Više informatike, više najboljih na svijetu

Piše: Tomislav Šoštarić

Vjerojatno je svatko tko poznaje roditelje male djece, ili je i sam roditelj, zamijetio kako djeca danas i prije nego stanu na noge posežu za mobitelima ili daljinskim upravljačima.

Djeca se vrlo brzo zanimaju za svijet koji ih okružuje, a u današnje vrijeme to je svijet visoke tehnologije. Slični su znatiželjni klinci ne tako davno bili Ivan Stjepanović i Robert Benić, danas učenici 2. i 3. razreda zagrebačke XV. Gimnazije, popularnog MIOC-a.

Obavezna informatika mijenjala bi sliku

Renata Gjurić i njezina dva učenika smatraju da bi slični uspjesi vjerojatno bili češći kada bi informatika u osnovnoj školi bila obvezni predmet i općenito manje zapostavljena – ovako sve ostaje na tome koliko koja škola ima ‘sluha’ za taj predmet i koliki je angažman profesora. 

“Kada vi gledate listu ovogodišnju, prošlogodišnju osnovnih škola koje su se natjecale i uspijevale, vidite da se ponavljaju i imena škola i imena kolega. Znači, prvenstveno ovisi o kolegama koji su spremni, koji se angažiraju i koji dobro rade u osnovnoj školi. Kad informatika postane obvezni predmet, sigurna sam da će se slika promijeniti, da će to biti šira priča”, kaže Gjurić.

Oni su bili u sedamnaestočlanom informatičkom timu te škole – 15 učenika i dvoje mentora – koji su se nedavno vratili sa sveameričkog informatičkog ACSL All-Star natjecanja na kojem su osvojili titulu najboljih na svijetu.

Počeo s programiranjem u drugom razredu

U konkurenciji je bilo 200 škola iz SAD-a, Kanade, Južne Koreje, Kine, Egipta, Rumunjske, Slovenije…

“Ja sam se odmalena zanimao za računala i uvijek sam tipkao po njima, crtao u ‘Paintu’ od malih nogu i zanimao se više za hardverski dio, ali onda smo našli tu udrugu, Zagrebački računalni savez i upisao sam se u drugom razredu osnovne škole. Tada smo počeli nešto malo s programiranjem i zainteresirali se za ovaj softverski dio i od tada je sve počelo”, kaže Ivan.

On je ove godine bio član intermediate tima, koji je osvojio drugo, dok su seniori i juniori osvojili prva mjesta.

“Počeo sam programirati u drugom razredu osnovne škole s ‘logom’ u Zagrebačkom računalnom savezu, ali evo ozbiljno tek od srednje škole. Možemo reći da je tu počelo nekako ozbiljno programiranje.”

Sustav natjecanja ima dva dijela – jedan je programski dio algoritamskog tipa, a drugi je teorijski, koji pokriva više područja informatike, u pismenom obliku.

Kontinuirani rad

Prvi dio je timski, drugi je individualni i svaki je, kaže Ivan, zahtjevan za svoj način.

“Trajalo je cijeli dan, vrlo zahtjevno. Ove godine možemo reći da je bilo nešto zahtjevnije za intermediate skupinu i za seniore, za juniore nešto lakše, ali trebalo se pomučiti za bolje mjesto.”

Ivanov kolega Robert Benić u seniorskom timu osvojio je prvo mjesto. I on se informatikom bavi od malih nogu.

“Osobno se bavim informatikom, prvenstveno programiranjem od 5. razreda osnovne škole, kada sam upisao informatiku kao izborni predmet. Odmah sam se zainteresirao za programiranje i već prve godine sam u jeziku ‘logo’ prošao na državno natjecanje i osvojio prvo mjesto. Sve do danas sam vrlo zainteresiran, danas radimo u drugim jezicima, imamo više znanja i naučili smo puno više nego u osnovnoj školi”, kaže Robert.

Postignuti uspjeh rezultat je kontinuiranog rada tijekom cijelog školovanja – trebalo je proći četiri pretkola i kvalifikacije za natjecanje, kaže Ivan.

Sve to pod nadzorom mentora – profesorica Renata Gjurić, kako sama kaže, više obavlja logistički dio, dok njezin kolega Nikola Dmitrović organizirano priprema učenike. Iskustvo je veliko jer na natjecanja, uz nekoliko propuštenih godina, ide od 1995.

Program, logistika i podrška

“Mislimo da je ta vrsta natjecanja odlična obzirom da se radi o timskom All-Star natjecanju, dakle treba naučiti u grupi procijeniti, organizirati tko će što raditi i analizirati, suradnja u grupi, a bez tog timskog rada nema napretka”, kaže Gjurić.

I dok stvar s nastavom informatike u srednjim školama, pogotovo gimnazijama, ne stoji najbolje jer se ovisno o tehnološkoj opremljenosti, angažmanu i broju profesora, ali i ‘vremešnom’ programu, često baratama zastarjelim sadržajima – dok je u osnovnima školama ona još izborni predmet -, MIOC učenicima, kako kažu, nudi mnogo bolji program.

No, u informatici se, kaže Gjurić, ne može napredovati ako učenici ne posjeduju bazična znanja, poput onih matematičkih.

Škola pruža logistiku i podršku te potiče na razne vrste natjecanja ukoliko učenici za nešto pokažu zanimanje. A uslijede i rezultati.

“Mislim zato što su naši učenici kompletni učenici, dakle mi njih ne usmjeravamo pa velimo ‘vi ćete sada samo informatiku se natjecati”. Dakle, kao prvo uopće ne potičemo na natjecanje, to je njihov osobni motiv, a kad se odluče za natjecanje, dajemo im dobru podršku. Oni su natjecatelji u svim granama znanosti, u principu su prirodnjaci pa su to matematika, fizika, informatika, nekako ‘prirodna’ trojka predmeta”.

‘Kućno’ savladavanje informatike

Mladi danas programerske i općenito informatičke sadržaje, kaže Gjurić, sve više svladavaju ‘intuitivno’ i izvan škole.

“Nekako ta informatika postoji i doma kod njih – dakle, ili su roditelji u toj priči, oni imaju računalo, računalo je već prozor u svijet. Ane kroz školu, oni sigurno nekako sami [uče informatiku], kroz podršku obitelji, udruge ili ako su u neke klubove uključeni. I ovi koji se nisu obrazovali u sustavu, ipak dođu malo spremni, tako da ove početne razlike vrlo brzo se premoste.”

I Ivanu i Robertu je u planu, nastavak školovanja. Iako znaju nekoliko kolega koji namjeravaju na Cambridge i druge poznate strane fakultete, većina njih, kažu, za sada je sklona ostati u Hrvatskoj – eventualno skupiti iskustvo u inozemstvu i pokušati se vratiti.

U inozemstvo po iskustvo

“Dobra je stvar u Hrvatskoj što naši fakulteti PMF i FER nisu loši fakulteti i imaš mogućnost otići zadnje dvije godine i dobiti iskustvo u inozemstvu. Neki najbolji će se vjerojatno odlučiti u inozemstvu studirati, znam par ljudi koji će otići i baš žele to, no većina dobrih ostaje u Hrvatskoj, tako da je to za Hrvatsku, eto, svakako dobro. Po pitanju diplomskog studija, nije da u Hrvatskoj nešto značajnije nedostaje naspram stranih fakulteta, ali što se zapošljavanja tiče, na žalost u Hrvatskoj se ne posvećuje dovoljna pažnja područjima koja su u razvoju, kao što je informatika, i volio bih da Hrvatska napreduje u tom smjeru, ali za sada su za to loši izgledi”, kaže Robert.

Ivan smatra da treba otići u inozemstvo i dobiti iskustvo. “A što se tiče povratka u Hrvatsku, svakako da bi trebalo jer bez tih mladih stručnjaka mislim da nema velikog napretka u hrvatskoj znanosti. A sad, za njih je možda i bolje da ostanu vani, ali lijepo je doći u Hrvatsku i biti u njoj”, dodaje.

Na natjecanju u SAD-u imali su i prilike vidjeti neka od najprestižnijih sveučilišta na svijetu – obišli su slavni Harvard te Massachusetts Institute of Technology (MIT), po kojem ih je proveo istaknuti hrvatski znanstvenik Marin Soljačić, profesor fizike na tom prestižnom institutu. 

Izvor: Al Jazeera