Ustaška koračnica u Sarajevu

‘Ustaška se vojska diže, za slobodu vodit rat, dok ne stigne sve do Drine, nit će klonut, nit će stat’.

Ova ustaška koračnica je objavljena u časopisu Drina 1954. godine. Časopis Drina je 1951. godine pokrenuo Vjekoslav Maks Luburić (1914-1969) koji je za vrijeme Drugog svjetskog rata bio “najozloglašeniji predstavnik ustaškog terora”.

Nakon povlačenja jedinica NDH i dešavanja na Bleiburgu, Luburić se prebacio natrag u Jugoslaviju i djelovao u okolini Zagreba, na Bilogori, u Slavoniji, sve do Fruške Gore, a potom je prešao u Mađarsku pa u zapadnu Europu. Naposlijetku se odselio se u Španiju gdje je jedno vrijeme surađivao sa bivšim poglavnikom Antom Pavelićem, ali mu je 1955. otkazao poslušnost, te je isključen iz ustaškog pokreta.

Osnivao je Društvo prijatelja Drine, a potom i emigrantsku organizaciju Hrvatski narodni otpor. Nastanio se u gradiću Cartagente nekih četrdesetak kilometara južno od Valencije gdje je otvorio štampariju i izdavao listove, te pisao neke od najznačajnijih priloga. Ubio ga je agent jugoslavenske službe sigurnosti 1969. godine.

Upravo je Luburić objavio gore citiranu koračnicu i upravo mitologem o granici na Drini kao i svi zločini i zloupotreba Bosne, pa i njenih muslimana za potrebe ustaške ideologije i zločinačke NDH, su mi na umu danas kada se u Sarajevu na 75. godišnjicu od pobjede nad fašizmom najavljuje sveta misa za žrtve Bleiburga, onog istog Bleiburga preko kojeg su, i uz pomoć kojeg su, zločinci Maks Luburić i poglavnik Ante Pavelićem utekli pravdi, a iza sebe ostavili poraženi i zavedeni narod.

Opasna dimenzija komemoracije 

Danas je 9. maj, Dan pobjede nad fašizmom, odnosno dan kada je nacistička Njemačka potpisala predaju. Zapravo, potpisivanje se desilo u kasnu noć 8. maja, ali je to po moskovskom vremenu već bio 9. maj, tako da je Sovjetski Savez oglasio pobjedu u rano jutro 9. maja 1945. godine.

Već 75 godina cijeli svijet slavi pobjedu nad najzloglasnijim režimom kojeg pamti povijest, a koji je bio glavni pokretač Drugog svjetskog rata. Ovaj najveći sukob u historiji ljudskog roda, prema procjenama, usmrtio je između 75 i 80 miliona ljudi, odnosno oko tri posto tadašnje svjetske populacije, koja se 1940. godine procjenjivala na 2,3 milijarde.

U istom tom ratu poginulo je, prema nekim procjenama, od 5,5 do šest miliona Nijemaca, od toga nekih 5,3 miliona nacističkih vojnika. U savezničkim bombardiranjima Njemačke poginulo je oko 350 hiljada civila, dok su ostatak od nekih 300 hiljada žrtve različitih nacističkih vjerskih, političkih i rasnih progona.

Zanimljivo je da se nigdje u civiliziranom svijetu ne održavaju komemoracije i mise za stradale nacističke žrtve i generalno Nijemce koji su poginuli u službi nacističkog režima, iako su vjerovatno mnogi od tih poginulih bili zavedeni, možda prisilno regrutirani ili nisu ništa učinili da se usprotive zlu nacizma. Zasigurno su mnogi nevini civili, pa čak i potajni protivnici režima stradali kao kolateralna šteta od strane savezničkih snaga.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Jedini takav skup koji se pod izgovorom komemoracije “nevino stradalim” već godinama održava jeste onaj u Bleiburgu, kojeg protežiraju desničarski krugovi u Hrvatskoj i BiH. Sa svim ustaškim rekvizitima i nacističkim porukama Bleiburg predstavlja očevidno revizionističko slavljenje poraženih nacista i njihovih poslušnika. To su prošle godine prepoznali i u Austriji i otkazali im gostoprimstvo. No, ove godine je zbog pandemije korona virusa ova komemoracija dobila drugu i možda opasniju dimenziju. Bosanska javnost se zgrozila na najave da će se misa održati i u sarajevskoj Katedrali Srca Isusova i da će je predvoditi lično vrhbosanski nadbiskup, kardinal Vinko Puljić.

Žestoke reakcije

Očekivano su uslijedile žestoke reakcije vjerskih zajednica, antifašističkih udruženja, intelektualaca i kulturnih radnika jer je opće poznato da je ustaška vlast NDH u Bosni tokom Drugog svjetskog rata počinila velike zločine, deportirala hiljade bosanskih građana u koncentracione logore, te na samom kraju rata u Sarajevu počinila okrutne likvidacije i vješanja antifašista.

Ozbiljni historičari su napisali tomove knjiga u kojima su ukazali na “zaglušujuću šutnju” Katoličke crkve u Njemačkoj i izostanak osude progona Židova od strane hiljada katoličkih biskupa, ali i o ulozi tadašnjeg pape i Vatikana u pomaganju i prikrivanju zločinaca da uteknu pred međunarodnom pravdom.

O tome svjedoče i brojna istraživanja o kukavičkom bijegu glavnih zločinaca i lidera ustaštva poput Pavelića i Luburića. S druge strane, sakralizacija Bleiburga i njegovo povezivanje sa križom, odnosno Križnim putem Isusa Krista, jednim od najsvetijih pojmova kršćanstva, očigledna je blasfemija na koju je upozorio profesor historije Stefan Dietrich u razgovoru za Deutsche Welle.

“Križni put samo Isusov, blasfemično je tim nazivom opisivati stradanje pripadnika Wehrmachta, SS-a, ustaša i četnika”, konstatirao je Dietrich.

Najavu organiziranja “svetog misnog slavlja za žrtve Bleiburške tragedije” oštro je osudila Jevrejska zajednica u Bosni i Hercegovini.

“Jevreji naše zemlje, Bosne i Hercegovine i Jevreji grada Sarajeva posebno, kao potomci stradalih više od deset hiljada Jevreja, od kojih je više od sedam hiljada iz Sarajeva, ne možemo prihvatiti činjenicu da grad Sarajevo, čiju slobodu smo obilježili prije mjesec dana i slavimo je kao Dan grada Sarajeva, osuđujemo najavljenu komemoraciju i misu davno pobijeđenom ustaštvu.

Ne negirajući da je u Bleiburgu stradao i dio nevinih ljudi, uglavnom političkih istomišljenika ili članova porodica fašista, kolaboracionista i direktnih krivaca za sva zla fašizma, ustaštva posebno, nedužnim žrtvama odajemo dužnu poštu i pijetet, ali njihovi muževi, očevi i drugi članovi porodice, koji učiniše sva zvjerstva nad nevinim ljudima u zloglasnim logorima i pokoljima širom naše zemlje, ne zaslužuju da im se u Sarajevu ni ime pomene”, ističe se u pismu kojeg su potpisali Jakob Finci, predsjednik Jevrejske zajednice u BiH i Boris Kožemjakin, predsjednik Jevrejske opštine u Sarajevu.

Budući da se ranije u najavi ove komemoracije spominjala i Islamska zajednica, odnosno da će molitvu za ubijene u Bleiburgu predvoditi i imam zagrebačke džamije, oglasili su se i iz Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.

“Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini nije i neće biti uključena u obilježavanje dešavanja u Bleiburgu. Informacije koje imamo od muftije zagrebačkog kazuju da neće biti takvog obilježavanja ni u zagrebačkoj džamiji”, izjavio je za Al Jazeeru portparol Islamske zajednice Muhamed Jusić.

Radikalni trendovi

Jedina podrška Katoličkoj crkvi i kardinalu Puljiću za ovu kontraverznu molitvu i miješanje vjere u političku manifestaciju desničarskog radikalizma stigla je, očekivano, od Hrvatskog narodnog sabora na čelu sa Draganom Čovićem. HNS je reakcije i prozivke na račun Katoličke crkve i samog kardinala okarakterizirao “napadom na uzoritog kardinala Puljića, na Katoličku crkvu i Hrvate u Bosni i Hercegovini”, a mediji bliski ovoj političkoj opciji su reakcije iz Sarajeva označili kao “mentalno barbarstvo”.

Zabrinjavajuće je da se na Dan oslobođenja Zagreba u Drugom svjetskom ratu, dakle 8. maja, kada se cijeli svijet u vanrednim okolnostima priprema da na skromniji način obilježi 75. godišnjicu Velike pobjede nad fašizmom, jedino u desničarskim političkim krugovima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini oglašava najava slavljenja suprotnog, koji se do sada proslavljao na kontroverznim skupovima sa ustaškim folklorom u Beiburgu!?

Zasigurno da dostojanstvenu reakciju iz Jevrejske zajednice, kao i principijelni stav Islamske zajednice dijele svi civilizirani ljudi ove zemlje, osim izgleda Čovića i njegovih trenutnih političkih saveznika okupljenih oko Milorada Dodika koji o cijelom slučaju nisu progovorili ni riječi (barem to njihovi medijski servisi nisu prenijeli).

Zanimljivo je uskrsnuće ovih recipročnih radikalnih trendova koji se prosto nadopunjuju po potrebi, ali nikad principijelno odbacuju jer imaju svoju političku upotrebu. A krajnje je zabrinjavajuće da ovi trendovi radikalnog revizionizma prošlosti i slavljenja zločinaca na velika vrata “koračaju” i u one dijelove Katoličke crkve za koje se smatralo da su se principijelno ogradili od grijeha šutnje i kolaboracije u prošlosti?

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera