Vrijeme da se pozabavimo milionima ISIL-ovih simpatizera

Na međunarodnom nivou je u znatnoj mjeri prisutna bojazan da će se hiljade boraca oružane grupe Islamska država u Iraku i Siriji i njihove vođe sliti u mnoge države – sada kada su Raqqa i Mosul oslobođeni – a fokus je na mogućim terorističkim prijetnjama od obnovljene globalne podzemne vojske frustriranih radikala.

Ovaj uski fokus će pojačati radikalizam i očaj koji muče arapske i druge države već decenijama, iz dva ključna razloga: zanemaruje važnije pokretače ekstremizma i nasilja u arapskom svijetu iz kojih su nastali i Al-Kaida i ISIL, i ignorira surovu realnost da su možda deseci miliona običnih muškaraca i žena Arapa postali simpatizeri ISIL-a i Al-Kaide, što teroristima koji bježe iz Raqqe i Mosula olakšava pronalazak skloništa gdje će se regrupirati i ponovo boriti.

Fokusiranje na vojne napade protiv ISIL-a je sasvim razumno, ali ova metoda bez popratnih mjera samo ponavlja iste greške koje bliskoistočne i zapadne vođe  prave proteklih 25 godina u borbi protiv Al-Kaide i njenog potomka ISIL-a. Pretjerani fokus se stavlja na sigurnosne reakcije, dok jačanje arapskih diktatorskih režima ignorira ključne političke, socijalne, ekonomske, psihološke i druge faktore koji se moraju riješiti da bi se uistinu “porazili” i eliminirali ovi pokreti.

Milioni simpatizera

Istjerivanje ISIL-a iz Raqqe i Mosula možda je čak povećalo naklonost i praktičnu podršku ovoj grupi među običnim građanima širom Bliskog istoka. Deseci hiljada ISIL-ovih boraca i njihove birokratske podrške u teritorijama koje trenutno kontroliraju sami su po sebi dovoljna prijetnja. Trebali bismo usmjeriti pažnju na dosta veću – i sve jasniju – realnost da možda do 30 ili 40 miliona ljudi širom arapskog svijeta izražava naklonost, podršku ili odobravanje za ISIL i njegove postupke, a što se zna na osnovu brojnih pouzdanih anketa provedenih među arapskim javnim mnijenjem.

Arapski svijet je sada suočen sa tri velika izazova u periodu nakon oslobođenja Raqqe i Mosula. Prvi izazov je veoma veliki apsolutni broj ISIL-ovih “simpatizera”; drugi su brojni razlozi za ovu situaciju u gotovo svim sektorima društva; treći je taj što će se broj boraca i simpatizera ISIL-a vjerovatno povećati ako se uništi ova grupa, a ne uradi se ništa da se poprave loši uslovi koji su natjerali milione očajnih Arapa da se okrenu ka ISIL-u kao zadnjem izlazu.

Ankete i analize tokom protekle decenije pokazuju da stalnih četiri do deset posto Arapa izražava određeni stepen razumijevanja, naklonosti ili direktne podrške za aktivnosti ili motive ISIL-a ili Al-Kaide. Stvarni procent simpatizera u nekim državama dosezao je 40 posto ili više u nekim godinama, s velikim fluktuacijama, što je obično reakcija na trenutne događaje. Pa ipak, glavna podrška ISIL-u među Arapima uglavnom se kreće u rasponu od četiri do deset posto. To znači da od 400 miliona Arapa danas, između 16 i 40 miliona ljudi ima razumijevanja za ISIL, podržava njegovu misiju ili taktike, smatra njegove ciljeve ili postupke kompatibilnim s islamskim principima, ili, na neki drugi način, smatra ISIL pozitivnim, ili ima razumijevanja za njegove ciljeve.

Jedna mogućnost je da frustrirani Arapi koji pokazuju razumijevanje za ISIL ne bi aktivno pomagali ovoj grupi, već je vide kao način da izraze svoj bijes prema svojim vladama i društvima, budući da se ISIL direktno suprotstavlja svim vladajućim arapskim elitama. Sve i ako prepolovimo ove cifre, da ne riskiramo, i dalje između osam i 20 miliona Arapa doživljava ISIL pozitivno na neki način. Trenutni, zastrašujući aspekt u vezi ovih cifara je, osim osnovne baze simpatizera koja opstaje u regiji, da bi milioni ljudi mogli umnogome olakšati ISIL-ovim militantima koji bježe iz Raqqe i Mosula da nađu utočište na sigurnim mjestima u brojnim arapskim državama.

Problematičniji su brojni razlozi zbog kojih milioni Arapa pokazuju razumijevanje za ISIL i Al-Kaidu. Istraživanje koje sam provodio prošle godine o brojnim razlozima arapskog nezadovoljstva ukazuje na postojanje 60 različitih razloga zbog kojih se ljudi pridružuju ovoj grupi, pokazuju naklonost ili podržavaju ISIL. Ovi razlozi se mogu razvrstati u pet kategorija koje dotiču većinu građana: životni standard (smještaj, plata, zdravstvena njega, pristup vodi, javni prevoz…), ljudske sposobnosti i mogućnosti (obrazovanje, poslovi, pristup kapitalu), lične slobode i prava (političko učešće i odgovornost, sloboda izražavanja, kulturni diverzitet), reakcije na politike vlastite vlade ili agresivnih stranih vlada, psihološka i lična pitanja koja uključuju pozitivne religijske vrijednosti uporedo s negativnim osjećanjima bespomoćnosti, nedostatka smjera i, u krajnjoj liniji, beznađa.

Globalni ‘rat protiv terorizma’

Kombinacija dva ili više ovih uslova vodi ljude u ruke ekstremista, a najčešći sentiment među onima koji se pridruže ISIL-u ili su mu skloni jeste želja da promijene svoj život koji karakteriziraju ugroženost, slabosti i patnje u novi život definiran snagom, svrhom, usmjerenjem i ponosom. Važno otkriće anketnog centra iz Dohe u 2014. godini, koji je u istraživanjima obuhvatio 12 arapskih država, jeste nepostojanje veze između religioznosti i podrške ISIL-u; drugim riječima, većina simpatizera ISIL-a nije motivirana vjerskim sentimentima, već prije političkim, društvenim, ekonomskim i drugim problemima. (PDF).

Dvije povezane stvari treba naglasiti: prvo, bilo kakav ozbiljan pokušaj da se uništi ISIL ili drastično smanji broj njegovih sljedbenika zahtijeva potpuno razumijevanje faktora koji su doveli do uspona ove grupe u prvom redu; i drugo, mnogi od tih faktora se tiču gotovo svake dimenzije života, što znači da jedino sveobuhvatne reforme u arapskom svijetu, zajedno s vojnom akcijom, mogu donijeti pobjedu u ovom ratu. Ovo bi trebalo biti još evidentnije u pogledu globalnog “rata protiv terorizma”, jer vojni napadi nisu uključivali poboljšanje uslova koji su preobrazili obične građane u očajne teroriste.

Ove činjenice su šokantne po svim standardima, ali najvažnije od svega, trebale bi nagnati arapske i strane političke lidere – koji se sada bore protiv ISIL-a vojnim metodama – da počnu ozbiljne reforme kako bi se riješili društveni, politički, ekonomski i drugi duboko ukorijenjeni problemi u arapskim društvima zbog kojih obični muškarci i žene sa naklonošću gledaju na ISIL.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera