Ured za predsjednicu bez političkih ambicija i u javnom interesu

Uskoro bivša hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović najavila je da će po isteku mandata zatražiti od države Ured bivše predsjednice. Plan joj je, koliko je sama otkrila i koliko su medijima prenijeli izvori iz njoj bliskog kruga, da nastavi raditi na brendiranju Hrvatske, promicanju hrvatskih interesa, rješavanju društvenih pitanja poput zlostavljanja u obitelji i šire, zaštiti okoliša, ali i dalje propagirati Inicijativu tri mora, koja nije “u milosti” novoizabranog predsjednika Zorana Milanovića, u čiji se rad, kako je najavila, neće miješati niti komentirati.

Tako će Grabar-Kitarović, za razliku od svojeg prethodnika Ive Josipovića, koji je, kao i ona, izgubio utrku za drugi predsjednički mandat, krenuti stopama Stjepana Mesića. On je, nakon dva uzastopna mandata, neporažen napustio Pantovčak, zatražio ured i djelovao kroz njega sve dok Most nezavisnih lista nije zatražio izmjenu Zakona o pravima bivšeg predsjednika, pa je pravo pravo na ured ograničeno na pet godina, čime je Mesićev ukinut.

Grabar-Kitarović imala bi pravo na ured do 2025. godine, a u te četiri godine bi, prema nekim procjenama, uspoređujući s troškovima Mesićeva ureda, ured Grabar-Kitarović mogao porezne obveznike koštati blizu četiri milijuna kuna, odnosno oko 550.000 eura.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Gjenero: Postoji jedna bitna nelogičnost

Politički analitičar Davor Gjenero kaže kako je u mnogim zemljama uobičajeno da se bivšim državnim poglavarima osigurava prostor za rad, ali na vremenski ograničeno razdoblje. Maksimum je, navodi, u većini država ili jedan mandat ili onoliko vremena koliko je bivši predsjednik republike proveo na dužnosti. No, u nekima prostor za rad bivšeg predsjednika osigurava se samo onima koji su na dužnosti proveli dva uzastopna mandata.

“Dakle, onima koji nisu bili poraženi na izborima i ostali su predstavnici cijelog naroda. Nakon što je netko kao predsjednik predstavljao cijeli narod, on se više ne bi smio pojavljivati na stranačkoj sceni, kao predstavnik nekog posebnog interesa”, navodi Gjenero.

U zahtjevu Grabar-Kitarović da joj se dodijeli ured, ističe, postoji jedna nelogičnost – tijekom njezina mandata je, kaže, ograničeno pravo bivšeg predsjednika Mesića na korištenje uredom, izmjena Zakona o pravima bivših predsjednika provedena je retroaktivno, a Mesiću je omogućeno da se nakon 10 godina mandata samo nešto više od pet godina koristi uredom.

“Ako je bivšem predsjedniku, koji je bio na dužnosti dva mandata, korištenje uredom ograničeno na jedan, bilo bi logično da oni bivši predsjednici koji su na dužnosti bili samo jedan mandat, niti nemaju to pravo.”

Što se samog djelovanja i smjera djelovanja tiče, bivši predsjednik, kaže, nije institucionalna dužnost, ne prima dodatnu plaću te nije moguće ograničavati ili definirati njegove radne obveze. No, ako je netko zauzimao najvišu nevladavinsku dužnost u zemlji, pretpostavlja se, navodi, da se radi o odgovornoj osobi, koja će samu sebe kontrolirati i svoje djelovanje orijentirati na opće dobro.

Razlika između Mesića i Grabar-Kitarović

“Bivši predsjednici pokreću međunarodne inicijative, zagovaraju nacionalne i šire međudržavne interese, funkcioniraju unutar ‘think-tankova’, sukladno svojim vrijednosnim preferencijama. Utjecaj takvih aktivnosti vrlo je teško mjerljiv. Čak i koncept ‘činjenja zemlje vidljivom’ vrlo je teško kvantificirati i vrednovati.”

Kada su u pitanju najave o onome čime bi se Grabar-Kitarović bavila, a s druge strane kojim bi se područjima bivši šef države trebao baviti kroz ured, kaže da sve ovisi o karakteru. Legitimno je, navodi, formiranje “think-tankova”, s ambicijom utjecaja na proces donošenja odluka u zemlji i u međunarodnim institucijama, zagovaranje alternativnih politika, koje smatra važnima, lobiranje i povezivanje ili uspostavljanje kontakata.

“Nelegitiman je svaki stranački angažman i angažman koji bi bio usmjeren na osvajanje neke druge aktivne političke dužnosti, bilo u zemlji, bilo u međunarodnim institucijama.”

Komentirajući mišljenja prema kojima bi Grabar-Kitarović možda mogla iskoristiti ured kao pripremu za novu utrku za predsjednički mandat ili nešto slično, Gjenero kaže da za bivše predsjednike ne bi trebalo biti budućeg političkog mandata u zemlji.

‘Mesića je trebalo više više koristiti’

Kada je u pitanju Stjepan Mesić, mnogi su od njega, navodi Gjenero, očekivali više prilikom korištenja ureda, primjerice pokretanje nekih snažnih međunarodnih inicijativa.

No, on je ostao prepoznatljiv u javnom prostoru, pogotovo u regiji, pozivan na brojne forume koji nisu bez utjecaja te je i danas jedan od najuglednijih političkih aktera na jugoistoku Europe.

Smatra da je šteta što ga domaća politika nije više upotrebljavala te navodi da Mesić i danas obavlja poslove u korist javnog dobra, dok bagatelnom uštedom na uredu i skromnom administrativnom timu Hrvatska nije mnogo uštedjela.

‘Mesića i danas pozivaju mnogi, upravo kao i bivšeg slovenskog predsjednika Milana Kučana, koji se’ jednako kao i Mesić’ samo pet godina koristio uredom, također s malim brojem zaposlenih.’

“Nema šansi da se netko tko je jednom bio predsjednik, pa izgubio izbore za drugi mandat, ponovno kandidira za predsjednika Republike. Nelegitimno je da javna sredstva koristi za traženje neke nove izvršne funkcije u međunarodnim institucijama.”

Kada se uzme u obzir da je Mesić neporažen otišao s Pantovčaka, a da je Grabar-Kitarović izborni gubitnik, navodi da je po tom pitanju razlika između aktualne predsjednice i Mesića vrlo velika. Načelno pravo na ured bivšeg predsjednika, smatra, trebalo bi pripadati predsjedniku koji je to bio u dva mandata – on je, navodi, bez političkih motiva na domaćem terenu, neće ulaziti u bilo kakve stranačke aranžmane i na taj način “privatizirati” ured.

Rizik jednog predsjedničkog mandata

“S predsjednikom koji je na dužnosti bio samo jedan mandat uvijek postoji rizik volje za novim angažmanom. Predsjednik Josipović je pogriješio što je ostao na domaćoj stranačkoj sceni, ali je odluka da se ne koristi uredom s njegove strane bila ‘gospodska'”, zaključuje Gjenero.

Komunikacijski stručnjak Petar Tanta kaže kako se praksa ureda bivšeg predsjednika u Europskoj uniji razlikuje od zemlje do zemlje, no ta je institucija izražena u SAD-u.

“Najčešće se taj ured koristi za nastavak diplomatskih odnosa, no često dolazi u korelaciju s osobnim interesima bivših predsjednika, što je, po meni, hodanje po tankoj niti”, navodi Tanta.

Istovremeno, navodi, u Hrvatskoj ne postoji nikakva kontrola ni regulacija djelovanja ureda bivšeg predsjednika.

“Praktički možete činiti što vas je volja, no u slučaju Stipe Mesića ured se pretvorio u svojevrstan politički obračun desnih frakcija s Mesićem, pa je bilo pitanje da se što prije deložira bivši predsjednik. Smatram da bivši predsjednici zaslužuju prostor, no u tom slučaju moraju transparentno isporučiti izvješće što u njemu rade te onako kako je Mesić radio – sami snositi troškove održavanja prostora.”

Tanta: Čudi me što još nije otišla

Smatra da je dopušteno baviti se i privatnim konzultantskim poslovima, ali mora postojati element transparentnosti. Mesić je, kako kaže, imao odlične veze u svijetu i koristio ih u gospodarskoj diplomaciji, kao i savjetnike čija je diplomatska karijera otvarala vrata u svijetu i nakon što se bivši predsjednik prestao aktivno baviti politikom. On je, navodi, koristio ured za sastanke s mnogim diplomatima, veleposlanicima i predstavnicima raznih tvrtki te povezivanjima raznih interesnih sfera u korist Hrvatske.

“Vjerujem kako i gospođa Grabar-Kitarović smatra da joj za nastavak civilnog puta za početak treba ured gdje će primati stranke, a ako joj to zakon nudi, zašto ne iskoristiti. U ljudima će to možda izazvati svojevrsnu negativnu emociju, no taj trošak se može smanjiti na podnošljivi minimum, ako se sve transportno vodi.”

Općenito smatra da, osim neke ceremonijalne uloge, gdje može doprinijeti osvještavanju nekih problema, poput sudjelovanja u humanitarnim akcijama i slično, nije moguće kroz djelovanje ureda ostvariti veće političke ambicije ili utjecaj.

“Vjerujem kako Kolinda Grabar-Kitarović ima dobre veze u organizacijama gdje je radila i osobno me začudilo što već nije otišla iz Hrvatske. Politička scena nam je premala da u dnevnim temama uz aktualnog predsjednika, Sabor i Vladu imamo vremena saslušati i mišljenja gubitnice izbora, a toga je, vjerujem, i ona svjesna”, zaključuje Tanta.

Josipović: Ured koristiti u javnom interesu

Korištenje ureda, ističe Ivo Josipović, pravo je odlazeće predsjednice utemeljeno na zakonu – tome nema nikakvu zamjerku, no želio bi da ga Grabar-Kitarović koristi uspješno, ispravno i u javnom interesu.

Na to pravo, navodi, nema utjecaja je li netko imao jedan ili dva mandata, a on ured nije koristio iz više razloga.

‘Kao prvo, želio sam se vratiti ‘normalnom’ životu, vratiti se u svoje dvije profesije – pravo i glazbu. Osim toga, imao sam mogućnost vratiti se na posao na Pravni fakultet, što sam i učinio. Uz to, ured i osiguranje na koje bivši predsjednik ima pravo, na određeni način, ograničavaju privatnost, a i stvaraju obvezu prema trenutnoj vlasti. Želio sam i dobio punu slobodu, i osobnu, i onu političkog i drugog djelovanja.’

Lobiranje za ekonomiju i državnu politiku

Ivo Josipović kaže da u mnogim zemljama postoji neki oblik pomoći bivšim predsjednicima i malo je zemalja u Europi koje predsjedniku nakon mandata ne omogućavaju mirovinu po posebnim uvjetima ili neki drugi oblik osiguranja primanja. U Hrvatskoj su oni, ako nemaju neko specifično zanimanje, zapravo na burzi rada.

“Susrećem mnoge bivše predsjednike na raznim konferencijama i većina njih ima neke pomoćnike i osiguranje. Ne znam da netko od njih ima neke posebne, unaprijed utvrđene zadaće, ali oni svojim nastupima, pa i kad nije riječ o zadaći od aktualnog predsjednika ili vlade, propagiraju svoju državu. Nekada lobiraju za svoje gospodarstvo, za kompanije iz svoje zemlje ili objašnjavaju državnu politiku”, kaže Josipović.

Dok po prirodi stvari postoji financijska kontrola koju obavlja Državna revizija, što se tiče političkog djelovanja bivšeg šefa države, Vlada eventualno nezadovoljstvo može pokazati uskraćivanjem financija i političkim ocjenama.

“Sigurno, bivši predsjednik koji prima financijsku pomoć za ured ima barem moralna ograničenja u mogućim kritikama aktualne vlasti. Jedan od važnih razloga zbog kojih nisam želio ured je i to da mogu potpuno slobodno govoriti, pa i kritizirati Vladu i aktualnog predsjednika.”

Široko područje nacionalnih interesa

Grabar-Kitarović će, navodi, sigurno će dobivati pozive za razne konferencije, i to će biti prilika da se zalaže za neke dobre politike. Kada je u pitanju promocija hrvatskih, nacionalnih interesa, što je Grabar-Kitarović najavila u svojem djelovanju, ističe da se radi o vrlo širokom području – u nekim aspektima nacionalnih interesa bivši predsjednik može dati određeni doprinos, u nekima, po prirodi stvari, nema mogućnost djelovanja.

“Nacionalnim se interesima ipak moraju primarno baviti aktualne vlasti. Sigurno, bivši predsjednik, tako i ja, iako bez ureda, ima svoje političke stavove koje zastupa i koji nisu uvijek takvi da ih trenutne vlasti prepoznaju kako dio svoje politike i nacionalnog interesa kako ga vide”, zaključuje Josipović.

Izvor: Al Jazeera