Vreli avgust u Rusiji: Za opoziciju ili Putina?

Ruske vlasti odlučno su gušile proteste u Moskvi (EPA)

Masovna hapšenja u Moskvi, na protestima zbog zabrane kandidovanja opozicionih predstavnika za septembarske izbore u gradsku skupštinu, postali su ključna tema u nezavisnim medijima u Rusiji i na društvenim mrežama. Ruska policija je oštro reagovala protiv učesnika skupova 27.jula i 3.avgusta, mada po proceni samih policijskih organa na ove proteste je došlo svega nekoliko hiljada ljudi.

Na ovim protestima je privedeno oko 2.400 građana (27. jula oko 1.400, a 3. avgusta oko 1.000). Pretučeno je više demonstranata i običnih pešaka, koji tvrde da nisu ni čuli za protest, niti za probleme nekih kandidata.

Inače, odluka vlasti da zabrani nekim aktivistima da se kandiduju na izborima doneta je zbog, kaku kažu, nedovoljnog broja prikupljenih potpisa u njihovu podršku. Ovo je zapravo teško proveriti u netransparentnom biračkom sistemu, koji od potencijalnih kandidata traži da ispune skoro nemoguće uslove. Dakle, svaka “nepodobna” osoba može biti na vreme diskvalifikovana iz tehnickih ili drugih razloga.

Ko izaziva sukob?

Državni istražitelji su podigli najmanje 9 krivičnin prijava za nasilje nad policijom. Neki od učesnika protesta mogli bi se suočiti sa kaznom zatvora do 15 godina. Vlasti i mediji pod kontrolom Kremlja govore o provokacijama te izazivanju nemira, mada u protestima nije bilo materijalne štete, dok ozbiljne povrede su zadobili samo demonstranti. Privedeni kažu kako su policajci pretili da će njima odseći prste, te da će oni završiti u mrtvačnici. Ali, u ovom slučaju nema reakcije nadležnih organa.

Pored toga, izrečeno je više od hiljadu administrativnih kazni građanima, koji su privedeni tokom demonstracija. Ove kazne su znatno pooštrene nakon masovnih protesta 2011. – 2012. godine, kada je popularnost predsednika Vladimira Putina pala na najniži nivo.

Prema svedočenju velikog broja novinara, koji su u subotu izveštavali iz centra Moskve, policija je delovala tako da je stvorila gužvu na glavnim lokacijama protesta. Ulaz u metro bio je zatvoren, dok su neke ulice bile blokirane. Hiljade policajaca uz podršku helikoptera držali su centar Moskve pod kontrolom. Na kraju ljudi su se našli u klopci: neki nisu mogli da napuste skup, čak i ako želeli. U masi nije bilo koordinatora protesta. Policija je pre svega hapsila muškarce i one koji su ovaj događaj snimali na mobilne telefone.

Ceo dan nezavisne medije i društvene mreže prenosili snimke grubog zatvaranja građana u pripremljene unapred policijske autobuse, te premlaćivanja ljudi koji nisu pružali nikakav otpor, poput oborenog bicikliste. Većina ljudi ubrzo je puštena na slobodu, ali deo njih je ostao u pritvoru.

Mnogi pritvorenici su ispitani kao svedoci u krivičnom postupku “o masovnim neredima”, koji je otvoren posle najznačajnih demonstracija 27. jula, kada je došlo do sukoba sa policijom.

Udar na lidere protesta

Policija je neposredno pred protest 3. avgusta privela poznatu aktivistkinju Ljubov Sobolj, koja zadnih dana štrajkuje glađu zbog zabrane kandidovanja na moskovskim izborima. Sobolj je faktički bila jedina poznata opoziciona ličnost, koja je izbegla hapšenja nakon demonstracija 27. jula. Večina poznatih organizatora protesta od kraja jula je u pritvoru.

Najistaknutiji opozicionar Aleksej Navaljni je uhapšen je 24. jula i osuđen na 30 dana zatvora zbog pozivanja na neodobreni skup. (On je više puta zatvaran u proteklih nekoliko godina zbog organizovanja anti-vladinih protesta). Među poznatim aktivistima uhapšenim u poslednih nekoliko dana su Ilja Jašin, Dmitrij Gudkov, Vladimir Milov i Julija Galjamina.

Navaljni, dugogodišni antikorpucijski aktivista i žestoki Putinov kritičar, tvrdi da je u pritvoru preživio pokušaj trovanja. Dobro vidljivu alergijsku reakciju potvrdili su lekari, međutim rukovodstvo bolnice gde je Navaljnom pružena hitna pomoć negiraju da je bio otrovan.

Ipak, protiv Navaljnog (koji zbog ranije sudske presude ne može da se kandiduje na izborima) vlasti spremaju novu ofanzivu. U subotu je objavljeno da se vodi krivični postupak protiv njegovog “Fonda za borbu protiv korupcije” zbog navodnog “pranja novca”. Ova organizacija je objavila stotine dokumenata o korupciji na vrhu ruske države, ali, prema stavu istražitelja, ona se finansira od “kriminalnog novca”. Navedeni iznos “opranog novca” je jedna milijarda rubalja, odnosno oko 14 miliona eura.

Ruska policija je hapsila i novinare

Među glavnim izveštajima o bogatstvu ruskih činovnika je film “Fonda za borbu protiv korupcije” o premijeru Dmitriju Medvedevu, koji je do sada pregledan preko 30 miliona puta. Šef ruske vlade, kako se tvrdi, raspolaže vilama, jahtama i drugom imovinom u vrednosti od više milijardi.

Najnoviji izveštaji posvečeni su bogatstvu ljudi oko moskovskog gradonačelnika, Sergeja Sobjanina. Nejgova prva zemenica Natalija Sergunina i njena porodica, kako se tvrdi, raspolaže imovinom u vrednosti od 6,5 milijardi rubalja. Do sada nijedan od mnogobrojnih izveštaja o korupciji u vladajućim strukturama nije bio ubedljivo demantovan.

Kome smeta ‘šaka nezadovoljnih’?

Odluka o zabrani registracije opozicionih kandidata na septembarskim izborima vezana je za negativno iskustvo ruskih vlasti, kažu upućeni analitičari. Prethodnih godina je u Kremlju prevladao stav da realnoj opoziciji (a ne samo opozicionim strankama pod kontrolom Kremlja) može biti dozvoljeno učešće na izborima. S jedne strane, takav pristup služio je jačanju legitimnosti izbora, s druge strane, opozicija nikako nije smela da dobije značajne glasove.

No, 2013. Navaljni je osvojio više od 27 posto glasova na gradonačelničkim izborima u Moskvi, što mu je omogućilo prelazak na drugu političku razinu. Nakon toga mnogi opozicionari bili su izabrani kao opštinski poslanici, što je takođe povećalo njihov status u politici. Interesantno je da predstavnici zvaničnih vlasti nikada ne pominju ime Navaljnog u javnosti. “Nedozvoljeno ime” izbegavaju i novinari državne televizije, koja ostaje glavni izvor informacija za ogromnu većinu ruskog stanovništva.

Dakle, za ruske vlasti je neprihvatljivo učešće realnih opozicionara na novim izborima kako ne bi morali ih kasnije blokirati na političkoj sceni uz još veće troškove. Izgleda da vlasti nisu bile sigurne u poraz opozicije na moskovskim izborima u septembru. Međutim, ruski glasači postaju nepredvidivi, kako je između ostalog pokazalo nedavno glasanje u nekim ruskim regijama.

Ruski čvrsto orkestriran sistem ne dozvoljava nikakva iznenađenja i konkurenciju na političkom planu. Pogotovo u vreme novog pada rejtinga Vladimira Putina i vladajuće stranke “Jedinstvena Rusija”.

Kriza, revolicija ili ništa?

Posmatrači i politikolozi nagađaju šta će biti u narednom periodu. Govori se o svim mogućim scenarijama uključijući “revoluciju” i pad putinovog sistema, koji dosta otvoreno kliži prema diktaturi.

Nije teško primetiti da je u Rusiji zadnih meseci porasla protestna aktivnost. I to ne samo zbog političkih tema u Moskvi, već u različitim gradovima zbog neefikasnosti vlasti u rešavanju svakodnevnih problema. Veliki protest građana može uslediti kao zbog odluke vlasti o odlaganju otpada (Arhangelsk), tako i zbog namere da se izgradi nova crkva usred parka (Jekaterinburg). A da ne govorimo o šoku u ruskom društvu zbog odluke o naglom povećanju starosne granice za penzionisanje, koja je usledila nakon što je Putin dobio u 2018. godini novi šestogodišni mandat do 2024.

Dok neki govore o ozbiljnoj političkoj krizi i padu životnog standarda usled duge ekonomske recesije te izolacije zemlje (nakon pripajanja Krima i izbijanja rata u Ukrajini u 2014 godini), drugi navode da je uprkos svim problemima aktuelni sistem dovoljno čvrst da izdrži pritisak malobrojne opozicije i rastuće nezadovoljstvo građana.

Politolozi smatraju da Moskvu čeka “vreli avgust”, novi sukobi, te jačanje represije. Jer su u pitanju ne samo moskovski izbori, već dalja sudbina ovog nefleksibilnog političkog sistema. Ključno pitanje ruske politike je da li Putin može zadržati vlast nakon 2024. godine, u uslovima duboke ekonomske krize, pogotovo kada ima sve manje privlačnih opcija za produženje njegove vladavine.

Prema novom istraživanju, 38 posto građana ne bi želeli da Vladimir Putin ostane predsednik nakon isteka tekućeg mandata. Tokom protekle godine ovaj pokazatelj je znatno porastao. Ostaje da se vidi šta će odlučiti Kremlj.

Izvor: Al Jazeera