Vrijeme za čišćenje (naziva) mostarskih ulica

Neke mostarske ulice su devedesetih godina nazvane po dužnosnicima Nezavisne države Hrvatske (Al Jazeera)

Dok smo navikli da u Bosni i Hercegovini jedni uvijek pričaju o drugima, o zločinima i zlima drugih, iz zanemarenog Mostara dolaze drugačije vijesti. U Gradskoj Vijećnici, koja godinama ne ugošćuje gradske vijećnike, održan je okrugli stol o promjenama naziva ulica koje su ranih devedesetih dobile imena po nekadašnjim dužnosnicima Nezavisne države Hrvatske.

To je, što je prilično rijetko u Bosni i Hercegovini, ideja kojom se želi sprati krimen s cijeloga grada, pa i naroda, koji je nekada davno izabrao vlast i ljude koji su u njihovo ime nakitili mostarske ulice imenima likova koji se ne zaslužuju naći u nečijim adresama.

Svjesni su oni koji su okupljeni pod USAID-ovim projektom “Pro Budućnost” raspravljali o toj pokrenutoj inicijativi da s promjenama, makar one bile i pozitivne, neće ići tako lako. Iznenadit će – i “političko” Sarajevo, i apolitičan Mostar – da je pokretač inicijative, uz Vuka Bačanovića, Ivan Šušnjar, kojeg sjeverniji dio zemlje teško može staviti u istu rečenicu s pozitivnim promjenama.

‘Vremena koja su bila mračna’

No, i to je dokaz kako je Bosna i Hercegovina teško tlo za sijanje promjena, jer, svjesni smo toga godinama, navikla je ova zemlja da se u njoj “ne talasa” i da se o promjenama samo priča, a da se greške, zločini i zla vežu samo uz druge. Balvani se u slijepoj Bosni i Hercegovini nikako ne vide u svom oku.

Šušnjar i Bačanović aktivirali su priču, o kojoj se i ranije govorilo, u studenom prošle godine. Pokrenuta je i peticija, a ideja o tome da se ulice Mile Budaka, Vokića i Lorkovića, Ive Zelenike Tabornika, Jure Francetića… zamijene imenima nekih boljih ljudi naišla je na brojna odobravanja. Čak su i ranije nepoznati studenti prikrivali ploče s imenima ulica, tražeći nove nazive, što je i tada, kao i sada, značilo da postoji volja da se jedna mrlja iz prošlosti, ma koliko se ona nekome činila beznačajnom pločom na mostarskim pročeljima, izbriše i da se učini jedan, doduše zakašnjeli, korak naprijed.

A posrnulom Mostaru svakako treba koraka naprijed. Ovo će, poručeno je s okruglog stola, na neki način vratiti povjerenje, koje je, kako je istaknuto, najpotrebnije ovom gradu, baš kao i veće razumijevanje. Sam mostarski gradonačelnik Ljubo Bešlić rekao je kako je grad dijelom bio zatočenik “vremena koja su bila mračna”; podsjetio je kako se pokušalo mijenjati nazive ulica, ali je sva priča propala zbog nedovoljno ruku u zraku.

Naravno, cijela priča povukla je tada, a ne treba sumnjati da će i sada biti tako, raspravu i o nekim drugim spornim imenima nekih drugih ulica čiji nazivi smetaju nekome drugom ili trećem.

Hoće li pomoći uspavani OHR?

Mostarski gradonačelnik rekao je kako je grad, kojim je još uvijek prisiljen upravljati, često zatvorenik vremena koja su bila mračna, ali i da ova mostarska priča, koja bi mogla Mostar preimenovati u neki drugi, bolji slučaj, može biti inicijativa da se i u cijeloj Bosni i Hercegovini krene u obračun s mračnim vremenima i njihovim tragovima. A tu će, budimo iskreni, biti prilično puno posla, baš kao što je bilo puno mrakova i vremena, što daljih što bližih, u mraku.

Istina je i da će mostarska inicijativa, koja, pak, nije potekla od šutljivih i apolitičnih Mostaraca, nego od aktivista i novinara iz Posušja i Sarajeva, doduše s mostarskim korijenima, na svjetlo izvući i neke druge mrakove, ali će izvući i potrebu nas samih da se suočimo sa sobom i mrakovima koje smo tjerali u nove mrakove.

Bačanović kaže kako moramo uvidjeti koliko je naše društvo, ustvari, društvo mržnje i bez fašizma te da se mora priznati da se u Bosni i Hercegovini barata i antifašizmom ispražnjenog sadržaja. Ovime bismo se trebali suočiti i s činjenicom koliko mlade držimo u kulturi rata i koliko ih toj kulturi učimo. Šušnjar kaže kako je ovo još jedno mostarsko smeće, koje ima značajan utjecaj na psihologiju čovjeka, pa se ljudi jednako nelagodno osjećaju živeći pod spornim adresama, kao i u komunalnom kaosu, kojeg Mostar postaje prijestolnica.

No, kao i u svim pozitivnim pomacima, i u ovome bi Mostar mogao ostati nemoćan, jer su mu ruke bez Gradskog vijeća prilično vezane. Ideja je da se Ured visokog predstavnika međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini uključi u ovo “čišćenje” te da dozvoli prvom čovjeku grada da se preimenuju ulice. Pitanje je samo hoće li uspavani OHR reagirati na pozitivni mig iz grada kojeg je, nametnutim Statutom Grada, sam uvalio u političko blato iz kojeg nikako da se iščeprka.

‘Otkud njega tamo s njima?’

Inicijativa i trag mostarskog svjetla u našim tunelima će sigurno, u moru “krupnijih” tema o mnogim mrakovima na koje smo navikli oči, ostati nezamijećena i nedignuta na “višu razinu”. Naviklo se, nažalost, da iz Mostara dolaze samo vijesti o slučaju i slučajevima. Isto tako, navikao se i Mostar, isto tako nažalost, na svoje blato i puzanje u vakuumu, koji mnogima pogoduje.

Suočit će ova inicijativa Mostar s Mostarom, a da će biti tako govori i slučaj jednog od glasnijih podržača ove inicijative, kazalištarca Seada Đulića, koji je rekao kako su ga neki “dušobrižnici”, kad su čuli da je podržao inicijativu, upitali “otkud njega tamo s njima?” Pitanje je to iz mračnih vremena, koje će ukidanje mračnih naziva nepometenih ulica ponovno izvući na površinu i zatražiti odgovore kakve se to strane u Mostaru još uvijek uzgajaju i zagovaraju, pa i od onih koji se kunu u brisanje svih strana.

S druge strane, reći će mnogi kako je riječ o još jednom pranju ruku sadašnje vlasti u ime nekih ranijih podizača ruku. Pitanje je da, ako se mogao, bez Gradskog vijeća i visoke politike, spomenik Marku Maruliću preko noći maknuti s javne površine i odbaciti kao otpad, uz obrazloženje da je “ružan”, kako se to ne može preko noći donijeti odluka o micanju još jedne mostarske ružnoće. Odgovor je da se i u mračnom Mostaru i u mračnoj Bosni i Hercegovini sve može kad se hoće samo treba, valjda, sačekati pravu noć.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera