Oglasi

Višegrad: 3.000 ruža za 3.000 ubijenih Bošnjaka

Svaki dan sam iz kuće gledala kako dovode na Most 'Mehmed-paše Sokolovića', ubijaju i bacaju ljude, ovo je krvava Drina, kaže jedna preživjela.
Piše:
Porodice ubijenih ogorčene su što 'ratni zločinci šetaju ulicama Višegrada'Al Jazeera

Piše: Elma Geca

Tri hiljade ruža spušteno je u subotu u rijeku Drinu sa obnovljene Ćuprije "Mehmed-paše Sokolovića" u Višegradu, u znak sjećanja na 3.000 ubijenih Bošnjaka u ovom gradu.

Molitva i cvijeće znak su da nikada neće biti zaboravljeni, no sa mosta u Višegradu, za koji porodice ubijenih tvrde da je jedno od najvećih stratišta, poslana je poruka nadležnim instutucijama da procesuiraju ratne zločince koji su i danas slobodni, dok porodice još traže tijela najmilijih.

Bol ne jenjava ni nakon 24 godine. Naprotiv, porodice ubijenih ogorčene su činjenicom da, dok se traga za posmrtnim ostacima više od 1.000 ubijenih, ratni zločinci šetaju ulicama Višegrada.

"Tužno je govoriti o emocijama, jer nema nijedne osobe koja nije nekog izgubila na ovom mostu. Cijeli svijet zna da su ovaj most, ova ćuprija, Drina, najveća grobnica na svijetu. Ne možemo biti zadovoljni procesuiranjem ratnih zločinaca, jer i dok mi ovo obilježavamo, oni šetaju slobodno", kaže Hedija Kasapović, predsjednica Udruženja Višegrad-92.

'Ovo je sve krvavo'

Prema podacima ovog udruženja, od maja do septembra 1992. godine u ovom gradu je ubijeno 3.000 Bošnjaka. Omer Šeta odveden je iz svog doma i od tada mu se gubi svaki trag.

"Sutra će biti 24 godine od kada je nestao. Nikad do danas ga nismo pronašli. Tuga i bol ostat će vječno. Niko da kaže gdje je, mada mnogi znaju. Nije samo moj brat nestao, mnogi su. Njega je odveo Milan Lukić, njega i braću Kurspahiće. Imaju živi svjedoci koji su to gledali, a iza njega je ostala supruga i dva sina", priča sa suzama Bahra Neretlić, sestra ubijenog Omera Šete.

Velika je bol i tuga u srcu Safeta Avdića iz Veljeg Luga, koji je, osim supruge, izgubio brojne članova uže porodice.

"Izgubio sam suprugu i još 24 člana iz familije Avdić za samo dvije sedmice. Svake godine sam ovdje, niti jedno tijelo nije ekshumirano. Teško je preživljavati ovo, kao da je bilo jučer. Mladi su otišli odavde, vani su ili u [entitetu] Federaciji [Bosne i Hercegovine], rijetki su povratnici, stariji uglavnom dođu, ko dobije donaciju, ali teško je i to. Treba apelirati na bošnjački narod da se vraća ovdje, da izađe i da glasa, jer ako ne glasamo ovdje i ne ostvarimo svoja prava, mi nemamo šta tražiti u ovom gradu", priča Safet Avdić.

Među preživjelim višegradskim Bošnjacima brojni su svjedoci teških zločina i pokolja na ćupriji, "kojoj ravne na svijetu nema". Iz svoje kuće na Bikavcu Behija Veljan, supruga ubijenog Ismeta, gledala je stravične prizore na Mostu "Mehmed-paše Sokolovića".

"Moj muž Ismet Veljan bio je među prvima u SDA [Stranka demokratske akcije] kad je Užički korpus [bivše Jugoslovenske armije] došao, oni su držali straže, bio je peti među njih 50. Odveli su ga i ubili. Prva grobnica koja je otkrivena u Kurtalićima, mislim 2000. godine, našli smo ga, nije imao glave, samo tijelo. Bio je zakopan na mezarju u Stražištu kao neidentificirvan, a na moj apel je ekshumirano tijelo i utvrđen identitet. Sve mi je pobijeno na Bikavcu, a danas mi je gore ovdje doći nego na Stražište, jer sam sa svoje kuće na Bikavcu gledala svaki dan kako dovode na most, ubijaju i bacaju s jedne i s druge strane, bila sam očevidac. Ovo je krvava Drina, krvavi Višegrad, sve je ovo krvavo", priča Behija Veljan.

Poriču jezivu prošlost 

Jedan od naozloglašenijih aktera bosanskog rata i najodgovorniji za ratne zločine u Višegradu Milan Lukić pravosnažno je osuđen na doživotnu robiju, a pred Haškim tribunalom i Sudom Bosne i Hercegovine osuđeni su i Sredoje Lukić (30 godina), Mitar Vasiljević (15 godina), Boban Šimšić (14 godina), Željko Lelek (13 godina), Momir Savić (18 godina), Nenad Tanasković (osam godina) i Novo Rajak (14 godina zatvora).

No, porodice žrtava nisu zadovoljne brojem procesuiranih i optuženih. Poručuju da pravde nad Višegradom neće biti dok svi odgovorni ne budu privedeni pred lice pravde te dodaju da nije rijetkost da se s njima svakodnevno susreću.

Dodatnu gorčinu izaziva činjenica da veliki broj sadašnjih građana Višegrada srpske nacionalnosti poriče jezivu prošlost ovog grada u bh. entitetu Republika Srpska, iako se lokacije na kojima su izvršeni zločini vide skoro sa svakog prozora.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.