Oglasi

Vraća li pokret 'Ustaj' vitalnost njemačkoj ljevici?

Novi pokret, navode Al Jazeerini sagovornici, predstavlja svojevrstan odgovor na desničarske populiste.
Mnogi unutar Ljevice smatraju da ovaj pokret zapravo služi samo za promociju WagenknechtEPA

U jeku evidentnog jačanja desničarsko populističkih struja u Evropi i sve veće bezidejnosti lijevih opcija da se suoče sa izazovima globalizacije i današnjih političkih kretanja, u Njemačkoj se pojavio pokret ‘Aufstehen‘ (Ustaj) čiji je cilj, kako je to navedeno na predstavljanju, da ujedini stranke lijevog političkog spektra u toj zemlji i tako vrati snagu ljevici.

"Naš cilj je promijeniti stav stranaka i više socijalne pravednosti u društvu“, rekla je prilikom predstavljanja u Berlinu političarka stranke Ljevica Sahra Wagenknecht koja zajedno s bivšim šefom Socijaldemokratske stranke Njemačke (SPD) i svojim partnerom Oskarom Lafontaineom stoji iza ovog projekta.

Wagenknecht je objasnila kako je potrebno ujedinjenje snaga na lijevom političkom spektru kako bi ova politička opcija doživjela više uspjeha na parlamentarnim izborima.

Ona je objasnila kako inicijativa Ustaj već uživa podršku više od 100.000 građana.

Vratiti birače desničarsko populističkih stranaka

Uz Wagenknecht su inicijativu predstavili i bivši čelnik Zelenih Ludger Volmer i socijaldemokratska političarka Simone Lange.

Čelnici svih triju parlamentarnih stranaka iz lijevog političkog.

Andreas Noelke, profeosr političkih nauka na Goete Univerzitetu u Frankfurtu, izdao je početkom 2018.  knjigu Linkspopulaer, za koju mnogi smatraju da je ‘šablon‘ za pokret ‘Ustaj‘.

Noelke, koji je i sam dio pokreta, za Al Jazeeru kaže da Ustaj želi vratiti one birače desničarsko populističkih stranaka, koji te opcije ne biraju iz rasističkih i šovinističkih opredjeljenja, nego zbog materijalnih briga.

Izvorne ideje ljevičara

Nenad Radičević smatra da bi ovaj pokret na njemačkom nacionalnom nivou mogao da znači svojevrsno bolje profiliranje lijevo orijentiranih ideja, sa ciljem da bude ljevičarska alternativa AfD-u.

Problem je, navodi, što, prema posljednjem istraživanju javnog mnijenja koje je uradio institute Civey, samo 19,8 posto ispitanika vjeruje da ovaj pokret dugoročno ima šansu, dok je skoro dvije trećine ispitanih Nijemaca skeptično da bi ovaj pokret mogao da pokrene birače.

“Ipak, insistiranjem na temama kao što su, ugovori o radu, bolje i pristupačnije obrazovanje i zdravstvena zaštita, rast plata i penzija tako da prate ekonomski uspeh Nemačke a ne da su ispod nivoa koji pojede inflacija, mogli bi da budu uspešan način da ovaj pokret, ne samo nezadovoljne birače okrene levici, već i same levo orijentisane stranke, pre svega SPD, okrene izvorno levim idejama“, kaže Radičević.

“Ovdje se radi i o slabljenju desničarsko populističkih stranka, kao što je Alternativa za Njemačku, i ponovnog osvajanje ljevičarske većine, kako bi se politika opet mogla brinuti o stvarima ekonomski slabijih“, kaže Noelke.

Noelke podržava pokret jer smatra da u Njemačkoj već dugo vremena stvari ne ide u pravom pravcu, pogotovo na lijevoj strani političkog spektra.

“Sve tri ljevičarske stranke ne pokrivaju spektar kojeg ja u svojoj knjizi nazivam lijevo-komunitarnim: pozicija, koja glede ekonomske i socijalne politike ide jako u lijevo, ali izražava sumnju prema određenim formama globalizacije i Evropske unije“, navodi on.

Fokus na socijalnim pitanjima, ali i izbjeglicama

Dodaje da se, ipak, mora razlikovati između njegovog stava i funkcije pokreta Ustaj.

“Taj pokret se ne treba samo skupiti ljude koji imaju specifična zajednička uvjerenja, nego što više ljudi iz SPD-a, Ljevice i Zelenih. Kasnije program ovog pokreta, na kojem se još mora raditi, sigurno neće biti identičan sa mojim, morat će se praviti kompromisi. Nadam se, ipak, da će ići više u pravcu lijevog komunitarizma, nego što je to slučaj kod tri ljevičarske partije u Njemačkoj“, smatra Noelke.

Fokus pokreta će biti na socijalnim pitanjima, ali i izbjegličkoj politici, u kojoj se po Noelkeu mora naći balans između desničarsko populističkog ljevičarsko liberalnog ugla, kako pitanja raspodjele izbjeglica ne bi bila izgurana na ivicu.

“Svi mi u ljevičarskim strankama se slažemo da se ništa ne treba mijenjati kada je u pitanju osnovno pravo na azil i da su potrebne opcije kako bi se to upravo učinkovito primjenjivalo. Slažemo se i oko toga da imamo obavezu prema ljudima iz ratnih područja, izbjeglicama. Veliki broj nas u pokretu Ustaj je mišljenja da bismo puno više nego prije trebali pokušati izbjegličke tokove tako što ćemo se boriti protiv razloga bijega i tako što ćemo puno više podržavati regije iz kojih oni dolaze“, ističe on.

Profesor u Centru za primijenjeno istraživanje politike na Ludwigs-Maximilian Univerzitetu u Minhenu Werner Weidenfeld kaže za Al Jazeeru da se tradicionalna stranačka država dramatično trese.

“Narodne stranke su se smanjile na “patuljasti format“.  Nekadašnji standardni birači su postali rijetkost. Učinak stranak je minimaliziran. Političko tržište je otvoreno za populističke povike. Promjenjivo raspoloženje čini svaku političku ponudu kratkotrajnom inicijativom. Veliko povjerenje iz nekih starih vremena je nestalo, a nema više ni stabilnosti u tom smislu“, kazuje Weidenfeld.

Zajednička perspektiva ljevičara

Navodi da dosadašnje interpretacijske pomoći, u vidu desno i lijevo ili konzervativno i progresivno, ne pomažu više u vremenu novih kompleksnosti i nove konfuzije.

Weidenfeld smatra da je zbog upravo zbog toga u političko strateškoj filozofiji Oskara Lafontaina, iskusnog političara Ljevice, pravi momenat za organizaciju novog pokreta.

“Svi oni, kojima nedostaje lijeva orijentacija u ovoj Republici, trebaju dobiti zajedničku perspektivu za uspjeh, koju im ne mogu ponuditi izlizani SPD, umirujući Zeleni, a ni umorna Ljevica/PDS“, smatra on.

Weidenfeld navodi pretpostavke, za koje on smatra da su potrebne za uspjeh ovog pokreta.

“U ovakom kriznom i rizičnom političkom kontekstu u cijelom svijetu, potrebna je nova kompozicija slike društva. Tu politika mora više ponuditi. Strategija za oblikovanje evropskog kontinenta je izgubljena. Nabrojavanje kamatnih stopa i nerviranje zbog neuračunivosti američkog predsjednika tu ne pomažu“, smatra on.

Pod intelektualnim vodstvom Oskara Lafontaina, smatra Weidenfeld, će pitanja reguliranja međunarodnih konflikata, kao i društvenih posljedica nove tehnloške epohe, biti približena odgovoru.

“Svaki razgovor sa Lafontaineom prenosi zajedničku spoznaju: Politici, koja želi orijentirati, je potreban narativ. Osnivanje ovog ljevog pokreta može biti više nego samo stranačka pretpostavka, tada kada se slika razmišljanja i osjećaja nove Ljevice vitalizira i mobilizira i onda kada je druge građanske stranke prepoznaju kao jaki poziv na buđenje. Tada može momenat ljevičarsko probijanja voditi u novu eru vitalnosti demokratije“, mišljenja je Weidenfeld.

Nenad Radičević je vanjskopolitički komentator i dopisnik iz Njemačke za brojne medije na Balkanu ističe da je osnovni cilj ovog pokreta da svojim djelovanjem utiče na lijevo orijentirane stranke i političare u Njemačkoj da se čvrsto drže lijevih političkih ideja i stvore atmosferu koja bi za rezultat imala da poslije narednih parlamentarnih izbora dođe do formiraja lijevo orijentirane vlade, najvjerovatnije takozvane crveno-crveno-zelene koalicije SPD-a, Zelenih i Ljevice.

Radičević, kao i Noelke, ističe da ovaj pokret predstavlja svojevrstan odgovor na desničarske populiste, prevashodno AfD, koja je protekle tri godine uspijeva da privuče nezadovoljne birača podjednako lijevih i desnih ideoloških ubjeđenja.

“AfD je uspeo antiimigrantskom retorikom da privuče naklonost bezmalo svih građana koji glasaju iz protesta zbog nezadovoljstva etabliranim strankama, a levičarske stranke nisu uspele da ih privuku, iako većini ovih glasača nisu najveći problem izbeglice, već socijalna nesigurnost. Dakle, tipična levičarska tema“, navodi Radičević.

Razlike između Wagenknecht i rukovodstva Ljevice

Wagenknecht, nastavlja on, ovaj pokret vidi kao hrabrost da se prevaziđe neoliberalni mainstrem i globalizacija kojom upravljaju korporacije, razarajući državu blagostanja.

“Međutim, problem je što mnogi unutar njene stranke, Levice, smatraju da ovaj pokret zapravo služi samo za promociju Wagenknecht i kao potencijalna platforma za podelu ili preuzimanje Levice. Već godinama su vidne razlike između Wagenknecht i ostatka rukovodstva Levice, pri čemu je sukob oko migrantske politike eskalirao proteklih godinu dana. Za razliku od zvaničnog stava partije, Wagenknecht je protiv otvorenih granica i protiv garantovanja migrantima neograničenog pristupa nemačkom tržištu rada. Njen oštriji stav prema ratnim izbeglicama i kontroli priliva migranata doveo je u sukob sa dobrim delom rukovodstva stranke“.

A kritičari sumnjaju, kaže, da će ovaj pokret koristiti za promociju svojih ideja baziraju i na tome što su pokret podržali mnogi lijevo orijentirani intelektualci, koji su kritizirali njemačku izbjegličku politiku.

Među njima se ističe poznati njemački dramaturg Bernd Stegemann, koji je u svojim esejima o populizmu i političkoj korektnosti isticao da je primanje migranata u Njemačku otežalo život ljudima koji već moraju da se bore za slabo plaćene poslove i pristupačne cijene stanova.

Oštriji stav prema migrantima

“Wagenknech i Stegemann su proteklih dana objavili autorski članak u kojem se zalažu za „realističnu“ migrantsku politiku, između populističke antiimigantske ozlojađenosti i „neograničene“ dobrodošlice za novopridošlice. Oni, međutim, ističu da ljudi imaju sve razloge da budu ljuti na „one gore“ jer „rade na kratkoročnim ugovorima ili imaju premale penzije, a deca ne mogu da im dobiju pristojno obrazovanje jer se javne škole raspadaju i nemaju dovoljno nastavnike“. Dakle, očigledno je da pokušavaju da insistiraju na temama socijalne pravde uz oštriji stav prema migrantima, jer to dobro prolazi kod nezadovoljnih birača“, ističe Radičević.

Zasad, zaključuje on, je to samo potencijal, “jer vodeće socijaldemokratske partije u Nemačkoj ali i ostatku Evrope, zasad ne pokazuju spremnost da svoju borbu za radnička prava vode tako da dovedu u pitanje postulate aktuelnog neoliberalnog kapitalizma u Evropi, postulate koji doprinose da, naročito u Nemačkoj, raste jaz između bogatih i siromašnih, a država blagostanja se postepeno urušava“.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.