Vatrogasci za jednu općinu, jedan entitet i jedan narod

Solak ističe kako tokom 2017. u mnogim dijelovima države BiH nije bilo požara i ti vatrogasci su mogli biti na dispoziciji za intervencije gdje treba pomoć (Al Jazeera)

Profesionalni vatrogasci u bosanskohercegovačkom entitetu Federacija BiH ne mogu djelovati van svoje općine jer je sporno, zbog decentraliziranog sistema vatrogastva, ko će im osigurati smještaj i snositi troškove puta, boravka…

Mnogi su prozivali ove godine, dok su Hercegovinom bjesnili požari, zašto borci protiv vatre iz nešto sjevernijih dijelova države ne dođu u pomoć. Kako nam je objasnio direktor Federalne uprave civilne zaštite Fahrudin Solak, problem je nepostojanje zakonske regulative u ovom dijelu vatrogastva.

„Pošto smo mi decentralizirana zemlja, svaka općina ima svoj budžet i ne može se ni sa kojeg drugog nivoa finansirati vatrogasci da bi gasili požar. Ove godine smo vidjeli da treba imati mogućnost slanja jedinica iz drugih dijelova u ugroženo područje i to ćemo morati uraditi jer ne može jedna općina imati 300 vatrogasaca na plaći. Nigdje u svijetu to nema, ali imaju mogućnosti prebacivanja“, ističe u razgovoru za Al Jazeeru.

Nema naredbi, samo molbe

Naveo nam je i jedan primjer.

„Ove godine sam, na primjer, imao jedan problem. Pilote koji su  bili u Oružanim snagama BiH (OSBiH) i koji su gasili požar, trebalo je smjestiti u neku od općina gdje je bio požar. Pojedini načelnici su govorili: ‘Nije gasio kod mene, gasio je kod njega, ja ne mogu da mu platim’. Ljudi su cijeli dan bili u helikopteru, gasili vatru i onda dođu u situaciju da nemaju gdje da spavaju, a svima su puna usta priče kako se treba dolaziti iz drugih općina i gasiti požare.“

Solak ističe kako tokom 2017. u mnogim dijelovima države BiH nije bilo požara i ti vatrogasci su mogli biti raspoređeni kao pomoć gdje je ona potrebna. Iako je Federalna uprava civilne zaštite jedno tijelo i samostalna jedinica, dodaje naš sagovornik, ona nema naredbodavne ovlasti prema općinskim i kantonalnim službama Civilne zaštite,

„Možemo samo zamoliti da nam pomognu kao što je Kanton Sarajevo slao vatrogasce u Konjic i Jablanicu. Mi smo uvidjeli da imamo definitivno problem u funkcionisanju jer smo tako uređeno društvo.“

Vatrogasci su prvi u reakciji na nesreće, bilo da je riječ o požarima ili o udesima na putevima, klizištima, poplavama… Pored načelnika u navedenom primjeru i druga tijela im znaju stvarati probleme.

„Nepostojanje jedinstvenog naredbodavnog sistema će biti dugo kamen spoticanja u ovim nekim odgovorima. Sve se svodi na revizije, inspekcije, ko će ovo platiti… Još jedan primjer: kada su ljudi prevozili uginule životinje nakon katastrofalnih poplava i jedna firma nam dala besplatno kamione i ljude mjesec dana. Mi smo morali platiti tri dana smještaj, na kraju je revizija rekla da nemamo pravo to platiti“, objašnjava direktor FUCZ.

Zakonska regulativa

Nastavlja kako je trenutno na nivou FBiH u proceduri donošenje bolje zakonske regulative kada je riječ o vatrogascima.

„U zakonu smo predvidjeli mogućnost da se sa nivoa FBiH finansira slanje vatrogasaca, odnosno njihovi troškovi boravka gdje je požar van njihovih općina, na primjer da platimo boravak i smještaj vatrogasaca iz Srebrenika u Konjicu. No, javlja se drugi problem. Kao i drugim državnim službenicima, vatrogascima u skladu sa zakonom pripadaju i druge stvari kao dnevnica, odvojeni život, mnoštvo tih stvari. Tu ćemo imati problem jer jedan nivo vlasti ne može platiti troškove puta drugom nivou vlasti.“

Postojeći Zakon o zaštiti od požara i vatrogastvu ima nekoliko stvari koje su manjkave, ističe naš sagovornik, a jedna od njih je regulacija spaljivanja biološkog otpada, poput korova, stare trave i slično što je česta praksa u ovoj državi.

„Mi smo pripremili nacrt zakona, koji je prošao na Predstavničkom domu, gdje su bile i te stvari navedene. U dijelu inspekcija gdje smo naveli da dio inspektorata  pređe u nadležnost MUP-a i da MUP provodi inspekcije o zaštiti od požara, a u dijelu vatrogastva smo u nekim propisima pokušali ugraditi sve primjedbe i sugestije koje smo dobili sa terena.“

Solak kaže kako treba, počev od općinskog i kantonalnog nivoa, razvijati dobrovoljno vatrogastvo gdje će se raditi na volonterskoj osnovi, ali uz nabavku adekvatne opreme za dobrovoljna vatrogasna društva.

„Prije rata je bio veliki broj takvih društava u BiH, a i u svijetu da je to vrlo rasprostranjeno. Veoma je važno da kroz zakone svaka općina donese svoju procjenu ugroženosti, a potom da kroz nju da formira broj vatrogasnih društava koliko joj treba. Moraju imati jedno profesionalno vatrogasno društvo na nivou općine, a dobrovoljnih društava da formiraju koliko treba za prvi odgovor. Tu ćemo u budućnosti uložiti maksimalno napora jer dosta općina ima skromne izvore finansiranja, a vatrogastvo zahtjeva opremu koja spašava živote i vatrogascima i drugima.“

Dodaje kako su velike sredine uspjele modernizirati i obnoviti opremu, dok manje razvijene trebaju pomoć u tom pravcu.

Avioni ili helikopteri

Kada je već riječ o opremi, nezaobilazna tema je zračno djelovanje – kako je BiH opremljena za to. Prije nekoliko godina je urađena Studija o gašenju požara u BiH kojom je predložena kupovina nekoliko specijaliziranih aviona Air Tractor.

„U toj studiji su definisani i drugi oblici koji bi se mogli koristiti. Za avione Air Tractor ne posjedujemo ništa, nemamo ni površine gdje bi mogli preuzimati vodu, a i sama njihova upotreba je ograničena samo na požare. Ni za šta drugo ih ne možete koristiti, a morate sa njima obavljati testne letove, piloti moraju imati treninge…“

Šta je druga solucija?

„U OSBIH, kod kojih je kroz zakon definisana pomoć civilnim strukturama, imamo desetak posada za transportne helikoptere MI8 koji imaju kapacitet vedra koje nose pod sobom veći nego što nose Air Tractori. U BiH imamo dva helikoptera koja su trenutno u letnom stanju, četiri koja su na servisu i koja će, nadam se, veoma brzo osposobljena. Vijeće ministara je odobrilo nabavku još dva, kao i plan osposobljavanja OSBIH i gdje je predvidjelo izdvajanje 300 miliona maraka za osposobljavanje OSBIH u tom dijelu helikoptera.“

Solak nastavlja kako te letjelice u odnosu na Air Tractore imaju višestruke koristi jer „nismo isključivo tropska zemlja da imamo samo problem sa požarima“.

„Imamo čest problem sa planinarima, skijašima koji zapadnu u probleme i samo veliki helikopter može doći po njega. Za njih imamo heliodrome, mjesta za uzimanje vode, pilote, inspektore, mehaničare i hangare i mogućnost školovanja pilota kroz sve to. Sve već imamo gotovo, ali mi, eto hoćemo da pravimo što nemamo ništa… Avion košta oko tri miliona eura, 1,5 milion je godišnji servis, sve se to mora voziti nekom drugom, a ne može mlad pilot gasiti požar. To je najteža intervencija i najopasnija, a mi imamo iskusne pilote helikoptera koji su radili stvari koje neki nikada neće uraditi.“

„Imamo dovoljne kapacitete za gašenje požara, ali treba pomoći. Bilo je iz Republike Srpske protivljenja povećanju budžeta BiH, a tu su neke stvari bile planirane za OSBiH. Požar se gasi diljem BiH, a ne u jednom entitetu ili za jedan narod“, ističe Solak i dodaje kako se nijedan požar ne gasi iz zraka već je to pomoć vatrogascima na terenu kojima se mora osigurati kvalitetna pomoć.

„Ove godine smo proveli akciju prebacivanja ljudi na planinu, prvi put. Prebacili smo 150 ljudi malim helikopterima na dva vrha na Čvrsnicu, prebacili im vodu, šatore i druge neophodne stvari za boravak na planini. Oni su odozgo krenuli da gase požar prema dole i uspješno uradili“, kaže direktor Federalne uprave civilne zaštite Fahrudin Solak.

Izvor: Al Jazeera