Velika promjena u ime stabilnosti Saudijske Arabije

Princ Mohammed bin Nayef je sada prestolonasljednik Saudijske Arabije (AP)

Piše: Michael Stephens

Napolje sa starim, naprijed sa novim, čini se da je to posljednji potez u kabinetu Saudijske Arabije, zbog kojeg su tračevi krenuli na sve strane, a glasine kruže zbog spletki ove najbizantijske vladajuće elite.

“Rijadologija” je neprecizna nauka, a prvo pravilo analiziranja politike u kraljevstvu je da se shvati da izvan vladajuće elite gotovo i nema prave spoznaje o tome kako je došlo do te promjene, i do koje mjere su lične intrige savladale potrebu za meritokratskim reformama. Ukratko, ne vjerujte glasinama, one su rijetko tačne, a gotovo je nemoguće dokazati ih.

Ali, nemojte se zavarati, ova posljednja izmjena u kabinetu je važna i imat će veliki utjecaj na kraljevstvo, kako na domaćoj, tako i na vanjskoj sceni.

Princ prjestolonasljednik Mugrin bin Abdulaziz al-Saud je razriješen svojih dužnosti, a njegovu poziciju je preuzeo Ibn Saudov unuk, princ Mohammed bin Nayed bin Abdulaziz al-Saud.

Na mjesto drugog zamjenika premijera je stupio sin kralja Salmana, ministar odbrane Mohammed bin Salman. Pored toga, dugogodišnji ministar vanjskih poslova Saud al-Faisal je odstupio sa pozicije, kako bi ga zamijenio saudijski ambasador u Washingtonu, Adel al-Jubeir.

Salman je preuzeo tron kraljevstva u januaru uz obećanje stabilnosti i održavanja ustaljenog kursa zemlje, i na domaćem tlu i vani. U stvarnosti, zemlja je bila sve osim stabilna, a gotovo odmah je novi kralj počeo sa pozicija smjenjivati skoro sve sinove prethodnog kralja.

Značajan izuzetak

Najznačajniji izuzetak je Miteb bin Abdullah, čije mjesto od važnosti je osigurano privrženosti kraljevske Nacionale garde, čiji ključni oficiri su mu odani.

Meteorski uspon Mohammeda bin Salmana pod upravom njegovog oca je i dalje teško prihvatljiv za većinu ljudi koji prate dešavanja u kraljevstvu.

Zbog toga je uklanjanje Mugrina, snažnog saveznika kralja Abdullaaha i vjerovatnog jamca njegove ostavštine, samo tri mjeseca od početka Salmanovog mandata nije u potpunosti iznenađujuća.

Iako prijateljski nastrojen i sposoban čovjek, kojeg uglavnom vole svi ogranci saudijske porodice, Mugrin nikad zaista nije posjedovao auru i ugled budućeg kralja.

Uvijek ga je bilo teško zamisliti kao bilo šta drugo osim u ulozi princa regenta, koji je, kao omiljena osoba od povjerenja kralja Abdullaha, postavljan da nadgleda prenos vlasti na mlađu generaciju prinčeva, davši podanicima kraljevstva vremena da se prilagode promjenama.

Kralj Salman je poderao Abdullahovu knjigu uputstava i vratio kraljevstvo u situaciju koja se može smatrati prirodnijom, u kojoj je princ dugo pripreman za ulogu kralja, odnosno, Mohammed bin Nayef je preuzeo zasluženo mjesto u komandnom lancu. Ipak, uspinjanje njegovog sina na poziciju drugog zamjenika premijera (dugo godina smatranom pozicijom namijenjenoj osobi koja je druga u redu za prijestolje) ipak može izazvati neodobravanje kod nekih.

Meteorski uspon Mohammeda bin Salmana pod upravom njegovog oca je i dalje teško prihvatljiv za većinu ljudi koji prate dešavanja u kraljevstvu, a koji su se navikli da su spore, postepene promjene način djelovanja u saudijskom političkom životu.

Vruća stolica

Star samo 34 godine, mladi ministar odbrane se sada nalazi u vrućoj stolici koja će mu omogućiti da jednog dana postane kralj, iako se nije tokom dužeg razdoblja dokazao porodici, što je ključno za svakoga ko želi biti kralj.

Mnogo je rečeno o upravljanju mladog princa u vezi veoma izazovnog sukoba u Jemenu, a koji još nije ostvario strateške ciljeve kojim se Rijad nadao.

 Kralj je postavio presedan koji bi mogao zaista naškoditi budućoj karijeri njegovog sina, isto onoliko koliko mu je i pomogao.

Salman je povjerio sinu odgovornost da riješi možda i najveći problem koji Rijad trenutno ima, a princ Mohammed još nije isporučio ono što se od njega očekivalo.

I tu leži problem. Salmanova odluka da smijeni Mugrina je zaobišla strukture postavljene kako bi se osigurale glatke tranzicije obilježene konsenzusom među vodećim prinčevima. Ako kralj želi da osigura uspon svog sina, lakoća s kojom je uklonio aktuelnog princa prjestolonasljednika ne sluti na dobro za budućnost.

Ako Salman premine prije nego što njegov sin dobije priliku da se smjesti na njegovu poziciju (čak i ako postane princ prestolonasljednik), ne postoji ništa što bi zaustavilo porodicu da eliminira Salmanov utjecaj na vladu na sličan način. S tim na umu, kralj je postavio presedan koji bi mogao zaista naškoditi budućoj karijeri njegovog sina, isto onoliko koliko mu je i pomogao.

Bez obzira na potencijal za stvaranje internih problema, nema sumnje da je ubrizgavanje svježe krvi u izvršne krugove saudijskog sistema također urađeno sa vanjskim odnosima na umu, a izmjene u Saudijskoj Arabiji su dobro prihvaćene u Sjedinjenim Američkim Državama i Velikoj Britaniji.

Dugogodišnji odnosi

Obje zemlje su izgradile dugogodišnje odnose sa Mohammedom bin Nayefom i nije tajna da državni zvaničnici na Zapadu visoko cijene njegovu sposobnost i marljivost.  Uz Jubeira i njegovu medijsku društvenu osobnost i popularnost u SAD-u, Saudijci će pokušati da ožive svoj klonuli utjecaj u Washingtonu, te da ojačaju svoju vezu sa prijestolnicama Zapada.

Saudijci se nadaju da bi mogli da utječu na smjer debata u SAD-u, kako bi vratili Washington na svoju stranu.

S tim u cilju, saudijski bijes i razočarenje Zapadom zbog pitanja regionalne politike je ublaženo potezima koji se mogu shvatiti kao prozapadnjačka kombinacija imenovanja, koja će očito koristiti saudijskim bilateralnim odnosim u budućnosti.

S obzirom da Saudijska Arabija samopouzdano pokušava da blokira utjecaj Irana na regiju: snižavanjem cijena goriva tako što proizvodi rekordne količine nafte, intervencijom u Jemenu, te stvaranjem saveza sa Turskom kako bi protjerala Bashara al-Assada iz Sirije, treba im podrška Zapada. Prije svega, u vrijeme kada u SAD-u dolazi izborna sezona, Saudijci se nadaju da bi mogli da utječu na smjer debata u SAD-u, kako bi vratili Washington na svoju stranu.

Salmanov pokušaj da izgradi ostavštinu na račun svog prethodnika, iako je loš po Abdullahove lojaliste, zaista je strateški mudar potez. Ako se isključi mogućnost velikih porodičnih sporova ili neposredni zdravstveni problemi kralja u skorijoj budućnosti, vodeća politika kraljevstva je sada jaka.

To je odraz obnovljenog osjećaja hitnosti u kraljevstvu, da se suoči sa izazovima koji ga opsjedaju na unutrašnjem i vanjskom planu od izbijanja Arapskog proljeća 2011.

Postizanje stabilnosti je uvijek bila glavna tema razumijevanja političkih odluka u Saudijskoj Arabiji, ali ostvarivanje stabilnosti u ovako nestabilnim vremenima zahtijeva određenu mjeru neuobičajenog razmišljanja, a izgleda da lukavi kralj shvata da je nekad potrebno izvršiti neke promjene da bi stvari ostale iste.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera