Upitnici nad diplomacijom Kolinde Grabar-Kitarović

Hrvatski mediji, politika i građani i dalje se pitaju o prirodi i razlozima boravka predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović SAD-u jer se tamo, koliko se zna, nije sastala s dužnosnicima višeg ranga, a u javnosti se pojavila tek fotografija njezinog sastanka s republikanskim senatorom Marcom Rubiom, koju je on podijelio na svojem Twitter-profilu.

Grabar-Kitarović je na samu Novu godinu otišla u SAD, o čemu je kratko izvijestio njezin Ured, najavivši da se vraća 5. siječnja, što je naknadno na internetskim stranicama Ureda promijenjeno na 7. siječnja. Nije navedeno koje su prateće aktivnosti posjeta.

Medijski mobing i ‘alternativne’ informacije

Zbog puta u SAD Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa stigle su tri prijave, a jednu od njih poslao je novinar jednog zagrebačkog internetskog portala, u kojima se traži da se utvrdi je li riječ o privatnom putovanju koje je pokriveno i plaćeno sredstvima iz proračuna ili se uistinu radi o službenom putovanju s protokolom i pratećim okolnostima. U intervjuu je predsjednica ocijenila da nekima očito smeta politika koju vodi te se požalila na medijski mobing u ovom slučaju. Šiber podsjeća da predsjednica mora biti svjesna kako mediji na neki način imaju funkciju kontrole njezina ponašanja.

“To je njihova osnovna zadaća s jedne strane. S druge strane, ona isto tako mora biti svjesna da, kako se to kaže u novinarstvu, nije vijest da pas ugrize čovjeka već kad čovjek ugrize psa. Prema tome, novinari traže one vijesti, one informacije koje pobuđuju pažnju javnosti i ukoliko ona i njena služba ne pruže informacije na vrijeme i u zadovoljavajućem obliku, i mediji i javnost spontano putem glasina, tračeva, čega god hoćete, stvaraju alternativnu informaciju koja za nju može biti pogubna.”

Kada se vratila, progovorila je o putu u emisiji Tihomira Dujmovića na javnoj televiziji i rekla da je to bio službeni put s nizom sastanaka o odrednicama vanjske politike Donalda Trumpa, modernoj diplomaciji s ciljem da u vrijeme tranzicije vlasti u SAD-u iskoristi poznanstva kako bi pozicionirala Hrvatsku kao nekoga tko će sudjelovati u stvaranju politike umjesto da čeka da netko nešto napravi, pa se onda tome prilagođava.

Pod lupom javnosti

Detalji puta nisu objavljeni zato što, kako je rekla, kad se ide na takav tip razgovora, uvijek se nađe netko tko nije sklon Hrvatskoj i tko želi osujetiti plan putovanja te minirati neke od sastanaka ili ideja koje se želi izložiti. A požalila se i na “medijski mobing” zbog kritika o netransparentnosti tog puta. 

Analitičar Ivan Šiber i nakon njezinog istupa smatra da sve u vezi s putom hrvatske predsjednice u SAD, njegova interpretacija i pitanja koja se postavljaju pokazuju veliki gaf – prije svega same predsjednice, ali i njezinih službi, pa i Ministarstva vanjskih poslova.

“Predsjednica mora biti svjesna da je njezina djelatnost pod lupom javnosti i da javnost želi i ima pravo znati što ona radi u svijetu, na koji način predstavlja Hrvatsku i koji su joj ciljevi. Ona ništa od toga nije učinila, drugim riječima, bez obzira s kime se sastala, što je pozitivno za Hrvatsku postigla, činjenica je da je to jedan debakl komunikacije s javnošću, koja mi je dosta neshvatljiva jer se radi o osobi koja je, na kraju krajeva, veliki dio svog života upravo i provela u Ministarstvu vanjskih poslova i trebala bi znati neke osnovne elemente rada.”

Šiber ističe da postoje određene situacije u kojima se pribjegava tzv. tihoj, tajnoj ili diskretnoj diplomaciji, kada se određeni problemi rješavaju “skrivečki”, a slično se radi i u kritičnim situacijama, kad neke stvari i treba skrivati od javnosti.

Nalaženje izgovora

No, koliko je njemu poznato, Hrvatska danas nema nijednu kritičnu situaciju koja bi mogla opravdati takav oblik diplomacije.

‘Tiha diplomacija’ rijetko je za šefove država

Na pitanje je li ovo putovanje mogla biti tzv. diskretna ili tiha diplomacija Caratan kaže kako je ona obično u pravilu zadatak profesionalnih diplomata i rijetko se kada obavlja na razini šefa države. Uzimajući to u obzir, o naravi posjeta ovisi i komunikacija prema javnosti.

“Ovisi o tome da li se radi zaista o toj tzv. diskretnoj diplomaciji ili je to rutinska politička posjeta. Ako se radi o rutinskoj političkoj posjeti, onda to pretpostavlja konferenciju za novinare, gdje se mogu postavljati pitanja i dobivati dogovori. Ako ste mogli primijetiti, ruski predsjednik Putin ima konferenciju koja traje nekoliko sati i odgovara na niz pitanja.”

“Mislim da je to zapravo pokušaj nalaženja izgovora u situaciji kada je učinjen ozbiljan gaf što se tiče Hrvatske – i unutar Hrvatske i u inozemstvu – jer i strani promatrači prosuđuju hrvatsko djelovanje i prosuđuju Hrvatsku na temelju ponašanja njezine predsjednice. Izgleda da predsjednica zaboravlja da je ključan posao predsjednice ili predsjednika po Ustavu prije svega predstavljanje Hrvatske u inozemstvu, ali predstavljanje Hrvatske na temelju onih vrijednosti koje su definirane u preambuli Ustava. Sad, kad bismo išli u seciranje njenih izjava, onda Hrvatska baš ne bi ostavljala neki posebno dobar dojam.”

Šiber smatra da je s vladom Andreja Plenkovića predsjednica u drugom planu te intervenira u situacijama u kojima šef države ne bi trebao intervenirati s obzirom na to da zemlja nije suočena s problemima za čije su rješavanje potrebne velike državničke odluke.

“Predsjednica države treba intervenirati kada se pojavljuju ključne vrijednosne dileme koje na ovaj ili onaj način mogu Hrvatsku dovesti u pitanje na međunarodnom, unutrašnjem planu i slično. Ja bih od nje očekivao odlučan odgovor na to treba li se staviti ili skinuti ona ploča iz Jasenovca s HOS-ovim pozdravom jer je to u suprotnosti s Ustavom i onime kako želimo da Hrvatska bude i pragmatično kako želimo da svijet doživi Hrvatsku u kojoj živimo. Tako da u onim situacijama kada bi ona trebala djelovati s pozicije čuvara ključnih vrijednosti države ona djeluje, blago rečeno, suprotno, a u onim situacijama kada treba nešto činiti u okviru predstavljanja Hrvatske u svijetu kroz neke kontakte, da opet upotrijebimo blagi izraz, ona to čini izrazito nespretno”, kaže Šiber, zaključujući da to može štetiti općenito, ali prije svega šteti njoj samoj.

Šelo Šabić: ‘Diplomatski pogrešno s dojmom neukusa’

Posao predsjednice, ističe pak Senada Šelo Šabić s Instituta za razvoj i međunarodne odnose, jest da uloži sav napor u jačanje pozicije zemlje te djeluje sinergijski s drugim nositeljima vanjske politike i sukladno utvrđenim smjernicama, odnosno, u zagovaranju usuglašenih pozicija.

Psihoza opasnosti

Grabar-Kitarović se u istupu nakon povratka složila s ocjenom hrvatskog šefa diplomacije da se Vladimir Božović, izaslanik srbijanskog premijera, koji je na božićnom domjenku SNV-a u Zagrebu rekao da će Srbija u slučaju ugroženosti braniti Srbe ‘svim raspoloživim sredstvima’, koristio istim tezama kao Slobodan Milošević te oštro odbacila optužbe o fašizaciji Hrvatske. Rekla je i da na domjenak, da je bila u Hrvatskoj, ne bi išla jer se on posljednjih godina, kako kaže, pretvorio u politički miting. Šiber smatra da predsjednica nema razloga za zaoštravanje retorike prema Srbiji, odnosno da politička “prepucavanja” treba prepustiti Vladi. Komentirao je i njezinu izjavu “Nemojmo se zavaravati da će mir i stabilnost na ovim prostorima vladati vječno”.

“Osobno mislim da bi se osobe koje vode državu trebale čuvati takvih vrsta izjava jer stvaraju psihozu opasnosti i umjesto da rade na smirenju, pomirenju, prevladavanju nesuglasica, da traže ono što je dobro, što nas spaja, povezuje, što može dovesti do realizacije zajedničkih interesa, stvara se jedna psihoza nesigurnosti i straha, što mislim da nije dobro i da je politički izrazito pogrešno.”

“Dovoljan je i dojam – ako niti predsjednik Vlade niti ministar vanjskih poslova nisu potvrdili da se radi o dogovorenom putu na kojem je održan niz sastanaka bitnih za državu, ako nemamo jasne informacije o barem dijelu sugovornika, onda je sama predsjednica doprinijela dojmu da se radi o nekakvim nejasnim, polutajnim susretima o kojima se službena Hrvatska ne izjašnjava, pa onoj javnoj preostaje samo da postavlja pitanja”, kaže Šelo Šabić.

Naglašavajući da se sadržajno ne može komentirati posjet jer se o njemu ne zna dovoljno, osim fraza koje se ponavljaju, komunikacijski se, kaže, može reći da je odlazak i boravak u SAD-u te objašnjenje nakon povratka komunikacijski bilo promašeno i čak diplomatski pogrešno.

“Nova administracija još nije službeno niti započela s radom, a Hrvatska već nastupa službeno. Jer, svidjelo se to nama ili ne, posjet predsjednice jest službeni posjet, a ona to i sama tvrdi. Prema svim diplomatskim pravilima, u ‘izvidnicu’ je trebao ići netko drugi. Naposljetku, stječe se dojam neukusa – Hrvatska stalno ističe svoje članstvo u NATO-u i EU-u. Novoizabrani američki predsjednik ima nisko mišljenje o obje organizacije. Zar se Hrvatska tako brzo odriče svog, kako sama tvrdi, prirodnog okruženja, povijesnog naslijeđa i strateškog orijentira ili zaista vjeruje da sada, kada su, navodno, kola krenula nizbrdo, može za sebe ‘isposlovati’ bolji ‘deal‘? Strpljenje nije neaktivnost, a taktičnost nije manjak odlučnosti.”

Pitanje koordinacije sukreatora vanjske politike

Vanjskopolitički analitičar Branko Caratan cijeli problem svodi na to da bi bilo zanimljivo čuti od premijera Plenkovića je li taj put bio koordiniran.

“Budući da se u ovom slučaju u Hrvatskoj u ovom momentu ne radi o kohabitaciji jer su i premijer i predsjednica iz iste političke stranke, a Ustav kaže da su oni oboje sukreatori vanjske politike, i budući da se radi o velikoj sili – ne radi se o posjeti, primjerice, Makedoniji ili Crnoj Gori – pretpostavka je da bi ta koordinacija trebala biti ozbiljna. Sad je pitanje da li je to dogovoreno”, zaključuje Caratan, upozoravajući da su izjave premijera o tom pitanju općenite, a samo je jedan susret predsjednice izašao u javnost.

Izvor: Al Jazeera