Velež: Ideja, pokret i klub

Jer su Bosna i Hercegovina i Velež forever (Facebook / Velež)

Mostarski Velež, fudbalski klub koji istinski volim od malih nogu, mada me je natjerao na prve navijačke suze. Bilo je to 24. maja 1981. godine, dan poslije mog 8. rođendana, kada je u finalu tadašnjeg Kupa maršala Tita, Velež dobio Željezničar!!! Meša doveo Želju u vodstvo, pa Vaha preokrenuo, pa Meša izjednačio i na kraju Okuka pogodio za konačnih 3:2 na čuvenoj beogradskoj Marakani. Tada sam živio u ilidžanskom naselju Otes gdje je bilo nemalo komšija porijeklom iz Hercegovine i mahom su navijali za Velež i Dinamo. Te majske večeri se slavilo i u Sarajevu, na Otesu, a kada je karavan Veležovih navijača prolazio kroz Ilidžu, kao dječak sam shvatio kako se istinski voli i živi za svoj klub!

Pet godina kasnije, Velež će ponovo osvojiti tadašnji Kup maršala Tita, ovaj put će Rođeni golovima Nenada Bijedića i Predraga Jurića dati tricu Ćirinom Dinamu, a iste godine duplo više u prvenstvu, čak šest, mom Želji, čije je bilo fantastično proljeće, ali opet mu je Velež bio nepremostiva prepreka.

Inače, te generacije Rođenih osamdesetih godina se i najviše sjećam: Petranović, Prskalo, Goran Jurić, Bijedić, Matijević, Šišić, Kajtaz, Skočajić, Predrag Jurić, Karabeg, Tuce, Gudelj… Rado se sjećam tandema Sead Kajtaz – Semir Tuce, te parole iz mostarske mahale „Sead i Semir unose vam nemir“, a čuveni dvojac su zaista bili nerješiva enigma za protivničke bekove, u to sam se uživo uvjerio i na Grbavici i na Koševu.

Upravo, ovaj tandem Rođenih se nalazi u mojoj posljednjoj knjizi „sportskivremeplov.ba“, kao i drugi Veležovci, tadašnji njihovi treneri Duško Bajević i Enver Marić, zatim Blaž Slišković, Vahid Halilhodžić, Džemal Hadžiabdić, Adnan Međedović, Emir Tufek…

Naravno, da u knjizi ima mjesta i za druge Veležove igrače, no bit će još izdanja i lijepih susreta sa mojim Mostarcima, kada ću zabilježiti njihove lijepe životne priče, mada su one, nažalost, ostale sjećanje iz 20. vijeka, koji je završio tragično i za Velež i za grad Mostar.

Vrlo brzo zaboravljamo i lijepo i ružno

Kada mi je najbolji bh. sportista tog prošlog 20. vijeka, legendarni košarkaš Mirza Delibašić Kindže u jednom od svojih posljednjih intervjua, između ostalog, rekao:

 „Ovo je Muhamede katastrofa kolektiva. Vrlo brzo zaboravljamo i lijepo i ružno. Idemo dalje, kao da smo prokleti“, mislio sam da je to samo bio  trenutak njegove slabosti, jer je već tada bio narušenog zdravlja, zatim njegovog razočarenja u cjelokupnu situaciju u društvu i da još bolujemo ratne i postratne traume. Jer, obojica smo zajedno deverali u opkoljenom Sarajevu i itekako osjetili agresiju na BiH, kao i naši Mostarci.

Međutim, kada sa ove distance gledam na tu izjavu, situacija u bosanskohercegovačkom društvu, odnosno u sportu samo je gora i gora, kao da nema svijetla na kraju tunela.

Kuda ide bosanskohercegovački sport, kojom kaldrmom, magistralom, autoputem, autostradom… Dalje, kako da se adekvatno finansira sport, a da nije prema nacionalnom i geografskom ključu. Kako, na kraju krajeva, osigurati optimalne uslove za rad, posebno mlađih kategorija, pa infrastruktura…

Osvrnut ću se na dva naša proslavljena sportska kolektiva koji su bili ponos od Une do Sane, od Save do Mora, a nekada od Vardara, pa do Triglava, Košarkaški klub Bosna, nekadašnji prvak Evrope i države i Fudbalski klub Velež, nekadašnji dvostruki osvajač Kupa države.  Nažalost, danas su košarkaši Bosne daleko od ino scene, a tek su se nedavno vratili u dvoranu Skenderije (danas Mirza Delibašić), a fudbaleri Veleža su napustili elitno društvo i još nikada se nisu vratili na Veležov kultni stadion Pod Bijelim brijegom, kojeg i danas pamtim po naljepšem fudbalskom turniru na svijetu, Februarskom, koji sam redovno pratio još kao dijete i živio za te sunačne mostarske dane.

Surova politika

Inače, mnogo je faktora utjecalo na ovu situaciju u Bosni i Veležu. Nezaobilazna dugogodišnja surova politika… Istina, mnogi su prodefilovali ovim bosanskohercegovačkim sportskim kolektivima, bilo je tu i bivših asova, ali niko nije uspio iznači pravi „modus vivendi“. Ti klubovi i danas žive, egzistiraju skoro pod istim imenima i grbovima. Ali to je izgleda ono što nam je ostalo u znak sjećanja na slavne „studente“ i „rođene“.

A suma sumarum, svi smo krivi… Svi smo pustili da Miljacka i Neretva „tiho teče“ i da, nekada slavnima Bosni i Veležu, odbrojavaju „posljednju veče“. To se nije smijelo desiti, ni pod koju cijenu. Utakmice se odavno igraju u sudijskom dodatnom vremenu i moramo konačno stati u kraj ovom beznađu.

Jer su Bosna i Hercegovina i Velež forever!

U Narodnom pozorište Mostar upriličen je večeras “Čas historije” – “VELEŽ, IDEJA, POKRET, KLUB”. Gosti: Zlatko Serdarević, Ibro Rahimić, Zdravko Grebo, Muhamed Bikić. Voditelj panela Amer Nadežda Tolokonikova Bahtijar. Organizator UG MOSTARSKI ROĐENI! 

Izvor: Al Jazeera