Utjecaj izbora na odnose u regiji
Uprkos pobjedi esdepeovske koalicije Kukuriku u Hrvatskoj, ne treba podcijeniti moć HDZ-ovske bespogovorno vjerne glasačke mašinerije te posebno kadrovske usidrenosti u gotovo sve institucionalne pore političkog i društvenog života. To je ova “osamostaljujuća” i “državoutemeljujuća” stranka pokazala i nakon Račanove koalicije.
Bilo kako bilo, HDZ je ipak pokrenuo niz procesa “pročišćavanja” svojih redova od prekompromitiranih tajkuna i nacional(ističk)nih “jastrebova” (Senader pri dolasku na premijersku funkciju, a nedavno Kosorova procesuiranjem Senadera).
Pobjeda Milanovića i Koalicije, osim socijalne situacije, koja glasače približava lijevim strankama, ima pomalo i zasićenosti HDZ-ovim likovima i kadrovima.
No, to HDZ još uvijek nije “očistilo” od kriminogenih radnji, čije je procesuiranje u toku. Svima onima koji su na bilo koji način osobno profitirali osamostaljenjem Hrvatske (a nije ih malo) ne smeta da u semiološki konstrukt svoje primarne (hrvatsko-katoličke) identifikacije/mentalnosti unesu i niz negativnih aksioloških predikata. To su, prije svega, novodoseljeni Hrvati iz Bosne i Hercegovine (posebno Posavci “prodati” u Tuđman-Miloševićevom “humanom preseljenju naroda”), koji su (uz ostale) kao najveća tzv. hrvatska dijaspora i najvjerniji sljedbenici HDZ-ove, posebno Tuđmanove, politike prema Bosni i Hercegovini.
No, HDZ je ipak (a mogao je i prije, da se distancirao od tamnijih fragmenata ratne i poratne HDZ kadrologije i unutarnje i vanjske politike) Hrvatsku, prepunu ekonomskih, demografskih, pa i političkih problema) doveo do praga Evropske unije, i to u momentu alarmantne financijske krize, kada ni sama još uvijek nema viziju njenog prevazilaženja i garancije njene samoodrživosti. Jedan španski politolog/filozof je rekao da kada bivše jugoslovenske države (prije svega Hrvatska i Srbija) uđu u EU i donesu balkansku politiku nacionalnih “malih razlika” (Friedrich Wilhelm Nitszce) i tom klicom “zaraze Evropu nacija”, stabilnost ujedinjene Evrope se ozbiljno “može srušiti kao kula od karata”.
Sanader prelio čašu
Pobjeda Milanovića i Koalicije, osim socijalne situacije, koja glasače približava lijevim strankama, ima pomalo i zasićenosti HDZ-ovim likovima i kadrovima, gdje je raskrinkavanje Senadera prelilo čašu.
To potvrđuju i novi laburisti, gdje se možemo složiti s izjavom njihovog čelnika da su oni stranka budućnosti u Hrvatskoj. Još je vrijedno napomenuti regionalizam, gdje je, osim klasičnih, gotovo dvodecenijskih uspjeha IDS-a, isplivao i slavonski regionalizam, kao i uvod u buduće. Što će se vidjeti na slijedećim izborima.
Pad HDZ-a je najpogubniji za bosansko-hercegovački HDZ, gdje im je prethodni neuspjeh s hrvatskih lokalnih izbora, uz sve veće smanjenje (financijske) potpore i kreiranje iz Zagreba (Senader) drugog/suvišnog HDZ 1990, daleko umanjio entuzijazam izlaska ne izbore ovaj put.
Ulaskom Hrvatske u Evropu, ova država će sve manje biti ikakav “presudni faktor” izbora u susjednoj zemlji, koja ni u snu ne bi dozvolila (kao što jadna Bosna i Hercegovina sebi dozvoli sve?!) da se u Hrvatskoj odvija kampanja SDA za Bosnu i Hercegovinu, gdje bi nekoliko stotina tisuća Bošnjaka itekako mogli opredijeliti konačan ishod bh. izbora.
No, Kukuriku sada ima šansu iz temelja promijeniti sve što je sa hipotekom HDZ-a bilo upitno te konsekventno inaugurirati završetak istrage i same stranke.
Slovenci ispred svih
Što se tiče Slovenije, stvar je drugačija. I same prognoze (za razliku od Hrvatske, koje su gotovo precizno definirale pobjedu SDP-a i koalicije), kao i javno mnijenje, govorile su da će SDS Janeza Janše pobrati lovorike. Ali, tiha voda brijege valja i Zoran Janković je već nestranačkom kandidaturom za ljubljanskog župana pokazao da su Slovenci, iako religijski dobrano nastrojeni, demokratki i građanski ispred svih drugih ex-Yu državica.
Ogroman urbani, kulturološki i socijalni ambijent ponukao je i slovenske građane drugih većih centara (u šta se sumnjalo) da ovakvog “Sposobnjakovića” i njegovu Pozitivnu Sloveniju podupru do premijerskog trona. On će sigurno biti poduprt Pahorovim demokratima i još ponekim manjim strankama, gdje Janšina opozicija neće moći biti veći problem, niti u mogućnosti da pokrene prijevremense izbore. Ovi izbori su pokazali da je LDS konačno “pokopan”, nakon višegodišnjeg uspješnog vođenja Slovenije za doba Drnovšeka, posebno prošlostranačkim cijepanjem na dva bloka.
Gdje je BiH?
I gdje je u svemu tome Bosna i Hercegovina? Još nijednog “Sanadera” nije bilo. Još nijednih prijevremenih izbora. I još uvijek potpirivana ratnom, nacionalističkom i fašističkom retorikom stranaka, koje su glavni agens krvoločnih zbivanja i od kojih ubogi glasači, ustrašeni i satjerani u nacionalno-vjerske torove, očekuju da ih progresu povedu isti subjekti, koji su se uglavnom (čast pojedinim izuzecima) pokazali više kao kriminogeni klanovi.
No, možda je Bosna i Hercegovina čak u prednosti, jer se još uvijek ne zna ni to da li će Evropa umjeti da pjeva kao što sužnji nacionalnih mitologija pjevaju o njoj?!
Izvor: Al Jazeera