‘Veliki Brat’ motri Crnu Goru

Policija je prošlog mjeseca sa ulica Kotora uklonila 18 nezakonito postavljenih kamera (Al Jazeera)

Džordž Orvel u romanu 1984 piše da ćemo svi biti pod prismotrom Velikog Brata, a kao najmoćnije oružje represivnog režima opisuje Telekran, uređaj koji istovremeno prima i šalje sliku i ton. Bio je postavljen svuda po Londonu. 

Donedavno je na Orvelov London ličio i Kotor. U tom drevnom gradu bilo je instalirano na desetine videokamera na raznim lokacijama. Mediji su počeli o tome da javljaju ljetos. Nezvanično, postavili su ih članovi kriminalnih grupa u Kotoru čiji su obračuni postali skoro svakodevni. Policija je prije dva mjeseca uklonila 18 kamera. U osam slučajeva otkriveno je ko ih je postavio, a nekoliko osoba je uhapšeno.

Do polovine decembra Osnovno državno tužilaštvu u Kotoru utvrdilo je kome je pripadalo 40 kamera, ali za tri vlasnik je još nepoznat. Kontrolori Agencije za zaštitu ličnih podataka u saradnji sa komunalnom policijom kontrolisali su sporne kamere iako je gradska uprava imala pravo da neprijavljene nadzorne kamere ukloni odmah nakon što su primijećene.

Bez upozorenja o snimanju

Inspektor Agencije za zastitu ličnih podataka kao ni predstavnici kotorske komunalne policije ne žele da saopštavaju bilo kakve informacije do završetka istrage.

Kamere su bile postavljene na stubovima ulične rasvjete, trafo-stanici, javnim mjestima… i nijedna opštinska služba nije reagovala.

“To je jasan primjer nesprovođenja zakona, odnosno njegove selektivne primjene, što je još opasnije”, kaže Vladan Pavićević,  detektiv iz Podgorice.

Agencija za zaštitu ličnih podataka je saopštila da im niko nije tražio saglasnost za postavljanje video nadzora na javnim površinama u Kotoru.

“Video nadzorom mogu se, kao u Velikoj Britaniji, pokrivati gotovo cijeli gradovi, ali ono što je bitno jeste da se to tamo radi po propisima javno objavljenim, a opremu instalira ovlašćena služba. Napominjem, u Velikoj Britaniji javne površine se snimaju po javno objavljenim propisima, za razliku od situacije u Crnoj Gori gdje se video nadzor zloupotrebljava”, kaže Aleksa Ivanović, savjetnik u Agenciji za zaštitu ličnih podataka i poznavalac evropske prakse u ovoj oblasti.

Video nadzor s razlogom izaziva uznemirenje građana koji često prolaze pored kamera, a nigdje nema upozorenja da se snima, ko snima, za koje potrebe i ko će koristiti te podatke. U Zapadnoj Evropi postoje takva upozorenja.

Prije četiri godine Agencija za zaštitu ličnih podataka je upozorila da se video nadzor u Crnoj Gori u većini slučajeva zloupotrebljava.

“Video nadzor je značajan za zaštitu javnog reda i mira, ali se mora napraviti balans sa zaštitom prava na privatnost i ličnih podataka građana”, upozorio je, takođe prije četiri godine, šef Sektora za politiku u Delegaciji Evropske unije u Podgorici Alberto Kamarata.

Prisluškivanje telefona

Odavno je javna tajna da su brojne javne lokacije i u Podgorici pokrivene kamerama, koje se koriste u privatne svrhe. A do njih je lako doći. Prodaja opreme za video nadzor svakodnevno se oglašava u medijima, nije skupa i lako se instalira. Tako mogu da se detektuju i zloupotrebljvaju biometrijski podaci, događaji iz privatnog života, prati kretanje građana…

Po Zakonu o zaštiti ličnih podataka može da se snima samo ono što je u nečijem posjedu. U Kotoru su građani video nadzorom pokrivali i javni prostor, ali i pojedine firme.

Neovlašćeno snimanje je kažnjivo, jer se njime krše osnovna ljudska prava i slobode, objašnjava Pavićević, ali mnogi se na to ne obaziru.

Zbog video nadzora jedna tužba iz Crne Gore stigla je i do Suda u Strazburu. Profesori Prirodno-matematičkog fakulteta dr. Jovan Mirković i dr. Nevenka Antović, kako nam je rekao Mirković, podnijeli su početkom 2012. godine tužbu protiv Univerziteta Crne Gore da se naloži trajno uklanjanje video nadzora iz unutrašnjosti sala u kojima se izvodi nastava, kao i brisanje ličnih podataka sakupljenih nezakonito. Sud u Strazburu nije još donio nikakvu presudu.

Mnogi građani ne strepe samo od videokamera, nego i od prisluškivanja telefona. Kriminalci naravno imaju debele razloge da od toga strahuju, ali stručnjaci kažu da obični građani uglavnom bezrazložno sumnjaju da su pod mjerama tajnog nadzora, ali i kad jesu niko ih zvanično o tome ne obavještava. Vjerovatno se zbog toga još niko nije žalio ni Zaštitniku ljudskih prava i sloboda ni Unutrašnjoj kontroli Uprave policije na Mjere tajnog nadzora (MTN) da mu je telefon prisluškivan i da je tajno praćen.

“Do sada nijesmo imali obraćanje građana ovim povodom i nijesmo se bavili kontrolom MTN”, kazao je ovih dana dnevniku Vijesti ombudsman Šućko Baković.

Iz Uprave policije nedavno je saopšten podatak da su u Crnoj Gori od 1. januara 2010. do 11. novembra 2016. godine mjere tajnog nadzora primjenjivane za 2.328 osoba. Prema evidenciji Višeg suda u Podgorici taj sud je za isti period odredio MTN za 233 ljudi.  

Nevladina organizacija Institut alternativa u decembru je objavio istraživanje po kojem je od 2009. do 2015. godine pod MTN bilo 846 građana Crne Gore. Od njih je samo 19 pravosnažno osuđeno, a krivični postupak je bio pokrenut za 190 ljudi.

Mjere tajnog nadzora

“Mjere tajnog nadzora su efikasno sredstvo u otkrivanju i gonjenjenju učinilaca teških krivičnih djela. Ali, i kada se MTN koriste na propisan način predstavljaju zadiranje u najosjetljviji dio privatnog života pojedinca, istina na zakonom osnovan način. Iako je Zakonik o krivičnom postupku precizan i jasan,  on u primjeni otvara mnoge dileme. Kod primjene MTN najčešće dileme su da li su se dokazi mogli pribaviti bez mjera koje zadiru tako duboko u privatnost, da li su dokazi pribavljeni MTN na sudu proglašeni nevaljanim i čija je  to odgovornost”, kaže Aleksa Ivanović, naglašavajući da su pravo na privatnost i zaštita ličnih podataka ustavne  kategorije.

Evropski sud za ljudska prava u Strazburu je, kaže Ivanović, nedavno u kratkom periodu donio dvije presude protiv Hrvatske, jer MTN nisu bile valjano obrazložene.  

“Osnovano je pitanje da li bi se to moglo desiti i u slučajevima vezanim za Crnu Goru”, kaže Ivanović.

Prema sudskoj praksi Evropskog suda za ljudska prava, građanin ima pravo da bude obaviješten o tome da su nad njim primijenjene mjere tajnog nadzora i da se upozna s rezultatima mjera, To pravo građanima garantuje i Ustav Crne Gore. Ipak, prema dostupnim podacima, crnogorski sudovi to ne praktikuju, a ne zna se ni da li se prikupljeni materijal uništava u skladu sa zakonom.

Odsjek za posebne provjere Uprave policije posjeduje specifičan aparat i tehničke kapacitete da replikuje podatke crnogorskih provajdera, uključujući podatke o telefonskim brojevima, SMS/MMS i lokalizaciju korisnika. To znači da Odsjek ima tehničku mogućnost da prisluškuje telefonske razgovore i emailove svih korisnika lokalnih provajdera sa jednim ‘klikom’ i, potencijalno, bez naloga suda.

Nezakonito i neetično

Prilikom primjene MTN, kako kaže Ivanović, policijski službenici su odgovorni da se u što manjoj mjeri narušava privatnost osoba na koja se mjera ne odnosi, a to se može suzbiti samo strogom kontrolom.

“Shodno evropskim shvatanjima vrijednosti ljudskih prava i vladavine prava masovni i neograničeni nadzor je ne samo nezakonit već i neetičan.

Sudija za istragu je odgovoran da pravilno odluči kada dobijeni rezultati ili dio njih nijesu potrebni za vođenje krivičnog postupka. Na kraju, prije nego što se uništi materijal dobijen primjenom mjera tajnog nadzora, kako je  zakonom propisano, sudija za istragu mora obavijestiti osobu prema kojoj je mjera preduzeta, a ona ima pravo i uvida u prikupljeni materijal. Samo se kontrolom može utvrditi da li je prikupljeni materijal MTN korišćen protivno Zakonu o krivičnom postupku i propisima o zaštiti podataka o ličnosti”, objašnjava Ivanović.

Sve dok se policija i sudije ne smiluju da poštuju zakon, građani će da zaziru od kamera i strepe da li njihov telefon neko prsisluškuje. Uostalom, zar se mnogima od nas nije desilo da nas sagovornik opomene – o tome nemoj da razgovarano preko telefona.

Izvor: Al Jazeera