulture, sporta, medija, obrazovanja, liječenja.

Prebacivanje krivice na narod

Uprkos shvatanjima da opozicija treba da nastavi bojkot Skupštine i vaninstitucionalnu borbu protiv režima, u ovom trenutku izgleda da će ipak biti i onih koji će (ne)svjesno progutati Vučićevu udicu i dati mu legitimitet za dalje pregovore i sa Prištinom i sa međunarodnom zajednicom. Narodnjaci Vuka Jeremića, naprimjer, su najavili da bi  učestvovali u radu Skupštine “ukoliko Vučić podnese izvještaj”.

Ugledni beogradski nedjeljnik Vreme konstatira kao potpuno ispravno da poslanici opozicionih partija bojkotuju Narodnu skupštinu “koju su predsedavajuća Maja Gojković i naprednjački poslanici pretvorili u mesto za iživljavanje većine nad manjinom”.

List navodi i da je jedinstven primjer u istoriji da parlamentarna većina podnošenjem stotina besmislenih amandmana blokira rad skupštine, ali odnekud izvlači zaključak da to “ne znači da bi u potpunosti trebalo bojkotovati sednicu zakazanu za 27. maj, na kojoj Vučić treba da položi račune poslanicima o svojim dosadašnjim pregovorima sa Prištinom. I to u trenutku u kome sam kaže da je, šta god da je samoinicijativno naumio – propalo.

Pretpostavlja se na osnovu dosadašnjih izjava da će Vučić sutra pokušati krivicu za sopstveni neuspjeh “prebaciti na narod ili koga god”. To, bi navodno, opozicioni poslanici trebalo da osujete i postave prava pitanja: Šta Vučić podrazumeva pod razgraničenjem? Sa kime je pregovarao o razgraničenju? Koje države Evropske unije su podržale njegovu ideju o razgraničenju? Ko ga je u Srbiji ovlastio da pregovara o razgraničenju? Koja je njegova platforma za nastavak pregovora sa Prištinom? Koje su crvene linije Srbije?

Previđa se, pritom, da je i to dio Vučićevog plana kojemu je prijeko potrebna skupštinska rezolucija kojom bi mogao da parira prištinskoj rezoluciji o nepromjenljivosti granica Kosova u budućim pregovorima.

Kako bi to moglo da izgleda, pokazalo je Vučićevo nedavno ukazanje na sjednici Sabora Srpske pravoslavne crkve na kojoj je postrojio 40-ak vladika i samog patrijarha Irineja sa namjerom da ih ubijedi kako boljeg rješenja za Kosovo od njegovog nema. Nevolja je jedino što ni on sam, što i ne krije, nema nikakvo a kamoli dobro rješenje, osim često pominjanog vrlo maglovitog razgraničenja sa Albancima.

Varnice prilikom disciplinovanje Crkve

Šta se tačno događalo i o čemu se govorilo u Patrijaršiji, međutim, saznalo se tek nakon intervjua koji je episkop diseldorfski i Njemačke Grigorije dao listu Vreme.

“Predsednik je naglasio da smo mi svoju istorijsku šansu prokockali i da se možemo zanositi još neko vreme idejom da je Kosovo naše, a da će nas potom jednog jutra neko probuditi i saopštiti nam otrežnjujuću istinu, kao što je bilo i u slučaju sa Crnom Gorom“, rekao je vladika Grigorije.

Preneo je i Vučićeve reči da „albanska strana ima neprikosnovenu pomoć zapadnih zemalja, a das u se pregovori pretvorili u istinsko mučenje budući da tokom razgovora neretko padaju i grube reči i, sve u svemu, pitanje je samo vremena gde će i na koji način taj bolni čir da pukne“.

Episkop kaže da je dio razgovora protekao u formi normalnog dijaloga, „međutim, kasnije se sve pretvorilo u napad na episkopa raško-prizrenskog Teodosija“.

Riječi vladike Grigorija su dodatno iznervirale Vučića koji je potom izjavio da o nastavku dijaloga sa Prištinom i statusu Kosova nema i neće biti razgovora dok ne budu ukinte takse na robu iz Srbije i dodao da su razgovori sa predstavnicima kosovskih Albanca mogući jedino o „lepom vremenu“ i „bokserima iz Prištine“.

Predsjednik Srbije je najavio i da će u Skupštini “odgovoriti detaljno na laži vladike Grigorija”.

Ludaci iz Prištine i Beograda

Da u službenom Beogradu politička temperature raste potvrdili su prošlonedjeljni i lokalni izbori u četiri kosovske opštine (Kosovska Mitrovica, Leposavić, Zubin Potok i Zvečan) koje je raspisao predsjednik Kosova Hashim Tachi nakon što su po nalogu iz Beograda njihovi načelnici podnijeli ostavke u znak protesta zbog uvođenja visokih taksi na uvoz robe iz Srbije i Bosne i Hercegovine.

Ilustracije radi, podsjetimo kako je tabloid Informer, vrlo blizak predsjedniku Vučiću, najavio ove izbore: “Ludaci iz Prištine sve luđi i luđi! Šiptari traže rat na severu! Praviće haos u nedelju tokom izbora na severu Kosova, uhapsiće 26 srpskih policajaca pod lažnim optužbama za korupciju. Hoće da neutrališu većinu Srba koji bi mogli da pruže otpor, a plan je da “vojska Kosova” do sredine juna upadne na sever.“

A sad pokušajte da zamislite da je neki list koji izlazi u Prištini objavio ovakvu najavu: “Ludaci iz Beograda sve luđi i luđi! Četnici traže rat na sjeveru, uhapsiće 26 kosovskih policajaca pod lažnim optužbama za korupciju. Hoće da neutrališu većinu Albanaca koji bi mogli da pruže otpor, a plan je da “vojska Srbije” do sredine juna upadne na sjever. Kakve bi u tom slučaju bile reakcije Beograda teško je i pretpostaviti.

Ne bi ovakav način proizvodnje informacija ili, zašto to ne reći otvoreno, propagande i huškanja, bio toliko zabrinjavajući da upravo predsjednik Vučić dan ranije nije izrazio zabrinutost zbog, kako je rekao, pripreme akcija hapšenja više desetina Srba na severu Kosova.

“Molimo, upozoravamo, zahtevamo od međunarodne zajednice da to spreči jer u ludilu u Prištini oko borbe za rejting, uvek stradaju Srbi. Molimo predstavnike zemalja Kvinte da pokušaju da spreče nove provokacije Prištine koje u krajnjoj instanci imaju za cilj iseljavanje Srba sa severa Kosova“, rekao je Vučić.

Partija šaha i ‘denuncijanti’

Kada je na sjeveru Kosova sve prošlo upravo po njegovom scenariju i pobijedila njegova Srpska lista sa skoro potpuno istim ljudima koji su podnijeli ostavke, Vučić je upriličio sastanak sa pobjednicima od kojih je de facto dobio blanko podršku da naredne poteze vuče kako mu se prohtije, uostalom kao što je radio i do sada. Iako nesklon metaforama, svoju političku igru sa i oko Kosova uporedio je sa šahom. S tim, kako je rekao, što prištinska strana ima topa i lovca viška, a u takvoj situaciji se pojavljuju razni “denuncijanti” koji još traže da im “otkrije naredne poteze”.

Ti “denuncijanti” su upravo nekolicina episkopa SPC, ali prije svega onaj dio opozicije koji bojkotuje rad parlamenta i demonstrira na ulicama. Zato im je Vučić i bacio udicu sa kosovskim mamcem računajući da će sa što “šarenijom” skupštinskom podrškom lakše putovati u Pariz pred Macrona i Merkelovu. Hoće li se i ko upecati, znaće se već u ponedjeljak.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera