Varšava ne zaboravlja ustanak iz 1944.

Oktobar 1944: Bolesni i izgladnjeli ljudi izlaze iz podruma i kanalizacije u Varšavi, dva mjeseca nakon početka Varšavskog ustanka (Getty Images)

Piše: Maria Wilczek

Trenutak šutnje način je na koji Poljaci odaju počast Varšavskom ustanku iz 1944, najvećoj vojnoj operaciji pokreta otpora u Evropi tokom Drugog svjetskog rata.

Do 1944, zbog višegodišnje njemačke okupacije poljska prijestolnica je trpjela nestašice hrane, policijske prepade i odvođenje u radne logore i sistematski progon Jevreja, što je svoju kulminaciju doživjelo u Ustanku u varšavskom getu u aprilu 1943. u kojem su smrtno stradale 63.000 ljudi.

Dok je Crvena armija napredovala s istoka, Poljaci su se plašili da će Nijemci razoriti njihov glavni grad i pretvoriti ga u tvrđavu na prvoj liniji. U 17 sati 1. augusta, izbio je ustanak.

U prvih nekoliko dana čete Armije Krajova, oružanog krila podzemne poljske države, preuzele su kontrolu nad nekim kvartovima u gradu. Patriotski ushit je nakratko preplavio ulice – poljske zastave su se pojavile na prozorima, sa zvučnika su dopirale predratne pjesme.

Stradalo preko 150.000 ljudi

Mjesec kasnije ponestalo je municije i borci su se počeli povlačiti iz gradskog centra. Savezničke dostave iz zraka uglavnom nisu doprle do ustanka.

Nijemci su vratili kontrolu nad gradom, distrikt po distrikt, ubivši mnoštvo civila kao odmazdu. Do drugog oktobra ustanak je propao.

U ovoj borbi stradalo je 18.000 pobunjenika, a ukupno preko 150.000.

Preostali Varšavljani, stanovnici glavnog grada Poljske natjerani su da izađu iz grada dok je pljačkan.

Kada su se vratili Varšava koju su poznavali prestala je postojati – 80 posto zgrada je sravnjeno sa zemljom.

„Nakon rata je ponovo izgrađena, ali to je bila druga Varšava“, rekao je Pawel Ukielski, zamjenik direktora Muzeja Varšavskog ustanka.

Ovaj ustanak bio je prekretnica u poljskoj historiji. Obilježio je finalna dva mjeseca međuratne poljske države.

Neki zagovaraju stav da je njegov duh možda bio motivirajući faktor za kasniji pokret Solidarnost, koji je svrgnuo socijalistički režim 1989. Još se vode debate o vremenu izbijanja i liderstvu ustanka uzimajući u obzir krajnji ljudski danak.

Pod socijalističkom vladavinom, sve uspomene na Varšavski ustanak su pokopane.

Ali otkako su u protekle tri decenije ljudi počeli obilježavati godišnjice, spomenici su začinili glavni grad.

Brežuljak od krhotina iz uništenog grada

Svi bataljoni koji su učestvovali sada imaju ulicu, trg ili kip sa svojim imenom.

Neki spomenici su posebno bolni, kao što je kip dječaka s kacigom odrasle osobe, u znak sjećanja na djecu koja su služila za vrijeme ustanka.

Još jedan prisilni podsjetnik obima ovog događaja, Brežuljak Varšavskog ustanka, brdo od 121 metra koje se nadvisuje nad panoramom distrikta Mokotow, izgrađen je u cjelosti od krhotina iz uništenog grada.

Pripadnici poljskog pokreta otpora zauzimaju automobil njemačke vojske

„Javnost je sada puno više uključena. [Do 1989.] malo ko je govorio o ustanku – sve su uspomene čuvane u tajnosti, nekoliko ustanika je uhapšeno a mnogi su već i preminuli“, rekao je Leszek Zukowski, predsjednik Svjetske asocijacije vojnika Armije Krajowa.

Zukowski se borio u ustanku kao 15-godišnjak.

Danas on redovno nosi značku Armije Krajowa na jakni i simbol koji je koristila podzemna država – skraćenica za poljsku kotwicu, simbol u obliku sidra, zašiven na kravati.

Način na koji se postupa prema ustanicima također se promijenio. Četiri humanitarne organizacije pomažu bivšim borcima u njihovim svakodnevnim obavezama, kao što je posjeta ljekaru ili odlazak u kupovinu.

Ured gradonačelnika dijeli godišnje nagrade u gotovini, i ove godine će pokriti putovanje za one borce koji žele prisustvovati događajima u glavnom gradu. U sedmici pred proslavu, 14 restorana u centralnoj Varšavi nudi besplatne obroke za bivše borce.

Odavanje počasti borcima

Godišnje proslave 1. avgusta obuhvataju cijeli grad, dok bataljone pozdravljaju u njihovim distriktima. Svijeće i cvijeće gomilaju se na pločnicima ispod komemorativnih pločica.

„Moj je bataljon brojao preko 1.500 ljudi tokom ustanka. Samo nas je trojica živih. Kada nas je bilo više…, polagali smo cvijeće na mjestima na kojima je stradao najveći broj naših prijatelja. Tako smo odavali počast mrtvima“, kaže Zukowski.

Svake godine se održava zvanična ceremonija ispred Parlamenta, nakon koje slijedi ceremonija za pobunjenike i njihove porodice na glavnom vojnom groblju. Navečer se pali vatra na Brežuljku Varšavskog ustanka, koja gori 63 dana, čime se obilježava dužina borbe.

Tokom godina, bivši borci su čeznuli da podijele svoja iskustva.

Rođaci nose ozbiljno bolesnu ženu u ležaljci nakon propalog Varšavskog ustanka

„Obilježavanje ovog dana je podsjetnik za mlađe generacije da se za slobodu treba boriti“, rekao je Zukowski.

Pa ipak, borci koji su još živi, imaju preko 90 godina.

„Sedamdesetpeta godišnjica je vjerovatno posljednja u kojoj još mogu učestvovati u komemorativnim događajima.“

Za Ukielskija, ovo je jedan od posljednjih trenutaka kada „mogu prenijeti svoje vrijednosti kao dio generacijske predaje“.

‘Grad gotovo zbrisan sa lica zemlje’

Kako naredna generacija uzima dirigentsku palicu, komemorativni događaji evoluiraju.

Već šestu godinu zaredom, 750 ljudi se utrkuje do zgrade „PAST“, ključnog vidikovca koji su borci zauzeli tokom ustanka.

Prvog avgusta, flotila ukrašenih brodova će ploviti po rijeci Vistuli kroz centralnu Varšavu.

Procjenjuju da će se uvečer 30.000 Poljaka okupiti na trgu Pilsudski da pjevaju brze patriotske himne koje su bile zabranjene tokom njemačke okupacije, a koje su ponovo zadobile nostalgičnu iskru.

Vojni obim, broj žrtava i uništenje nakon Varšavskog ustanka neke još šokiraju.

Bivša gradonačelnica Varšave Hanna Gronkiewicz-Waltz, rekla je da kada je Boris Johnson, tadašnji gradonačelnik Londona prisustvovao komemoraciji 2014., pomislio je da je „50.000 mrtvih u distriktu Wola“ kao grešku u prevodu. Pretpostavio je da je prevodilac mislio 5.000.

Dvadesetpetog jula je otvorena izložba o Varšavskom ustanku u Muzeju topografije terora u Berlinu.

Prema mišljenju Andreasa Nachame, direktora muzeja, ova izložba govori o užasima Drugog svjetskog rata.

„Ljudi bi trebali biti svjesni činjenice da je grad od gotovo milion ljudi gotovo zbrisan s lica zemlje.“

Izvor: Al Jazeera