Vještačka inteligencija u obrazovanju: Otpor je uzaludan

'Danas živimo u sustavu u kojem su ljudi svakim danom sve više nepotrebni', kaže profesor Nikodem (EPA)

Brži, bolji, pametniji… Tako bi se mogli opisati napori Kine za svjetskom dominacijom kada je tehnologija, trgovina i proizvodnja u pitanju. Za ostvarivanje tih ciljeva potrebno je ogromno znanje, što je dovelo do ogromne ekspanzije u obrazovanju, do te mjere da se milioni učenika i studenata kao u profesionalnom sportu međusobno natječu, kako bi imali priliku da studiraju na najboljim univerzitetima.

Zemlja koja svakim danim naprednu tehnologiju sve viši čini neodvojivim dijelom života odlučila je napraviti korak dalje, te je u obrazovanje uvela i vještačku inteligenciju, koja bi mladima dala prednost u odnosu na konkurenciju iz ostalih krajeva svijeta. Prednost koja bi, ako se ovaj eksperiment pokaže uspješnim, postala svakodnevnica u obrazovanju svih naprednijih zemalja, što dovodi u pitanje budućnost i ljudskih nastavnika i načina na koji ćemo se školovati.

Doktor Krunoslav Nikodem, redovni profesor na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, podsjeća da je Kina prije nekoliko godina predstavila vrlo ambiciozan projekt istraživanja i razvoja vještačke inteligencije po kojemu bi za desetak godina bili vodeći u svijetu u tom području.

Uzaludni otpor

Regija je, kada su napredne tehnologije, u čudnoj poziciji. S jedne strane, kaskamo u uvođenju tehnologija koje su uobičajene u svakodnevnici širom svijeta, a s druge strane, mladi su poput mladih iz drugih zemalja i nemaju problema svakodnevno koristiti moderne uređaje. To dovodi do pitanja hoće li uvođenje vještačke inteligencije u obrazovanje u našem dijelu svijeta naići na nepremostive prepreke.

“Otpora će uvijek biti, no on je borgovski rečeno, uzaludan”, kaže profesor Nikodem, te dodaje da obrazovanje kod nas, uostalom kao i sve drugo, izrazito politizirano.

“To znači da je politički produktivnije staviti naglasak na sve veće tehnologiziranje obrazovanja, nego na stvarni interaktivni proces stjecanja znanja i vještina i kritičkog mišljenja. Osim toga, od uvođenja tehnologije u obrazovanje uvijek se može nešto i ‘zaraditi sa strane’, dok je predani rad nastavnika i učenika, profesora i studenata s tog stajališta potpuno besmislen i smiješan. U sustavu gdje je mišljenje orvelovski rečeno ‘temeljni zločin’ neki oblik ‘umjetnih nastavnika’, recimo programiranih od skupina koje upravljaju sustavom, bilo bi gotovo idealno rješenje. No dok se to ne dogodi svima nama koji još uvijek ljudski radimo u obrazovnom sustavu ostaje da promatramo kako taj sustav ‘svakoga dana u svakom pogledu’ sve više nazaduje i propada”, kaže stručnjak za cyber kulturu.

S tim u vezi su i postupci uvođenja vještačke inteligencije u obrazovni sistem, gdje se kao prednosti ističu pomoć u rješavanju standardiziranih testova i povećanje ravnopravnosti u pristupu i korištenju informacija i znanja, a kao nedostaci ističu se izostanak interakcije s profesorima, te neosjetljivost na važne vještine kao što su saradnja, komunikacija i kreativnost, dodaje.

Budućnost obrazovanja

“Uvođenje naprednih tehnologija u obrazovni sustav, u ovom slučaju različitih oblika umjetne inteligencije, nemoguće je zaustaviti, niti bi to bilo uputno. Drugo je pitanje je li to doista i potrebno. No to je povezano s pitanjem temeljne svrhe obrazovanog sustava. Što stoji iza pojmova i slogana o naglašavanju kreativnosti, individualiziranog pristupa, osiguranja kvalitete, problemskog pristupa, tableta i izvrsnosti? Težnja za socijalizacijom i obrazovanjem samostalnih i samosvjesnih, kreativnih i inovativnih pojedinaca i skupina koji su spremni nositi se s različitim problemima i vlastitim naporom i radom izgrađivati sebe i svijet oko sebe? Ili težnja za stvaranjem mase jednakih i jednoličnih pojedinaca, unaprijed određenih odlikaša i uvijek iznad prosječnih, neodređeno mrzovoljnih, zauvijek zagledanih u neki tuđi lik u zaslonu mobitela kojemu je bilo kakav oblik napora i rada potpuno nepoznata koncepcija? Napredna tehnologija može pomoći u oba slučaja, a na ljudima je da odluče o kojem je slučaju riječ”, smatra stručnjak za cyber kulturu.

A primjena vještačke inteligencije u naučnim krugovima nije novina.

Doc. dr. Dinko Osmanković sa Elektrotehničkog fakulteta u Sarajevu ističe da se već duže vrijeme u akademskoj zajednici koristi vještačka inteligencija pri radu.

Naučni rad

“Vrlo često kada čitamo zanimljive znanstvene članke, kroz platforme koje koristimo kao što su Google Scholar ili ResearchGate, dobivamo i prijedloge koji članci bi nam mogli biti zanimljivi. U suštini se radi o standardnom recommendation sistemu koji se koristi i u online prodavnicama kao što su Amazon ili eBay. Pored toga, u razvoju su sistemi za personalizirano učenje čija je namjena da bude prilagođena pojedincu a s ciljem poboljšavanja efikasnosti kako učenja tako i podučavanja”, dodaje.

Kako stručnjak iz Sarajeva kaže, Cerengo je jedan od popularnijih takvih sistema.

Sa druge strane, odavno se već koriste sistemi za prepoznavanje plagijarizma u akademskoj zajednici, a sve više koriste i u nižim stepenima obrazovanja.

Naravno, korištenje ovakve napredne tehnologije postavlja pitanje da li će ona u potpunosti istisnuti ljude iz obrazovnog procesa, odnosno da li se dosadašnji način prenošenja znanja u potpunosti promijeniti.

Osmanković navodi da se kroz personalizirano učenje to već na neki način dešava.

Primjera radi, Cerengo platforma prati korisnika/učenika sve vrijeme kroz učenje i testiranje.

Nove vještine

“Pored toga što može prepoznati buduće performanse učenika, posjeduje i prethodno spomenuti recommendation sistem koji omogućava poboljšanje krivulje učenja pojedinca. Time je poboljšano njegova/njena mogućnost učenja. Sa druge strane, ovi pristupi se ne oslanjaju na fleksibilnost ili maštovitost koja je ponekad potrebna kod podučavanja drugih. U tom smislu, nedostatak simboličnog i apstraktnog razmišljanja agenata vještačke inteligencije postaje ograničavajući faktor u obrazovanju”, kaže stručnjak sarajevskog ETF-a.

Kao i u slučaju svake promjene, pitanje je ko će od nje imati koristi, ali i ko će biti žrtva novina, odnosno ko će promjene najlakše prihvatiti, a ko će se s njom “mučiti”.

Profesor Nikodem kaže da uvođenje vještačke inteligencije u obrazovni sistem najviše odgovara onima koji upravljaju tim sistemom, kao i društvenim sustavom u cjelini.

“Ponovit ću još jednom nešto što često ističem, suvremeni kapitalistički sustav je sustav koji smjera stalnom uvećanju profita, a u ostvarenju tog suludog cilja osnovna prepreka su ljudi, stoga taj sustav jednostavno ne podnosi ljude niti išta ljudsko. Obitelj, kultura, vrijednosti, religija, obrazovanje, rad, spolnost i mnoge druge izvorne ljudske karakteristike, ukoliko se ne mogu iskoristiti za povećanje profita, predstavljaju nepotreban trošak. Danas živimo u sustavu u kojem su ljudi svakim danom sve više nepotrebni”, kaže profesor zagrebačkog Filozofskog fakulteta.

Što se tiče prihvatanja vještačke inteligencije kao nekog oblika ‘nastavnika’, on kaže da je logično pretpostaviti da će mlađe generacije, primjerice rođene u vrijeme razvoja Facebooka, biti sklonije prihvatiti takav način obrazovanja, dok će starije generacije će vjerojatno tome biti manje sklone.

Čudna pozicija

Vještačka inteligencija u obrazovanju dovodi dosadašnji nastavni kadar u čudnu poziciju. Da li će biti zamijenjeni, da li će sarađivati, hoće li biti na različitim stranama…?

Osmanković, koji je i sam dio obrazovnog procesa, smatra da svaki nastavnik pojedinačno kroz dobru strategiju može kvalitetno iskoristiti pristupe koje nudi ova tehnologija, ali i da to svakako zavisi od gradiva koje se podučava i samih učenika/studenata koji učestvuju u nastavnom procesu.

“Tako da mislim da se [vještačka inteligencija] može kvalitetno primijeniti u svim granama obrazovanja. Obzirom da se bavim, između ostalog, i apstraktnom matematičkom logikom, već 20-ak godina se intenzivno radi na razvoju sistema za provjeru matematičkih dokaza, a u novije vrijeme i sistema za automatsko dokazivanje teorema u matematici kao što je naprimjer LEO-II ili Coq. Ovdje navodim malo kompleksnije primjere koji se vrlo jednostavno mogu iskoristiti recimo u nastavi univerzitetske matematike.  Prethodno spomenuti sistem Cerengo se može koristiti u širem spektru oblasti obrazovanja, pogotovo u osnovnoškolskom i srednjoškolskom obrazovanju”, kaže stručnjak sarajevskog Elektrotehničkog fakulteta.

Izvor: Al Jazeera