Voja Brajović: Glumački velikani poput Paje Vuisića su nezamjenjivi

Voja Brajović: Glumac nikada nije u penziji (Sr?an Ili? / Pixsell)

“Nagrada je jedina prava plata svakom umetniku, potvrda da se nije mnogo brukao u životu”, kaže glumac Voja Brajović, ovogodišnji laureat nagrade “Pavle Vuisić” za životno djelo (izuzetan doprinos umjetnosti glume u domaćem igranom filmu i njemu sličnim medijima).

Priznanje se sastoji od plakete sa likom Pavla Vuisića, djelo akademskog vajara prof. mr. Milorada Tepavca, monografije i dokumentarne filmske storije o dobitniku. Po tradiciji, nagrada se uručuje u Nišu, na Festivalu glumačkih ostvarenja domaćeg igranog filma “Filmski susreti” čije održavanje ove godine zavisi od epidemiološke situacije.

“Raduje me to što druge raduje što sam dobitnik ove nagrade. Evo nekoliko dana nakon objave o nagradi ljudi mi se javljaju jer se raduju, a meni baš to čini neko posebno zadovoljstvo. Sam Paja Vuisić bi to prezirao, on bi se prevrnuo u grobu da zna da se bilo šta zove po njemu”, kaže uz smijeh i dodaje:

“Paja je bio jedan povučen, skroman, skrušen, stidljiv čovek, a to je zaista odlika pravih ljudskih vrednosti. Ali dobro, ja sam imao priliku da ga upoznam, tako da znam da mu ne bi bilo krivo što sam ja dobio nagradu koja se zove po njemu.”

‘Bio je veliki umjetnik’

Prilika da sarađuje s Pajom Vuisićem pružila mu se još tokom najranijih glumačkih dana – prvo na filmu Šešir profesora Koste Vujića 1971. godine, kojeg je po scenariju Milovana Vitezovića režirao Vladimir Andrić, a potom i u Porobdžijama i Otpisanim.

“Sećanja na njega su upečatljiva, jer je on bio takav, izuzetan. A kao glumac je bio jako zahtevan. Ljudi ovako uglavnom misle da je lako raditi to što je on radio, da je on izvučen negde iz običnog života i ubačen u film. Nije. Bio je jako talentovan, studiozan, zahtevan i odgovoran prema onome što radi. Bio je veliki umetnik, daleko od svakog naturščika”, kaže.

Dodaje kako su glumački velikani poput Paje Vuisića nezamjenjivi.

“Velikani poput Paje Vuisića, Zorana Radmilovića, Gage Nikolića, Ljube Tadića su posebni i nezamenjivi. U našoj profesiji sigurno ima još takvih nezamenjivih umetnika, u njima treba tražiti nešto drugačije, ako ne i bolje”, ističe.

Pet decenija na sceni

U pet decenija dugoj glumačkoj karijeri Vojislav Voja Brajević ostvario je više od 130 televizijskih i filmskih uloga. Glumac nikada nije u penziji, kaže, zbog čega pun elana i zanesenosti scenom, karakteristične onima koji su na početku svoje karijere, ulogama pristupa i u osmoj deceniji.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

“U Srbiji se mnogo snima, to je hrabro, ali hvala Bogu da je tako, da ljudi imaju neku mogućnost da prežive. U proteklom periodu sam snimao nekoliko zanimljivih projekata – Dream team Miloša Radovića, to je jedna veoma zanimljiva i duhovita priča o ocu koji ima 11 sinova fudbalera. On pravi tim, a ja igram jednog legendarnog bivšeg fudbalera koji je bio trener raznim reprezentacijama pa sada dođe da radi s njima. Drugi projekat je serija Kralj Aleksandar koju prema romanu Vuka Draškovića režira Zdravko Šotra. To je zanimljivo štivo, potrebno kako bi se te istorijske ličnosti rasvetlile i kako bi se građani ove zemlje upoznali s prošlošću” smatra.

Desetine uloga ostvario je i u pozorištu, kako na sceni matičnog Jugoslovenskog dramskog pozorišta, tako i na scenama drugih pozorišta poput Zvezdara teatra, Ateljea 212, Beogradskog dramskog pozorišta, Srpskog narodnog pozorišta iz Novog Sada, Crnogorskog narodnog pozorišta iz Podgorice… Povratak na pozorišnu scenu, koji je zbog nepovoljne epidemiološke situacije odgađan nekoliko puta, jedva čeka, priznaje i dodaje “kako nije siguran kako će to izgledati”.

“Ja sam pozorišni glumac koji je bio upregnut kao svaki vučni konj pa sam u Jugoslovenskom dramskom pozorištu, inače najznačajnijem pozorištu na prostoru bivše države, vukao razne projekte, velike domaće i strane pisce, najznačanije komade koji su se mogli igrati. Nekada sam imao više pozorišnih predstava nego što ima dana u mesecu, znao sam igrati i 16 naslova u jednom mesecu. Sada ne igram toliko, jer su pozorišta jako opterećena neimaštinom i tim nesuvislim zakonima kojima se zabranjuje zapošljavanje i angažovanje. Sve su to stvari koje država ispušta, to je jedna jako družna priča koja me čini veoma depresivnim”, kaže Brajović na kraju razgovora.

Izvor: Al Jazeera