Oglasi

​​​​​​​Vučićev 'čas anatomije'

Ili: kako je predsjednik Srbije Sinišu Malog, jednog od svojih najdražih malih od palube, uporedio sa velikim Danilom Kišom i otkrio - da je car go
Vučić se osvrnuo na plagijat doktorata Siniše Malog riječima da su 'i velikog Danila Kiša optuživali za plagijat'Arhiva

Da je Srbija normalna država, ministar finansija Siniša Mali bi dao ostavku još u vrijeme dok je isplivao na funkciju prvog naprednjačkog gradonačelnika Beograda. Da je Srbija normalna država, smijenio bi ga njegov glavni promoter, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, još onomad kada je pod okriljem noći organizovao da se sa fantomkama preko glave nezakonito ruše kuće u Hercegovačkoj ulici na desnoj obali Save za potrebe izgradnje Beograda na vodi.

Da je Srbija normalna država, ne bi se i poslije zvanične potvrde Univerziteta da je Mali plagijator predsjednik države oglašavao riječima da je i “veliki Kiš optuživan da je plagijator”. Jer su Kiš i Mali potpuni antipodi i jer je jedina veza između njih činjenica da riječ kiš na mađarskom znači mali. Ali ovdje se ne radi o igri riječi veliki i mali. Radi se prije svega o gluposti protiv koje se Kiš cijelog života borio.

Ministarska fotelja nagrada za afere

Pritisnut višemjesečnim uličnim protestima hiljada Beograđana u organizaciji udruženja građana “Ne davimo Beograd” i u želji da zaštiti još jednog svog “malog od palube”, šefa policije Nebojše Stefanovića, optuženog da je bio glavni fantom rušenja u Savamali, predsjednik Vučić je sam priznao da su to uradili “kompletni idioti”, a da je za to najodgovorniji “vrh beogradske vlasti”. Ali, to je bila ona poznata igra “da se Vlasi ne dosjete” jer nije Beograd na vodi projekat ni Siniše Malog ni Nebojše Stefanovića, nego upravo Vučićeva nadogradnja ranijih višedecenijskih ideja gradskih vlasti o tome. Nije Mali ni imao od koga drugog da dobije naređenje o rušenju nego od samog Vučića. I svi to u Srbiji znaju, samo što to ne smije javno da se kaže.

Da je Srbija normalna država, Mali bi dao ostavku i onda kada je otkriveno da je vlasnik 24 stana u Bugarskoj, naprimjer, ili kada je u centru Beograda okitio novogodišnju jelku za 83.000 evra gradskih para. Ili, barem kada je odbio da kaže koji to, kako je rekao, njegovi prijatelji sa 60.000 evra pomažu školovanje njegove djece u inostranstvu. Ili, što je najbitnije za našu priču, kada je prvi put optužen da je plagirao doktorat koji je “odbranio” 2013. na beogradskom Fakultetu organizacionih nauka.

Da je Srbija normalna država, bila bi dovoljna i samo jedna od pomenutih afera, pa da Mali zauvijek završi političku karijeru. Umjesto smjene biće unaprijeđen i to u ministra finansija u kabinetu Ane Brnabić, što je u opoziciji doživljeno isto “kao kad daš kozi da čuva kupus”.

Da je Srbija normalna država, ne bi studenti zauzimali zgradu rektorata Univerziteta u Beogradu da bi natjerali profesore da rade svoj posao, odnosno dokažu da je Mali plagijator zbog čega ne može biti ministar.

Neumjesno poređenje Malog i Kiša

A onda se u vučićevskoj Srbiji desilo nešto do sada nezamislivo: da jedna od brojnih afera kojima se svakodnevno obračunavaju vlast i opozicija - dobije epilog. Etički odbor Univerziteta u Beogradu, naime, zvanično je potvrdio da je doktorat Malog plagijat i da je Mali zapravo lažni doktor jer je 15 odsto doktorata čista resavska škola bez navođenja izvora, što je potpuno u suprotnosti sa akademskim pravilima, kako je to eufemistički rekla i rektorka Beogradskog univerziteta Ivanka Popović, ne obazirući se na silne pritiske i tvrdnje čitavog establišmenta da je njena odluka politička.

U odbrani Malog najdalje je otišao, bezbeli, njegov politički mentor Vučić lično i ne primijetivši da je njegova izjava ništa drugo do vrhunac osione gluposti. Nije, međutim, utvrđeno da li je glupost izašla iz njegove glave ili su je osmislili njegovi brojni savjetnici, ali ostaće zapisano u svim domaćim i ponekom stranom mediju da je Vučić braneći Malog ustvrdio da je i veliki (Danilo) Kiš optuživan za plagijat Grobnice za Borisa Davidoviča.

Gostujući u emisiji “Ćirilica” na Televiziji Happy Vučić se osvrnuo na plagijat doktorske disertacije ministra finansija Siniše Malog riječima da su „i velikog Danila Kiša optuživali za plagijat“, što je svetogrđe nezabilježeno čak i u Srbiji u kojoj su psovke svake vrste obične poštapalice. Kulturna javnost ili ono što je od nje ostalo, bila je zgrožena jer Grobnica za Borisa Davidoviča i „Kreiranje vrednosti kroz proces restrukturiranja i privatizacije - teorijske koncepcije i iskustva Srbije“, što je naziv doktorske disertacije Malog, imaju veze taman koliko Bog i šeširdžija. Uzalud se Vučić u Blicu vadio rekavši da je “mnogo važnije šta je ostalo iza Kiša“.

“Ne želim da Sinišu poredim sa Kišom, već samo da podsetim javnost da smo mi mnogo veće ljude proganjali”, rekao je predsjednik Srbije, ali je njegov “čas anatomije” ostala samo ona jedna rečenica (da je “i Kiš optuživan za plagijat”) koja se može nazvati vrhuncem njegove osione gluposti i slijepe ostrašćenosti.

Zloupotreba potvrđenih autoriteta

Neumjesnu Vučićevu izjavu komentarisala je i profesorka univerziteta u penziji Mirjana Miočinović:

“Afera povezana sa njegovom knjigom Grobnica za Borisa Davidoviča, optuženom za plagijat, okončana je onako kako jednom piscu doliči, Časom anatomije. Predsednik Vučić bi imao mnogo razloga da pročita ove dve knjige, doduše, s malom nadom, da će posle toga postati pametniji i pošteniji”.

Da se doktorska disertacija Siniše Malog i djelo Danila Kiša ni na koji način ne mogu dovesti u vezu smatra i pisac i profesor Filološkog fakulteta Mihajlo Pantić.

“U prvom slučaju reč je o plagiranju doktorske disertacije, a u drugom o nikada dokazanoj optužbi za plagiranje umetničke proze, konkretno Kišove knjige Grobnica za Borisa Davidoviča. Političari naravno imaju pravo da iznesu svoje mišljenje o plagiranoj disertaciji svoga kolege, ali je ono sasvim irelevantno za akademski nivo odlučivanja. U tom smislu moj stav saglasan je sa odlukom Beogradskog univerziteta”, rekao je Pantić za list Danas.

On je objasnio i da učestalo pominjanje Kiša „nije nikakva novina, već odavno uveden običaj“.

“Na Vuka, Dositeja, Andrića, Kiša i druga velika imena naše tradicije političari (i ne samo oni) pozivaju se ne zato što su poštovaoci njihovog dela, nego pre svega zato što im u nedostatku ubedljive argumentacije koristi njihov potvrđeni autoritet. Sa tim se srećemo i u svakidašnjem životu. Kada se, naprimer, neko poziva na Šekspira ili na nekog filozofa, podrazumeva se da je svaka dalja rasprava bespredmetna”, kaže Pantić.

Pisac Filip David je ocenio da je “porediti Danila Kiša i ministra finansija u bilo čemu pa i u navodnoj sličnosti plagiranja neumesno, besmisleno, uvredljivo”.

U pravu je i Gojko Božović iz izdavačke kuće “Arhipelag”.

„Ne postoje dva tako različita čoveka kao što su Danilo Kiš i Siniša Mali. Kiš je u svom životu i književnosti oblikovao jedan od najuzbudljivijih opusa i jednu od najupečatljivijih figura druge polovine dvadesetog veka u našem kulturnom i javnom životu. Dovoditi Kiša u vezu sa Sinišom Malim, kod koga je, kako izgleda, sve sporno osim imena i prezimena, jeste brutalno nepoštovanje dobrih običaja, kulturnih vrednosti, najosnovnijih moralnih principa” izjavio je Božović i pozvao Vučića da se izvini izvini građanima Srbije i svima koji su čitali Danila Kiša.

Kanski pobjednik sa Megatrenda

Iako u posljednje vrijeme nosi sve skuplja odijela, čini se da se ovaj put predsjednik Srbije sam toliko razgolitio u svojoj bahatosti i nasilničkim poređenjima da je samo pitanje vremena kada će se pojaviti onaj dječak iz priče i pred dvorskom svitom i građanima uskliknuti: “Car je go!”

Jer, nije Siniša Mali jedini ljubitelj najvišeg formalnog obrazovanja. Kao glavni junaci priče o plagijatima uskoro bi se mogli naći i neki drugi Vučićevi mali od palube kao što su prije svih direktorka Narodne banke Srbije Jorgovanka Tabaković ili direktorka Službenog glasnika Jelena Trivan.

U srbijanskim medijima se sve češće u sličnom kontekstu, falsifikovanja fakultetske diplome, pominje i ime još jednog malog od palube, potpredsjednika Vlade i ministra policije Nebojše Stefanovića. Opozicioni Savez za Srbiju predao je Višem tužilaštvu krivičnu prijavu protiv njega zbog navodnog falsifikovanja dokumenata o završenom fakultetskom obrazovanju i zatražio istragu. Prijave su podnijete protiv ljudi sa privatnog Univerziteta Megatrend koji su bili članovi nostrifikacione komisije, protiv dekana tog fakulteta Mirka Kulića, a podnesen je i zahtjev za inspekcijskim nadzorom Univerziteta Megatrend.

Ali, ne lezi vraže. Čim je čuo za takvu mogućnost Mića Jovanović, vlasnik Megatrenda, sazvao je novinare i saopštio im da je prodao svoj univerzitet njemačkom konzorciju, na čijem čelu je jedan Srbin, za 56 miliona evra i da se poslije 30 godina iseljava u Francusku, u Kan na na Azurnu obalu, “gdje već 19 godina ima kuću”.

Jovanović je kao razlog za prodaju univerziteta naveo “medijski linč i kampanju”, a epilog je to što je, posle negativne hajke koja traje već pet godina, “upis studenata opao za 400 odsto”.

„Povod je medijski linč i kampanja, a film na N1 je vrhunac toga“, rekao je Jovanović i dodao da mu je „preko glave“ i optužbi predstavnika Saveza za Srbiju, za čije vreme je “Megatrend cvetao”.

U dokumentarnom filmu Mega diplomac Televizije N1, koji je emitovan na toj televiziji, naveden je čitav niz nelogičnosti i nepravinosti u poslovanju univerziteta, kao i u sticanju najviših akademskih zvanja funkcionera na vlasti, pa i ministra Stefanovića. Uprkos tome, kao paradigma svih poremećenih vrijednosti u društvu, Mića je pravi kanski pobjednik.

Nisu čitali ni Nušića

Nije teško pretpostaviti da će Mića sa milionima, uprkos svemu, mirno šetati Kroazetom, upravo kao što će i Siniša Mali ostati u ministarskoj fotelji jer se još na samom izbijanju afere oko plagijata univerzitetskih zvanja, Vučić oglasio stavom da se uspješan ministar može biti i sa osnovnom školom! Ocijenio je da je odluka o doktoratu Siniše Malog donijeta pod „političko-fizičkim“ pritiskom, ali da se on „ne klanja politikatskim odlukama“ i da mu je najvažnije što Mali „odlično radi svoj posao“.

„Žao mi je Siniše. Vidim da ga je to mnogo pogodilo, šta ću mu ja! Ja sam mu odavno savetovao da to pocepa i da pred svima ponovo polaže i da napiše novi rad”, rekao je Vučić.

Zna on da se obraća publici u predizborno vrijeme, kao što još bolje zna da je najveći dio njegove publike poluobrazovan ili jedva elementarno pismen i da, najvjerovatnije, nije čitao ne samo Kiša, nego nije čitao čak ni Nušića. Čuveni Ben Akiba je poodavno napisao svoje komedije Dr, Sumnjivo lice, Gospođa ministarka, Vlast i druge koje ne samo da nisu ništa nisu izgubile na aktuelnosti, nego su i likovi i dijalozi iz današnjeg vremena.

Ali, ko je Nušić u odnosu na Johna Naisbitta, što je drugo ime za Univerzitet Megatrend. Otuda i inflacija diploma koje ne služe ni za šta drugo osim za uramljivanje. I ruganje onima koji su se pošteno namučili da polože svaki ispit na osnovnim, master ili doktorskim studijama.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.