Uspomene na Euromajdan i dalje svježe

U nedjelju će biti održani parlamentarni izbori u Ukrajini. Bliži se i godišnjica početka demonstracija na kijevskom trgu Majdan, na kome su Ukrajinci, nezadovoljni režimom Viktora Janukoviča, boravili skoro osam mjeseci.

U međuvremenu, žarište dešavanja prebačeno je na istok zemlje, gdje bjesni rat.

Za 32-godišnjeg Mikolu Marusyka uspomene na Euromajdan i dalje su svježe. Panoi na glavnom trgu podsjećaju na zbivanja prošle zime – 19. februara specijalna policija snajperima je pokušala prekinuti proteste. Marusk je ranjen u nogu.

Specijal: Kriza u Ukrajini

“Kada je pucnjava počela, krenuo sam se spuštati dolje i snimao sam kamerom. Nakon dva-tri minuta snimanja, pogođen sam. Pao sam na zemlju, a zvuk prolaska metka kroz nogu se čuje čak i na kameri. Izvučen sam i odveden u bolnicu”, priča Marusyk.

Tog dana 49 ljudi je ubijeno, a stotine su ranjene. Bio je to posljednji pokušaj proruski orijentiranog predsjednika Janukoviča da se nasilnim putem zadrži na vlasti, ali i kulminacija protesta nezadovoljnih Ukrajinaca.

Centar grada od kraja prošle godine izgledalo je ovako: šatori i barikade na svakom koraku, a obračuni s policijom bili su svakodnevnica. U osam mjeseci poginulo je više od 100 ljudi, a tačna se brojka ni danas ne zna. Marusyk kaže da se sve, ipak, isplatilo.

Za i protiv barikada

“Majdan je donio promjene i naravno da je vrijedilo. Ljudi koji su ovdje stajali, pogotovo oni koji su dali živote, nikada se nisu zapitali vrijedi li. Svi su znali da mogu poginuti, ali usprotivili smo se vlasti koja nije valjala”, rekao je on.

Danas je na istom mjestu drugačija slika. Barikade su uklonjene, iako se veliki broj građana tome usprotivio.

“Barikade su trebale ostati, barem one od kojih je sve krenulo. Prva i najvažnija bila je u Institutskoj ulici i napravljena je u decembru prošle godine. Ona je simbol koji pokazuje da znamo odbraniti zemlju”, izjavila je Svetlana, stanovnica Kijeva.

“Sve je očišćeno, ulice su renovirane, ali moralo je nešto ostati, kako bi se ljudi sjetili da žrtve nisu bile uzaludne”, dodaje njen sugrađanin Igor.

“Ovo što je ovdje, što vidimo, nije dovoljno. Osjećam se kao da nešto nedostaje”, kazala je Olga, stanovnica Kijeva.

Podsjetnik na krvavi februar danas su slike demonstranata na mjestima gdje su poginuli. Ove lokacije su postale dio obaveznih turističkih ruta.

“Na ovom se mjestu nalazi tzv. Euromajdan muzej, u kojem su izloženi predmeti koje su prosvjednici koristili u uličnim borbama – od ‘Molotovljevih koktela’, kaciga… sve do gas maski. I na ovo mjesto ljudi svakodnevno dolaze odati počast”, izvještava iz Kijeva reporter Al Jazeere Ivan Čorkalo.

Zamjerke novoj Vladi

Istovremeno, nekoliko lidera sa Euromajdana, koji su uz opozicione političare predvodili proteste, danas i sami ulaze u politiku. Među njima i Natalia Sokolenko, bivša novinarka i aktivistica.

“Kada je Euromajdan krenuo, znali smo da će Janukovič pasti i da će doći nova vlast. Međutim, ljudi poput Jacenjuka i Klička nisu reformatori, neće raditi reforme i zato se mi novinari, aktivisti, civilni stručnjaci moramo uključiti, jer nova Vlada nakon pada Janukoviča prijedloge reformskih zahvata nije htjela provoditi”, rekla je ona.

Smatra kako je bilo nemoguće da se u kratkom vremenu sastavi lista Euromajdan lidera, jer su za to potrebni novac i infrastruktura, koje nemaju.

“Želimo promijeniti izborne zakone, uvesti proporcionalan sistem, kao u Evropi, ukinuti oglašavanje političkih stranaka, prisiliti zastupnike da više sjede u Parlamentu…”, kazala je Natalia Sokolenko.

Hoće li se za to moći boriti političkim putem uveliko ovisi i o rezultatu na nedjeljnim izborima.

Izvor: Al Jazeera