Važno je da mladi ne šute

Hej, slučajni prolazniče, kultura se vraća na velika vrata - poručili su Beograđanima Mima, Milan i Aleksandar (Al Jazeera)

“Danas je posebno čuti glas mladih. Nekad će pogrešiti, ali će uglavnom biti u pravu. Jako je važno da ne ćute.”

Tim rečima obrazloženo je specijalno priznanje Udruženja za tržišne komunikacije (UEPS) mladim beogradskim studentima Mimi Terzić, Milanu Rogiću i Aleksandru Vukmirici. Oni ne ćute iako su tek zakoračili u ozbiljan život odraslih, dok drugi o tome ćute iako bi morali i više znati i sistemski reagovati.

“Hej, slučajni prolazniče, kultura se vraća na velika vrata”, poruka je kojom su se na flajerima i lecima obratili svojim sugrađanima Mima, Milan i Aleksandar, najavljujući širenje projekta koji su spontano nazvali “Kulturiranje”. Spontano su ga i smislili, zajednički sročenom kovanicom u čijem je prefiksu morala biti – kultura.

Ova složna trojka gimnazijskih prijatelja potom je, sedeći posle letovanja na krovu jedne beogradske zgrade, osmislila originalan plan kako da podseti na zaboravljene kulturološke vrednosti.

Podsetnik je namenjen pre svega mladima, ali i onima koji to prestaju da budu – slučajnim prolaznicima i starosedeocima svih generacija, čije poglede troje mladih kulturnjaka “love” svojim plakatima i lecima.

“Bilo je toplo septembarsko veče, vratili smo se sa raznih mora i sedeli na krovu zgrade našeg prijatelja. Neko je počeo temu o položaju kulture u Srbiji, zaključili smo da smo time nezadovoljni i da tu moramo nešto promeniti, posebno među mladima. I tako smo krenuli”, priča Milan.

“Hej, slučajni prolazniče…”, slogan koji je smislio “u hipu”, a zatim su ga zajedničkim idejama nadograđivali.

Visprene po(r)uke

Uz vrlo malo novca, ali sa mnogo zajedničke energije i volje, potpomognute mladalačkim entuzijazmom, prešli su u akciju. U beogradskim kvartovima, samo nekoliko dana posle “diskusije s krova”, osvanule su njihove visprene po(r)uke – jednostavne, edukativne, štampane vlastitim printerom na crno–belim plakatima.

Uz vrlo malo novca, ali sa puno zajedničke energije i volje, potpomognute mladalačkim entuzijazmom, mladi su prešli u akciju i oblijepili Beograd

Leci su dizajnirani kao replike nekadašnjih objava za građane na starim oglasnim tablama. Poruke nimalo slične kičastim reklamama raznoraznih pevaljki i nusproizvodima savremene potrošačke marketinške invazije.

“Hej, slučajni prolazniče! Narodni muzej ne radi već 14 godina!”; “Hej, slučajni prolazniče, da li ste znali da Jugoslovenska kinoteka poseduje 120.000 kopija različitih filmova formata iz čak 134 nacionalne kinematografije?”

“Hej, slučajni prolazniče, da li znaš da reč Dorćol (dort + jold) na turskom znači ‘raskrsnica četiri ulice’?”I onda još jedna poruka za ovaj stari beogradski kvart: “Hej, slučajni prolazniče, da li znaš da je Dorćol stanište ptica kao što su domaći vrabac i gradska lasta?”; “Da li znaš da je Atelje 212 dobio ime po tome što je imao 212 mesta za sedenje?”; “Da li znaš da je ‘Šećer’ prva otvorena diskoteka od Trsta do Vladivostoka i da je nastala čak 10 godina pre čuvenog Studija 54 u Njujorku?”

Ređaju se već nekoliko meseci ovakve poruke na plakatima oblepljenim selotejpom na obližnjim stablima, banderama, ogradama, shodno tematski prigodnim lokacijama namenjenim sugrađanima i inim prolaznicima da ih (sa)znaju ili ne zaborave.

“Nažalost, mnogi prolaze, a ni glavu ne okrenu pred divnim i starim zdanjima u Beogradu velikog istorijskog i kulturnog značaja. Ponekad me začudi što i naši vršnjaci ne znaju, npr., gde je neki poznati muzej. Ipak, ohrabrujuće je što se interesuju i što smo mnoge zainteresovali da se uključe u naše aktivnosti. Mi stvarno uživamo u ovom projektu, njegovom osmišljavanju i oživljavanju, novim idejama, druženjima i šetnjama, a posebno u podršci koju dobijamo od mladih, naših profesora, prijatelja, sugrađana”, kaže Mima, čiji je prosek na Fakultetu za medije i komunikacije, uzgred budi rečeno – 9,5.

Odlični su studenti i njen kolega s fakulteta Aleksandar, kao i Milan, student književnosti na Filološkom fakultetu.

Druženja sa sličnomislećim ljudima

A na pitanje kako su postali takve “sveznalice” i odakle im nostalgični žal za starim bioskopima, čija su filmska platna utihnula pre nego što su oni i odrasli, a ipak ih na svojim lecima uredno pominju, Aleksandar s osmehom kaže: “Nismo mi tako pametni, ali čujemo od naših baka, roditelja, istražujemo preko interneta, raspitujemo se… Stičemo ideje gledajući zanimljiva mesta po našem gradu, predstave u pozorištima – koliko nam džeparac dozvoljava”.

Kritička misao i interesovanja stiču i razvijaju od porodice do škole i druženja sa sličnomislećim ljudima.

Studentski trio skoro uglas i sa zadovoljstvom objašnjava da najveću podršku ima zahvaljujući društvenim mrežama, posredstvom kojih se “epidemijski” širi njihova ideja kulturiranja. Za sada imaju 4.500 pratilaca na Facebooku i Instagramu, a velika podrška su i javne ličnosti, među kojima su glumci Mirjana Karanović i Slaven Došlo, internetska zvezda Slađana Silađev – Dinja i mnogi drugi.

Dobra vest je i da su za njihove aktivnosti zainteresovane i neke kulturne institucije, poput Narodnog univerziteta “Božidar Adžija”. Još bolja je da im se s idejama za širenje “kulturiranja” pridružuju njihovi vršnjaci iz gradova Srbije, ali i regiona.

Mima, Milan i Aleksandar imaju još mnoštvo ideja, planova i aktivnosti, ali ne može sve stati u ovih nekoliko desetina redova. To je, verovatno, posledica otvorenog poziva na njihovom Facebook-profilu: “Javite nam nešto što ne znamo.”

Izvor: Al Jazeera