Višak zaposlenih, a manjak radnika u javnom sektoru

Dr. Đevad Šašić je profesor na Fakultetu za upravu Univerziteta u Sarajevu koji je autor knjige Menadžment javnog sektora koja je predstavljena prošle sedmice.

Doc. dr Đevad Šašić je docent na naučnoj oblasti ,,Menadžment javnog sektora” i prodekan za nastavu i studentski standard Fakultetu za upravu.

Sa profesorom Šašićem razgovaramo o stanju javne uprave u Bosni i Hercegovini, njenom poređenju sa susjednim i razvijenim državama Evrope, o tome šta otkriva sintagma “višak zaposlenih, a manjak radnika” u javnom sektoru…

• Često možemo čuti poređenja po raznim osnovama Bosne i Hercegovine i razvijenih država Evropske unije ili Skandinavije. Kakav je javni sektor u Bosni i Hercegovini u poređenju sa državama regije i razvijenim članicama Evropske unije?

Ustavno uređenje sa pet nivoa vlasti (državni, entiteski, kantonalni, gradski  i općinski)  zasigurno doprinosi neefikasnosti javnog sektora Bosne i Hercegovine. Takav javni sektor guši realni sektor skupom birokratijom i poreznim i parafiskalnim nametima zbog svoje veličine (javna potrošnja veća od 40 posto BDP-a) i nefunkcionalnosti.

Uistinu je teško izmjeriti i ocijeniti dobro upravljanje u državi pa tako bilo koje mjerenje ne može biti savršeno. Međutim, u svijetu postoji tzv. Worldwide Governance Indicators project koji se trudi da što bolje ocijeni upravljanje u preko 200 država oslanjajući se na nekoliko različitih dimenzija. Na temelju dugogodišnjeg istraživačkog programa Svjetske banke (Worldwide Governance Indicators -WGI), pokazatelji upravljanja širom svijeta obuhvaćaju šest ključnih dimenzija upravljanja: sloboda građana u odabiru vlade, politička stabilnost i odsustvo nasilja, efikasnost vlade, kvaliteta regulativa, vladavina prava i kontrola korupcije.

Izvor: https://info.worldbank.org/governance/wgi/Home/Reports

Kao što je prikazano na slici iznad efikasnost vlade u BiH više ima „kozmetička poboljšanja“ i taj indeks efikasnosti je najmanji je u odnosu na zemlje regije. Tako je 2009. godine efikasnost iznosila 26.79 posto, 2016. godine 36.54 posto, dok je 2019. iznosila 28.85 posto. Od zemalja u regiji najveći indeks efikasnosti vlade ima Hrvatska (67.31 posto).

Prema metodologiji izračuna indeksa, Slovenija je ove godine ostvarila najbolje rezultate globalne konkurentnosti u regiji (35. mjesto). Može se reći da je dobre rezultate ostvarila i Hrvatska koja se sa 68. mjesta prošle godine pozicionirala na 63. mjesto ove godine. Crna Gora je napredovala sa 84. mjesta na 73., dok je Srbija, iako dobro rangirana u odnosu na zemlje okruženja ove godine nazadovala za 7 pozicija u rangu u odnosu na prethodnu godinu, te se sa 65. mjesta pozicionirala na 72. Od 7 zemlja u okruženju, Bosna i Hercegovina je nazadovala za jedno mjesto i rangirana je na posljednjem, 92.  mjestu.

Krajnji zaključak je da je i ove godine BiH najmanje konkurentna zemlja od svih zemalja u regiji kada su stubovi konkurentnosti u pitanju, i ovogodišnji izvještaj pokazuje slabosti zemlje na koje donosioci odluka moraju obratiti pažnju te ubrzano raditi na rješavanju istih, kako bi se stvorili uslovi u kojima bi se isplatilo investirati u zemlju, te podigao životni standard građana.

Na slici iznad dato je poređenje Bosne i Hercegovine sa nekim od najrazvijenjih zemalja Evrope. „Slika vrijedi 1000 riječi“.

• Kako mjeriti efikasnost javnog sektora, odnosno da li se javni sektor u BiH poboljšava prema indexu globalne konkurentnosti?

Efikasan javni sektor osnova je za jačanje demokratije i dobrog upravljanja, što podrazumijeva odgovornost izabranih lidera u zaštiti prava građana, mobiliziranju resursa za isporuku kvalitetnih dobara i usluga zajednici.

Efikasnost i efektivnost u javnom sektoru znači razmatranje skupa uvjeta koji se tiču nadležnosti, organizacije, preuzimanja odgovornosti, transparentnosti vlade, učešća građana u odlučivanju o određenim zajedničkim pitanjima, od javnog interesa, efikasne alokacije javnih resursa, demokratskog upravljanja. To ovisi o kvaliteti i efikasnosti državnih službenika, kvaliteti administrativnih akata, uvjetovanom zauzvrat, kvalifikacijom osoblja u administraciji.

Unapređenje efektivnosti organizacija javnog sektora podrazumijeva kontinuirano usklađivanje, praćenje i izvještavanje o realizaciji programa odnosno postavljenih ciljeva u skladu sa potrebama korisnika usluga.

Svjetski ekonomski forum (WEF) uveo je novi Indeks  globalne konkurentnosti 4.0 (GCI). Indeks je godišnje mjerilo koje daje mogućnost svim donosiocima odluka i politika da gledaju izvan okvira kratkoročnih i reakcionih mjera kako bi procijenili stvarni napredak u odnosu na čitav niz faktora koji određuju produktivnost. Indeks je organiziran na osnovu 12 stubova: institucije, infrastruktura, primjena informatičkih i komunikacijskih tehnologija, makroekonomska stabilnost, zdravstvo, vještine, tržište proizvoda, tržište rada, finansijski sistem, veličina tržišta, poslovna dinamika i sposobnost za inovacije. Rezultati globalnog indeksa konkurentnosti pružaju nepristrasne informacije, koje mogu da omoguće liderima u javnom i privatnom sektoru bolje razumijevanje i oblikovanje svojih strategija u eri Četvrte industrijske revolucije.

Prema posljednjem izvještaju Indeksa globalne konkurentnosti GCI za 2019 u dijelu  koji se odnosi na efikasnost javnog sektora, BiH se nalazi  na 137 mjestu. Kao kriteriji se uzimaju teret državnih propisa, efikasnost pravnog okvira u rješavanju sporova i  indeks razvijenosti E-uprave. Od 7 zemlja u okruženju, Bosna i Hercegovina je nazadovala za jedno mjesto i rangirana je na posljednjem, 92.  mjestu

U ovom izvještaju indeksa globalne konkurentnosti za BiH stubovi koji su zabilježili bolje rangove su: makroekonomsko okruženje (64) sa ocjenom 75, stub zdravstva (73) sa ocjenom 80 i stub usvajanja informatičkih i komunikacijskih tehnologija (80) sa ocjenom 52. Najgore rangirani stubovi su: sposobnost inovacija (117) sa ocjenom 28, stub poslovne dinamike (117) sa ocjenom 51 i stub institucija (114) sa ocjenom 44 gdje 100 predstavlja najveću ocjenu.

• Šta otkriva sintagma “višak zaposlenih, a manjak radnika” u javnom sektoru?

Za zemlje u tranziciji nerijetko se kaže da imaju višak zaposlenih a manjak radnika. Atraktivnost (sigurnost) posla u javnom sektoru je znatno veća u ovim zemljama, što pokazuju i razlike u prosječnim platama u odnosu na privatni sektor (izuzeće su određene industrije poput IT i sl.)

U komparaciji sa zemljama Skandinavskog poluostrva koje imaju relativno velik javni sektor, ali mali državno-administrativni aparat, za Bosnu i Hercegovinu  vrijedi suprotno. Veličina javnog sektora u Danskoj, Švedskoj i Finskoj  ne proizlazi iz golemog birokratskog aparata, nego većeg broja doktora, medicinskih sestara i učitelja u odnosu na BiH. U pojedinim organizacijama javnog sektora u BiH najveći broj zaposlenih su oni koji predstavlja osoblje podrške tzv. pomoćni radnici. U pogledu broja zaposlenih na fakultetima treba da ima više profesora, u bolnicama doktora, u policiji policajaca  nego drugog osoblja…Dakle, najvažnije je da u organizacijama javnog sektora bude najveći broj onih zaposlenih, koji će doprinositi realizaciji i dostizanju misije i vizije te organizacije.

• Zadovoljstvo i nezadovoljstvo građana javnim sektorom može biti opravdano ili nepradvano zavisno od očekivanja jedne i druge strane. Koliko pogrešna percepcija svrhe postojanja javnog sektora sa obje strane doprinosi aktuelnom stanju?

Općepoznato je da nijedan tržišni mehanizam ne funkcionira po idealnim pretpostavkama savršene konkurencije. Kao rezultat toga javljaju se različiti negativni efekti na ekonomiju jedne zemlje, što implicira nužnost uključivanja javnog sektora u njihovom eliminiranju. Nesavršenosti tržišta dovode do neefikasne proizvodnje i potrošnje, tako da se javni sektor mora uključiti kako bi umanjio ili eliminirao te nedostatke. Osnovna svrha javnog sektora je da obezbijedi dobra i usluge za stanovništvo to jest da služi javnom interesu. Dokazano je da države sa razvijenim sistemom dobrog upravljanja koje ulažu u edukaciju, istraživanje i razvoj kreiraju veći broj poduzetnika. Isto tako, države čija uprava nije omogućila jednostavne zakonske okvire i olakšan pristup sredstvima negativno utiču na razvoj poduzetništva i blagostanje građana.

Slaba efikasnost vlade izaziva veliki broj negativnih posljedica. Uglavnom dovodi do pada povjerenja ljudi u vlast, pogrešno usmjerava investicije, povećava troškove javnih projekata te smanjuje zainteresovanost stranih investitora da usmjere svoj kapital u navedenu zemlju.

Zadovoljstvo građana javnim službama i institucijama može se smatrati direktnim ishodom vladine politike i akcija, a rezultati istraživanja zadovoljstva mogu otkriti mnogo o tome kako vlade funkcionišu, kako u pogledu stvarnih iskustava građana, tako i njihovih očekivanja.

Gallupova svjetska anketa redovno ispituje zadovoljstvo građana javnim uslugama (npr. zdravstvo, obrazovanje i pravda) na uzorku od 1000 stanovnika u svakoj zemlji.

Istraživanje svjetske ankete Gallup najcjelovitiji je izvor međunarodno uporedivih podataka o povjerenju u upravljanje. Prema izdanju za 2019. godine, građani u regionu Zapadnog Balkana imaju manje povjerenje u svoje nacionalne vlade od građana u zemljama OECD-a i EU. Građani Srbije imaju najviši nivo povjerenja u svoju nacionalnu vladu (48 posto). Građani Bosne i Hercegovine imaju najmanje povjerenje u svoju nacionalnu vladu (23 posto). Povjerenje građana  u Vlade zemalja EU  su ostale stabilne na oko 44 posto i 45 posto respektivno od 2007. Istraživanje Gallupove svjetske ankete 2019. pokazuje da je i dalje prosječno povjerenje u nacionalne vlade na zapadnom Balkanu više kod starijih osoba nego kod mladih. Navedeno potvrđuje vjerovatno i sve veći odlazak mladih ljudi iz ovih zemalja.

Izvor: Al Jazeera