Veliki o zločinu i genocidu: Da se ponove i zaborave

Haška presuda da je Srbija kriva jer nije spriječila genocid u Srebrenici znače svojevrsnu etičku osudu te zemlje (AP)

Šta je najjeftinija roba u politici? Ljudski život!

Od polovine prošlog vijeka do danas svijet je znao da će se dogoditi Holokaust, genocidi u Srebrenici i Ruandi, neviđeni zločini nad civilima u Siriji i pri tome nije učinio ništa da to spriječi ili umanji posljedice.

Arhivski dokumenti iz četrdesetih godina prošlog vijeka pohranjeni u Arhivu za ratne zločine Ujedinjenih naroda iz 1943. godine govore da se već rada pouzdano znalo za postojanje blizu 20.000 koncentracionih logora, između ostalih Treblinka i Auschwitz, u kojima su nacisti pobili milione Jevreja. Ne samo da nisu spriječeni, nego je i kažnjavanje počinitelja bilo selektivno. Poljska vlada u egzilu prokrijumčarila je dokumente u kojima su prilično detaljno opisana zlostavljanja zatočenika u koncentracionim logorima.

Arhiva je zatvorena krajem četrdesetih godina, jer je Zapadna Njemačka postala saveznik na početku Hladnog rata zapadnih sila, predvođenih SAD-om, i istočnih sila, predvođenih Rusijom, tadašnjim SSSR-om. Mnogim osuđenim nacistima dozvoljeno je rano oslobađanje. Rijetki su bili oni koji su mogli imati uvid u dokumente iz ove arhive, ali pri tome nisu smjeli kopirati bilo šta, niti praviti zabilješke. Licemjerno se sjećajući žrtava Holokausta i nacističkih zločina u godinama koje su slijedile, svijet je odaslao poruku – da se ne zaboravi i ne ponovi.

Pedesetak godina kasnije počelo je kovanje planova za prekrajanje granica na Balkanu. Svijet je, zbog globalnih strateških interesa velikih sila, proširenja zone utjecaja zapadnih sila i NATO-a, a koristeći krizu moći na Istoku, pristao na destabilizaciju stanja u bivšoj Jugoslaviji, što je dovelo do krvavog rata.

Brisanje granica na Drini

Jedan od strateških ciljeva vojske bosanskih Srba, podržan od zvaničnog Beograda, bio je “brisanje granice na Drini” između Bosne i Hercegovine i Srbije. Zapovjednik te vojske, sada haški optuženik Ratko Mladić, sa skupštinske govornice u odmetnutom parlamentu izgovorio je zloslutno: “To što je tražite od mene je genocid!” Izgovorio i dao se u realiziranje cilja.

U jeku napora da se legalne vlasti Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije (Savezna Republika Jugoslavija) prilvole na mirovne pregovore za okončanje regionalnog sukoba, dozvoljeno mu je da uđe u “sigurnu zonu” UN-a Srebrenica i sa svojim vojnicima pobije hiljade ljudi. Neki preživjeli Srebreničani vjeruju da je nekoliko hiljada glava bosanskih muslimana bilo cijena za vojnu intervenciju po položajima Vojske bosanskih Srba i djelotvoran pritisak na haškog optuženika Slobodana Miloševića da, kao predsjednik Srbije i zastupnik bosanskih Srba, prihvati mirovne pregovore.

Osam hiljada bosanskih muslimana je ubijeno, njihovi posmrtni ostaci razasuti su diljem Podrinja, regionalni lideri su prisiljeni sjesti za pregovarački sto i došlo se do kakvog-takvog mira. Kasnije, zbog projicirane uloge Srbije na Balkanu, Tužilaštvo Haškog tribunala je prihvatilo da zacrni i od javnosti sakrije inkriminirajuće dijelove dokaznog materijala sa sjednica Vrhovnog savjeta odbrane Savezne Republike Jugoslavije.

Milošević je umro u Hagu, neki nalogodavci zločina su se dugo skrivali od krivičnog progona, mnogi svjedoci su umrli. I u slučaju Srebrenica nekim počiniteljima je dozvoljeno prijevremeno puštanje na slobodu sa izdržavanja zatvorskih kazni.

Uprkos brojnim dokazima iz drugih izvora, Međunarodni sud pravde u Hagu 2007. godine oslobodio je Srbiju krivice za počinjenje i saučesništvo u genocidu, oglasivši je krivom za nesprečavanje zločina genocida, po odredbama Konvencije UN-a. Bosni i Hercegovini početkom ove godine nije dozvoljeno podnošenje aplikacije za reviziju presude iz proceduralnih razloga. Zapad se sakrio iza procedure da ne bi bio izložen riziku od osude za saučesništvo i nesprečavanje, jer se sve znalo.

Srebreničani su, ipak, prihvatili sintagmu – da se ne zaboravi i ne ponovi.

Pomilovanje osuđenih za genocid

Pri tome, što je posebno nedopustivo i vrijedno svake osude, Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine u parlamentarnu proceduru upućuje izmjene Zakon o pomilovanju, koje predviđaju da se, nakon određenog vremena služenja zatvorske kazne, na slobodu mogu puštati i osobe osuđene za genocid i druge vrste ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti. Ministarstvo takav prijedlog pravda usklađivanjem domaćeg zakonodavstva s odredbama međunarodnog prava.

Predložene izmjene, objasnili su iz Ministarstva svoj potez, samo daju mogućnost da lice osuđeno za krivična djela povrede međunarodnog humanitarnog prava ili kome je izrečena kazna dugotrajnog zatvora može tek nakon izdržane tri petine izrečene kazne podnijeti molbu za pomilovanje, o kojoj odlučuje Predsjedništvo Bosne i Hercegovine.

Politički interesi i motivi velikih sila razlog su ignoriranja svakodnevnih izvještaja o stradanju civila u Siriji. Prema navodima Wikileaksa, Amerikanci su navodno još 2006. godine razrađivali planove za destabiliziranje režima Bashara al-Assada. Proteklih godina mediji su izvještavali o tome kako zvanični Washington podržava sirijsku opoziciju. Nasuprot tome, svaki pokušaj osude Assadovog režima u UN-u sprečava Rusija. Ponovo se visoka politika ispriječila na putu zaštite civila od sistematskih zločina, ma od koga oni bili počinjeni.

Svijet, kažu, ništa nije naučio kroz povijest kad se tiče zločina i kažnjavanja pokretača i izvršitelja. Povijest nas, kako pobrojane činjenice potvrđuju, uči da je visoki politički cilj velikih sila svetinja, da je sila djelotvorno sredstvo  za njegovo postizanje i da se zločin, ako je ovako motiviran, isplati. Ponavljanje je majka znanja. Dakle, da se ponovi i zaboravi.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera